Piše: Shada Islam, thebosniatimes.ba
Izvještaji o porastu antimuslimanskog raspoloženja diljem Evrope znači stalno i iznova slušati eneralizacije o 25 miliona evropskih muslimana. Mi smo – sve mi – previše religiozni, lako nas privlače ekstremizam i terorizam, živimo u paralelnim društvima i muslimanke, posebno one koje nose hidžab, žrtve su fanatičnog patrijarhalnog ugnjetavanja u nastojanju da zamijene autohtone bijele Evropljanke.
Iznova i iznova, evropske vlade nas upućuju na integraciju: uđite, izađite iz sjene i pridružite se sunčanom evropskom mainstreamu. Trebali bismo biti manje „strani“, više Evropljani, usvojiti „evropske vrijednosti“ (nejasno je koje, ali čini se da su među njima i ispijanje piva i jedenje svinjetine), obrazovati se i onda – i tek tada – aktivno učestvovati u političkom, ekonomskom i društvenom životu naših “društava domaćina” koja su, prema mađarskom Viktoru Orbánu, čisto kršćanska.
Postaje sve gore. Agencija EU-a za temeljna prava nedavno je objavila sumorne nalaze o naglom porastu antimuslimanskog rasizma diljem Evrope, pri čemu je gotovo polovina evropskih muslimana suočena s diskriminacijom zbog svoje vjere, boje kože i etničkog ili imigrantskog porijekla, a u posljednjih 14 mjeseci takođe zbog društvenih napetosti povezanih s ratom između Izraela i Gaze.
Antimuslimanski rasizam je svakako dobio na snazi otkako je Izrael pokrenuo ono što Amnesty International sada naziva genocidom u Gazi nakon napada Hamasa sedmog oktobra i insistiranja nekih vlada EU na izjednačavanju kritike izraelske vlade s antisemitizmom.
Ipak, kao što sam otkrila istražujući nedavno islamofobno ludilo u Nizozemskoj nakon nasilja u Amsterdamu između nogometnih navijača Maccabija iz Tel Aviva i lokalnog stanovništva, postoji oštriji i podmukliji obrat u konvencionalnom civilizacijskom, eurocentričnom narativu. Podtekst je da više ne postoji razlika između loših i dobrih muslimana. Oni koji su dio mainstreama jednako su problem kao i oni koji su navodno neprilagođeni i asocijalni.
Oštre rasprave u Nizozemskoj ilustriraju ovaj razvoj u antimuslimanskom diskursu. Geert Wilders, ekstremno desničarski protivislamski nizozemski zastupnik koji predsjedava – neslužbeno – desničarskom nizozemskom koalicijskom vladom, lažno je tvrdio da su “Marokanci” odgovorni za nasilje u Amsterdamu. Zaprijetio je deportacijom i oduzimanjem državljanstva onima za koje se smatra da su to potakli. Nizozemski premijer Dick Schoof inzistirao je na tome da se “moramo riješiti antisemitizma” putem “bolje integracije, boljeg odgoja djece i obrazovanja”.
Državna sekretarka Nora Achahbar, koja je marokanskog porijekla, podnijela je ostavku zbog, kako je opisala, rasističkih primjedbi članova vlade. Narodna stranka desnog centra za slobodu i demokraciju (VVD), koja je dio četverostranačke koalicije, podnijela je parlamentarni zahtjev tražeći od vlade da “zadrži pojedinosti o kulturnim i vjerskim normama i vrijednostima Nizozemaca s migrantskim porijeklom ”.
Usred rata riječima, Wierd Duk, veteran komentator u novinama Telegraaf, sugerirao je da je “pravi problem” s muslimanima u Nizozemskoj (i ekstrapolacijom diljem Evrope) to što su antisemitizam i “mržnja prema zapadu” usađeni čak i u “dobro integrirane muslimane koji su visoko obrazovani, koji imaju pozicije, koji imaju kolumne, koji rade na univerzitetima”.
Dukove komentare opovrgla je, između ostalih, nizozemsko-marokanska historičarka Nadia Bouras, koja je u jednom intervjuu rekla da su takve “zlonamjerne” primjedbe imale za cilj muslimane „disciplinirati, poniziti i – sada je postalo jasno – kazniti ih oduzimanjem državljanstva ako ne rade ono što želite”.
Nizozemski socijalistički član Evropskog parlamenta, Mohammed Chahim, kaže mi da je to također način podrivanja muslimanskih postignuća, uloge i utjecaja. U balonu EU-a u Bruxellesu, utjecajni stručnjak za komunikacije mi priča da se muslimani bore da budu prihvaćeni. “Bez obzira na to koliko neko dobro govori jezik, stekne diplome, usvoji odgovarajuća pravila odijevanja, neki će oportunistički političar ukazati na nešto i proglasiti to ‘etničkom čudom’ koja je nespojiva s evropskim vrijednostima.”
Sve je ovo dovoljno depresivno, ali rasprava o evropskim muslimanima – i ne samo među političarima krajnje desnice – poprimila je još mračnije prizvuke. Optužbe da su muslimani stalni autsajderi nova su verzija onoga što se nekada govorilo o evropskim Jevrejima. “Sada su muslimani ti koji su optuženi da se ne uklapaju, koji su postali ‘drugi’ u Evropi”, slaže se Farid Hafez, austrijski politolog. “Kao da smo mi novi evropski jevreji”, kaže mi aktivistica za ljudska prava Shaza Alrihawi, koja živi u Njemačkoj.
Kako nova godina počinje, kažem sebi da će i ovo proći. Evropljani će se naviknuti živjeti s različitošću a evropski će političari prestati sa svojim bezbrižno otrovnim razgovorima koji izazivaju podjele. I često gubim nadu. Reakcija uvijek postaje gora nakon terorističkog incidenta kao što je nedavni napad u Magdeburgu, koji iskorištavaju oni koji su odlučni staviti pod sumnju sve ljude muslimanskog porijekla, bez obzira na njihove ideološke preferencije.
Ipak, kada bude dobar dan, vjerujem da će se stavovi promijeniti kako više muslimana progovori, probije se na ljestvici i, Chahimovim riječima, jasno stavi do znanja da “mi znamo svoja temeljna prava, poznajemo zakon i uspješni smo”. Kada se to dogodi, evropski muslimani bi konačno mogli biti prepoznati kao pojedinci i građani u svoj svojoj komplikovanoj različitosti umjesto da budu svedeni na priproste karikature i orijentalizirane stereotipe. Možda tada više nećemo biti prokleti ako se integriramo i prokleti ako to ne učinimo.
(TBT, THE GUARDIAN)
