Nakon što se novoizabrani predsjednik Donald Trump vrati u Ovalni ured 20. januara, njegova administracija će morati donijeti kritične odluke u vezi sa Sirijom.
Način na koji Trumpov tim vodi delikatnu tranziciju ratom razorene zemlje u post-Asadovu eru imat će duboke reperkusije. Vanjska politika Trumpa 2.0 u odnosu na sirijsku vladu koju vodi Hayat Tahrir al-Sham (HTS) zahtijevat će komplicirane procjene i teške proračune rizika, piše TNA u svojoj analizi o situaciji u Siriji.
HTS je frakcija koja je predvodila koaliciju pobunjeničkih snaga koje su srušile vladu Bashara Al-Assada ranije ovog mjeseca i sada je zadužena za novu sirijsku vladu.
Godinama je HTS vladao većinom sirijske sjeverozapadne pokrajine Idlib kroz de facto vladu, Sirijsku vladu spasa, kojoj je nedostajalo međunarodno priznanje, ali se pokazalo sposobnom za upravljanje u kvazi-državnom entitetu stiješnjenom između zemlje kojom je vladao sirijski režim i turske provincije Hatay .
HTS ima svoje korijene kao ogranak sirijske al-Qaide, Jabhat al-Nusra. U decembru 2012. godine, američki State Department proglasio je Jabhat al-Nusru terorističkom organizacijom, šest mjeseci prije nego što je njenog vođu Ahmeda al-Sharaa (poznatog kao Abu Mohammad al-Jolani) stavio na listu “posebno označenih globalnih terorista”.
HTS je godinama pokušavao da se predstavi kao legitiman i umjeren u očima Zapada i ostatka međunarodne zajednice. Da bi to učinio, HTS se potrudio da se distancira od Al-Qaide.
U julu 2016. godine, Jabhat al-Nusra je promijenila ime u Jabhat Fatah al-Sham (JFS). Zatim, u januaru 2017, JFS se spojio sa četiri druga entiteta – Harakat Nur al-Din Al Zanki, Liwa al-Haqq, Ansar al-Din i Jaysh al-Sunnah – da bi formirao HTS. Uprkos takvim naporima za rebrendiranje, američka vlada nije vidjela razlog da se na JFS i kasnije HTS gleda kao na bilo šta drugo osim na terorističke entitete. U maju 2017. Washington je odredio nagradu od 10 miliona dolara za al-Sharainu glavu.
Ipak, al-Sharaa nikada nije bio prava meta u Washingtonovom ‘ratu protiv terorizma’. Djelovao je na otvorenom u Idlibu i SAD se nisu trudile da ga uhvate ili ubiju, što bi bilo lahko sa svim američkim dronovima koji su letjeli iznad tog dijela Sirije. Američka vlada je ignorirala prethodne zahtjeve HTS-a za podršku Washingtona u njegovoj borbi protiv Assadove vlade i Islamske države (ISIL).
Ali danas je al-Sharaa de facto šef sirijske države. Bivši vođa Al-qaide – čiji je uspon kroz militantne redove počeo 2003. godine kada se borio protiv američkih trupa koje su okupirale Irak, i kojeg je u jednom trenutku američka vojska zatočila u kampu Bucca u južnom Iraku – u suštini se etablirao kao sirijski vođa za kojeg Washington nema alternativu.
Na krajnje pragmatičan način, odlazeća administracija počela je da se bavi al-Sharaom uprkos tome što Washington još nije uklonio HTS sa liste terorističke organizacije. Dvanaest dana nakon što je Assad pobjegao u Rusiju, SAD su poslale delegaciju u Damask na razgovore sa sirijskim pobunjenicima koji su postali vladari koju je predvodila Barbara Leaf, visoki zvaničnik State Departmenta za Bliski istok.
U glavnom gradu Sirije, Leaf je rekla al-Sharaau da su SAD ukinule nagradu od 10 miliona dolara. Svoj razgovor s al-Sharaaom opisala je kao “dobar” i “temeljan”. Leaf je objasnila kako ga je “čula o njegovim prioritetima, koji su u velikoj mjeri ukorijenjeni u vođenju Sirije na put ekonomskog oporavka”.
Okarakterizirajući de facto sirijskog lidera i njegove izjave o pitanjima kao što su prava žena i manjina kao “pragmatične” i “umjerene”, američka diplomatkinja je naglasila da će Washington “suditi po djelima, a ne samo po riječima”.
Leaf se angažirala sa al-Sharaom na pomalo oprezan način kada je predvodila američku delegaciju u Damasku. “Vrijedi napomenuti da je ambasadorica Leaf bila oprezna da gospodinu Sharai ne ponudi priliku za fotografiranje i odlučila je da ne održi konferenciju za novinare nakon njihovog sastanka”, rekao je Firas Maksad, viši saradnik na Bliskoistočnom institutu, za The New Arab. “Gospodin Sharaa će morati ispuniti njihove uvjete ako ima bilo kakva očekivanja od Washingtona.”
Iako HTS trenutno upravlja Damaskom i svim drugim većim sirijskim gradovima, veći dio zemlje ostaje van njene kontrole. Daleko je od jasnog da li će HTS na kraju upravljati cijelom Sirijom i, ako bude, mnogo je nepoznanica o tome kako bi to učinio. Na kraju krajeva, vladati Idlibom je bila jednostavna stvar, ali vladati cijelom Sirijom će biti daleko izazovniji.
Veliko je pitanje kako će se nove vlasti u Damasku nositi sa situacijom na sjeveroistoku Sirije?
U ovom dijelu Sirije bogatom ugljikovodicima, postoji američko vojno prisustvo koje podržava Sirijske demokratske snage (SDF) – kojima dominiraju Jedinice za zaštitu naroda (YPG) povezane s Radničkom partijom Kurdistana (PKK). Ova grupa vlada sjeveroistočnom Sirijom od početka sirijskog rata, kada su režimske snage napustile sjeveroistok zemlje.
Administracija u Damasku predvođena HTS-om trenutno je angažirana na pregovorima sa SDF-om oko integracije grupe kojom dominira YPG u sirijske nacionalne oružane snage. Ipak, ostaje da se vidi kuda takvi razgovori vode.
Pripadnici YPG-a su izrazili koliko su užasnuti idejom da žive pod vlašću sunitskih islamista. Stepen do kojeg bi Ankara trebala imati utjecaja na sirijsku post-Asadovu vladu je još jedan faktor koji treba uzeti u obzir, posebno imajući na umu činjenicu da turska vlada i HTS ne moraju uvijek biti na istoj strani po pitanju pitanja vezanih za YPG.
“Odnos SAD-a sa kurdskim partnerskim snagama na sjeveroistoku Sirije bit će testiran 2025. godine. Neizvjesno je hoće li opstati sljedeće godine. Turska će gomilati pritisak pomažući svojim sirijskim klijentskim frakcijama da osvoje teritoriju prijeteći invazijom, a opredijeljenost Donalda Trumpa da ostane u Siriji je u najboljem slučaju je neizvjesna”, primijetio je Aron Lund, saradnik Century Internationala i analitičar Bliskog istoka u švedskom Defence Researchu u intervjuu za TNA.
Zatim se postavljaju pitanja o alavitima za koje se sumnja da su lojalisti Asadu. Nedavne demonstracije u Homsu, Jablehu, Latakiji, Tartousu i Qardahi govore o značajnoj zabrinutosti među sirijskim alavitima. S obzirom na historiju alavita koji su služili u višim ešalonima Assadovog režima, mnogi iz ove manjinske zajednice strahuju od osvetničkih napada u narednom periodu.
Demonstracije predvođene alavitima počele su izbijati nakon što su počeli kružiti video snimci napada na važno alavitsko svetilište u četvrti Maysaloon u Alepu. Mnogi u Siriji i izvan zemlje upiru prstom u Iran, optužujući Islamsku Republiku za opasno raspirivanje sektaštva.
Bez obzira na stvarnu ulogu Teherana u ovoj anksioznosti među sirijskim alavitima, sa sigurnošću se može pretpostaviti da će sektaške temperature vjerovatno ostati visoke dok se ova delikatna tranzicija nastavlja dalje. Bit će važno promatrati kako će se vlada u kojoj dominira HTS nositi s takvim tenzijama.
Bez obzira na to, mogući porast militantnosti šiita/alavita i sve veća želja nekih da na sirijskoj obali Mediterana formiraju državu pod vladavinom alavita mogli bi predstavljati ozbiljan izazov za nove vlasti u Damasku koje nastoje osujetiti sirijsku balkanizaciju.
Nadalje, unatoč tome što su različite pobunjeničke grupe uključene u ofanzivu predvođenu HTS-om ujedinjene u potrazi za svrgavanjem Assadovog režima, ostaje da se vidi hoće li HTS konsolidirati svoju moć nad ovim različitim frakcijama ako među njima izbije sukob zbog ideoloških i političkih izvora napetosti.
Iako se vodstvo HTS-a pokazalo pragmatičnim u nastojanju da izbjegne otpor manjinskih grupa i da osigura međunarodni “legitimitet”, postoje elementi unutar HTS-a koji se protive potezima ka umjerenosti. Hoće li al-Sharaa moći obuzdati te tvrdolinijašnije i ideološki ekstremnije figure, to će utjecati na sposobnost HTS-a da konsolidira vlast.
Sve ovo govori o tome da li HTS može uspostaviti funkcionalnu vladu u post-Asadovskoj Siriji daleko od zagarantovanog. Ako HTS ne uspije na ovom planu, moglo bi se razviti bezbroj potencijalnih scenarija.
Trumpova varijabla
S obzirom na Trumpovu nepredvidljivost, svaka rasprava o tome kako će njegova druga administracija voditi vanjsku politiku Washingtona u odnosu na post-Asadovu Siriju izaziva spekulacije.
„Toliko toga zavisi od ličnog mišljenja Donalda Traumpa i od onoga što će se dogoditi u Siriji. Nepoznati faktor se susreće s nepoznatim faktorom”, rekao je Lund za TNA.
“Trumpovo lično mišljenje o Siriji je u svakom slučaju nejasno. Ne voli islamiste i ratove na Bliskom istoku, ali takođe želi da slomi terorizam i djeluje čvrstu tome. U praksi će mnogo toga vjerovatno zavisiti od događaja u regionu i od stavova unutar njegove administracije”, dodao je on.
Osvrćući se na američku vanjsku politiku prema Siriji u periodu 2017-21., Trumpov dosije je nefunkcionalan, nekoherentan i neuredan.
“Tokom prvog Trumpovog predsjedništva, američku politiku su oblikovali jastrebovi tipovi srednjeg menadžmenta, koji su djelovali bez mnogo predsjedničkog nadzora. Ali tada bi Trump povremeno primetio da je politika krenula kursom koji mu se ne sviđa, a onda bi izbacio stvari iz koloseka iznenadnim naredbama da vrati američke trupe kući ili da prekine pomoć”, primetio je Lund.
“A onda su ti nalozi zaglibili usred opće inercije i unutrašnjeg birokratskog otpora, što je dovelo do mnogo nefunkcionalnih, polovičnih ishoda.”
Tursko-izraelski sukob?
Tenzije između Turske i Izraela u odnosu na Siriju imaju dobre šanse da proključaju 2025. Ako sukob interesa u Siriji u Ankari i Tel Avivu postane veći problem, to bi moglo stvoriti velike izazove za novu sirijsku vladu, koja se čini odlučnom da izbjegne uvlačenje u bilo kakav sukob koji uključuje Izrael ili bilo koju drugu susjednu zemlju.
Za al-Sharaa i one oko njega, fokus je na izgradnji države. U praksi, to zahtijeva sticanje međunarodnog legitimiteta, postizanje stabilnosti kod kuće i privlačenje investicija iz inostranstva. Ako je post-Asadova Sirija mjesto gdje se strane zemlje međusobno bore, izgledi za sigurnost, mir i rast bit će izuzetno slabi.
„Indirektno, Turska sada ima granicu sa Izraelom“, objasnio je dr Joshua Landis, direktor Centra za bliskoistočne studije na Univerzitetu Oklahoma, u intervjuu za TNA. “Sirija je na leđima i mora se fokusirati na obnovu. Malo je vjerovatno da će se Al-Sharaa htjeti petljati s Izraelom u skorije vrijeme, iako bi ga izraelsko novo otimanje zemlje moglo natjerati da zauzme ratoborniji stav prema Izraelu”, dodao je.
Erdoganova vlada mogla bi pomoći Siriji nakon Assada da izgradi svoju vojsku kako bi odvratila izraelsku agresiju. Međutim, dr Landis vjeruje da je to “daleko”.
Lund smatra da će obim do kojeg HTS uspije konsolidirati svoju moć značajno utjecati na putanju tursko-izraelskih tenzija u vezi s post-Asadovskom Sirijom.
“Ako se Sirija raspadne na feude milicija i proxy bitke 2025. godine, Turska i Izrael će drugačije reagirati na to. Ako HTS uspije proširiti svoje pravo na veći dio Sirije, stvarajući režim usklađen s Turskom pored Izraela, to će postaviti scenu za drugačiju vrstu rivalstva”, rekao je za TNA.
“Oba scenarija mogu dovesti do sukoba Turske i Izraela. Mogli smo vidjeti i rivalstvo prošarano pragmatičnom saradnjom. Izrael bi mogao tražiti pomoć Turske u rješavanju HTS-a, a Turska će htjeti da obuzda izraelske upade”, dodao je Lund.
Na fundamentalnom nivou, on i turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua vidi kao “realiste” s rekordima “rade s konkurentima kad god je to moguće”. Jedinstveni odnosi Erdogana i Netanyahua s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom primjeri su koji pokazuju Lundovu poentu.
Eskalacija tursko-izraelskih tenzija oko budućnosti Sirije mogla bi biti veliki izazov s kojim bi se nova administracija morala pozabaviti slijedeće godine. Iako se takva trvenja između Ankare i Tel Aviva mogu odigrati uglavnom na politički i diplomatski način, potencijalna vojna konfrontacija se ne može u potpunosti isključiti.
Taj scenario bi predstavljao krizu za drugu Trumpovu administraciju, koja neće htjeti da se u Siriji međusobno sukobe druga članica NATO-a i još jedan bliski saveznik SAD-a. Ublažavanje tenzija kako bi se spriječila ovakva eskalacija između Ankare i Tel Aviva ne bi bio lahak zadatak za Trumpa 2.0.
Ukidanje američkih sankcija
Ako HTS konsolidira svoju moć i zadrži svoju ulogu vlade ‘Nove Sirije’, bilo bi pragmatično da Washington traži dobre veze s administracijom u Damasku. Osiguravanje funkcionalnog odnosa s HTS-om, međutim, zahtijevalo bi od SAD-a da ukinu svoju terorističku oznaku te organizacije.
Na pitanje da li se odluka Bidenove administracije da ukine nagradu za al-Sharu može protumačiti kao da Washington postepeno ide ka uklanjanju HTS-a s liste terorista, dr Landis je rekao da je to bio “manji” korak u tom smjeru, ali ipak “važan” potez.
Lund smatra da je uklanjanje nagrade “vjerovatno djelimično namijenjeno da situacija bude manje neugodna za američke diplomate”. Da Washington pošalje Leafa u Damask da se sastane s al-Sharaaom u njegovoj kancelariji, dok u isto vrijeme nudi nagradu od više miliona dolara za informacije o mjestu gdje se pojedinac nalazi “izgledalo je pomalo glupo”, rekao je za TNA.
“Ali to je vjerovatno također djelomično zamišljeno kao signal da su Sjedinjene Države spremne ukinuti sankcije i ukloniti oznaku terorizma HTS-a, pod pravim okolnostima”, rekao je Lund.
S obzirom na to da je al-Sharaa izjavio da će HTS biti raspušten, ovaj potez bi mogao ponuditi način da sirijsku post-Asadovu vladu zaobiđe ovo pitanje popisa terorista.
Prva Trumpova administracija implementirala je Caesar Syria Civil Protection Act iz 2019. godine (poznat i kao Cezarov zakon), seriju sankcija Siriji koja je i danas na snazi. Iako su ove sankcije službeno uvedene da idu na račun Assadove vlade, Washington tek treba da ukine Cezarov akt čak i nakon Assadovog svrgavanja.
Naime, 23. decembra, predsjednik Bajden je potpisao zakon Pentagona vrijedan 895 milijardi dolara koji uključuje obnavljanje ovih sankcija Siriji na dodatnih pet godina.
Za sada, administracija predvođena HTS-om u Siriji ostaje podložna svim američkim sankcijama koje je Washington nametnuo Asadovom režimu Cezarovim aktom kojim se zabranjuje rekonstrukcija dijelova zemlje pod kontrolom “Vlade Sirije” (ne nužno Assadove vlasti vlada) gdje su „civili bili predmet prisilnog raseljavanja“.
Da bi Sirijci imali bilo kakav uspjeh u obnovi svoje zemlje nakon jezivog građanskog rata, bit će neophodno oslobađanje od sankcija Washingtona. Ako Cezarov zakon nastavi da guši sirijsku ekonomiju, zemlja neće imati priliku za rekonstrukciju i ponovni razvoj u post-Asadovom periodu.
U nedavnom intervjuu za Al Arabiya, al-Sharaa je izrazio nadu da Trumpova nova administracija “neće slijediti politiku svog prethodnika” u smislu zadržavanja sankcija Siriji.
Američki zakonodavci poput kongresmena Joea Wilsona iz Južne Karoline, koji su bili zagovornici Cezarovog akta za vrijeme Assadove vladavine, sada pozivaju Washington da okonča ove sankcije.
Mnoštvo aktivista, analitičara i drugih kreatora politike slaže se s Wilsonom. “Ne razmišljati o ublažavanju sankcija sada je kao da izvučete prostirku ispod Sirije baš kada ona pokušava da stoji”, rekao je Delaney Simon iz Međunarodne krizne grupe. “Ne mogu prenaglasiti intenzitet efekta sankcija na sirijsku ekonomiju”, dodala je.
Nejasno je da li će Trump poslušati takav savjet. Ipak, ovo će biti ključna odluka koju će morati donijeti na početku svog drugog mandata – odluka s dubokim implikacijama na osiromašeno stanovništvo Sirije.
Neki analitičari zaključuju da će se to svesti na to kako Trumpova administracija percipira ponašanje nove sirijske vlade u narednom periodu.
“Odluka Bidenove administracije da suspenduje nagradu od 10 miliona dolara za Ahmada al-Šarau bila je neophodna da bi se pomoćnik sekretara Leaf sastao s njim. Međutim, svako daljnje ukidanje sankcija će se zasnivati na akcijama koje su poduzeli novi vladari Damaska i zateturali”, rekao je Maksad za TNA.
Povlačenje američkih snaga?
Drugo važno pitanje je, hoće li Trumpova druga administracija povući američku vojsku iz Sirije? Tokom svog prvog mandata, Tramp je u nekoliko navrata hrabro izjavljivao da to planira. Ipak, do takvog povlačenja nikada nije došlo. Međutim, neki stručnjaci očekuju da će Trump ovog puta smanjiti prisustvo američkih snaga u Siriji.
Dana 22. decembra, Mike Waltz, koga je Trump izabrao za svog savjetnika za nacionalnu sigurnost, izjavio je da američke trupe ne bi trebale ostati u Siriji. Waltzovim riječima, “Ne trebaju nam američke čizme koje trče po Siriji ni na koji način, obliku ili formi”.
Dr Landis vjeruje da će zabrinutost Washingtona za borbu protiv terorizma u Siriji, posebno u vezi s ostacima ISIL-a, informirati o odluci Trumpove administracije o potencijalnom povlačenju američke vojske.
“Očekujem da će se predsjednik Trump htjeti pripremiti za povlačenje iz Sirije – naravno da će morati da se pobrine da al-Sharaa riješi situaciju sa ISIL-om”, rekao je za TNA.
“Opravdanje SAD-a za boravak u Siriji je da se bore protiv rata protiv terorizma. Jednom kada al-Sharaa bude mogao pružiti uvjeravanja da Sirija ima sposobnost da se bori protiv ISIL-a, što je i ranije činio, SAD neće imati pravni status u Siriji”, objasnio je dr. Landis.
“Također nema razloga da SAD drže sirijske naftne bušotine. Također, sirijska vlada je jedini entitet koji ima jurisdikciju da sudi zarobljenicima ISIL-a.”
Gledajući unaprijed, podjele unutar druge Trumpove administracije će vjerovatno snažno utjecati na to kako će se novi predsjednik nositi sa Sirijom nakon Assada.
“Teško je predvidjeti američku vanjsku politiku prema Siriji pod Trumpovom administracijom s obzirom na to da postoje dva suprotstavljena tabora unutar Trumpovog tima – jedan duboko izolacionistički koji će htjeti da povuče američke trupe i popravi blokade s Turskom zbog podrške Kurdima”, rekao je Maksad za TNA.
“I još jedan koji će htjeti ostati da se bori protiv ostataka ISIL-a i projektira američku moć na Levantu”, dodao je.
“Trumpov vlastiti instinkt će biti da se povuče, ali predsjednikov stil je da ohrabruje internu debatu prije nego što donese svoje odluke.”
(TBT,Tim za geopolitiku)
