Piše: Sondoss Al Asaad, thebosniatimes.ba
Političko iskustvo Recepa Tayyipa Erdogana zasnivalo se na tome da se nije sukobljavao s dubokom turskom državom, već se radije fokusirao na jačanje njegovog narodnog legitimiteta. Kada je njegova islamistička stranka AKP zavladala sekularnom zemljom od 2002. imperijalistički zapadni mediji na Tursku su gledale kao model umjerenog islama.
Razgovor o “Inicijativi Velikog Bliskog istoka”, koju je prvi predložio predsjednik George W. Bush 2004. godine, reaktiviran je nakon operacije Al-Aqsa Flood, a posebno dobiva na intenzitetu nakon što su oružane frakcije zauzele Siriju 8. decembra.
Prije godinu dana Benjamin Netanyahu je izašao pred Generalnu skupštinu UN-a sa mapom koja prikazuje “novi Bliski istok”. Ali umjesto novog regionalnog poretka, protekla godina svjedočila je razornim genocidnim ratovima Izraela u regionu koji podržavaju SAD.
U međuvremenu, čini se da al-Julani, de facto vladar Sirije, oponaša Erdoganovo iskustvo promovirajući pozitivnu atmosferu – iznutra i izvana – kako bi uspostavio stubove svoje vladavine, posebno s fokusom na javne usluge i prava “ manjine”.
Očigledno, glavni izazov al-Julanija je u kojoj mjeri on može uravnotežiti interese sirijskog “islamskog pokreta” s njegovim unutrašnjim i vanjskim interesima.
Zauzvrat, imperijalistički Zapad će nastojati da zauvijek likvidira palestinsku stvar u sirijskoj savjesti, a zatim će uprijeti prstom u Hezbollah zbog podrške vladi Bashara al-Assada tokom godina takozvanog krvavog “arapskog proljeća”.
Tako će teren biti vrlo pogodan za normalizaciju odnosa između Tel Aviva i Damaska u koordinaciji i direktnoj saradnji sa monarhijama Perzijskog zaliva i Erdoganom, koji je postao pravi vladar u sjeni u Siriji.
Niko ne zaboravlja kako su Erdogan i njegov bivši premijer Ahmet Davutoglu naporno radili, između 2011. i 2015., kako bi uvjerili sirijske Kurde da se pobune protiv bivšeg predsjednika Bashara al-Assada.
Prema mnogim turskim analitičarima, direktna turska intervencija u Siriji od početka krize nije bila niti će biti u interesu zemlje. Postalo je jasno da će ova intervencija stvoriti probleme za sigurnost i stabilnost Turske, a možda čak i za njen suverenitet i nezavisnost.
General-major Hossein Salami, vrhovni komandant Korpusa garde islamske revolucije, naglasio je da Iran “nije otišao u Siriju da pripoji svoje zemlje… već da brani dostojanstvo muslimana”. Salami je istakao da strane sile koje pale vatru u Siriji „poput vukova traže da je podijele tako da cionisti zauzmu njen jug, druga sila okupira sjever, a treća njen istok, dok sirijski narod, u usred svega toga, ostaje izgubljen i prepušten sam sebi pred neizvesnom budućnošću.”
Kako svaka nacija ima svoju geopolitičku taktiku – koju je Erdogan ignorirao i još uvijek ignorira – neoosmanski sultan mora učiti iz jedinstvenog iranskog iskustva u Siriji. Inače neće imati sreće u suočavanju sa svim izazovima u inostranstvu i kod kuće. Kao što je priznao i predsednik turskog parlamenta Numan Kurtulmus, koji je ranije rekao: „Naša politika u Siriji je bila pogrešna od smaog početka pa je stoga takav rezultat pred nama.”
(TBT,TEHERAN TMIES)
