Cijeli ummet je nekada bio jedinstven u (akaidu) vjerovanju – akaidu imama Eš’arija i Maturidija. Većina tumača Kur'ana, komentatora hadisa, pravnika, gramatičara i lingvista slijedila je ovaj put. To je toliko očigledno da nije potrebno dodatno dokazivanje, jer su biografski tekstovi puni izraza i titula hvaleći ove učenjake, govoreći na primjer: “Imam taj i taj, šafijskog mezheba u fikhu, eš'arijskog po akidi”, a ponekad bi dodali i: “Džunejdi u tarikatu”, ukazujući da je slijedio metod imama Džunejda u tesavvufu i duhovnom usavršavanju.
Ovo je bilo prihvaćeno sve do nedavno, bez ikakvog osporavanja ili protivljenja. Trostruki opis – slijediti jedan od četiri mezheba u fikhu, prihvatiti mezheb imama Eš’arija i Maturidija u akaidu, te slijediti put imama Džunejda u sunijskom tesavvufu – bio je postojan opis i velika čast u tradiciji ummeta duže od hiljadu godina. Ovaj pristup ujedinio je ummet širom svijeta, na istoku i zapadu, na sjeveru i jugu, djelujući kao jedno srce, jedan um i jedno tijelo. Kada bi jedan dio ummeta patio, cijelo tijelo bi mu priteklo u pomoć.
S ovim vjerovanjem i ovim metodom, muslimani su izvojevali svoje velike pobjede, o kojima danas pričamo da bismo prikrili našu sramotu zbog sadašnjih poraza. Salahudin el-Ejjubi je oslobodio Jerusalim od križara u bici kod Hattina slijedeći ovo vjerovanje, te poštujući mezhebe četiri imama i put imama Džunejda. Nije bio sljedbenik moderne selefijske škole!
Na isti način, mudžahidi poput el-Muzaffera Kutza i Ez-Zahir Bajbars, uz podršku učenjaka kao što je el-Izz bin Abdus-Selam, pobijedili su Mongole i Tatare u bici kod Ain Džaluta. Niko tada nije vikao o novotarijama, širku ili posjetama turbetima!
S ovim vjerovanjem i na ovom putu, sultan Mehmed Fatih je osvojio Istanbul, grad koji su prethodni osvajači smatrali neosvojivim, potvrđujući tako čuveni hadis o njegovoj pobjedi. Međutim, neprijatelji istine danas izokreću značenje ovog hadisa, jer ih boli što je upravo vojskovođa koji je bio Eš'arija, Maturidija i Hanefija ostvario ovu pobjedu.
Zar je moguće da bi cijeli ummet bio u zabludi i neznanju kroz stoljeća, sve dok nisu došli “slavni” selefijski učenjaci koji su “otkrili” pravu istinu koju su prethodne generacije zaboravile?
Napadači na akidu – vjerovanje ovog ummeta – a više neću reći samo “akidu Eš’arija” – zapravo napadaju akidu Ehli Sunneta ve-l-Džema’ata, koje je se branilo od napada različitih zabludjelih sekti, poput mu’tezila, batinija i drugih heretika i filozofa. Ove sekte su propale i nestale, a Allah je sačuvao ummet od pada u zablude i poroke.
Je li logično da se smatra kako je ummet kroz stoljeća bio u neznanju, te da nije shvatilo da je njegovo vjerovanje novotarija, ili da je bio u zabludi sve dok selefije nisu otkrile “pravu” istinu? Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je obavijestio da se cijeli ummet neće ujediniti u zabludi ili neznanju, baš kao što je obavijestio da je ummet zaštićen od širka.
Ovi koji napadaju akidu ummeta ne razlikuju se mnogo od sekularista. Sekularisti, poput orijentalista, često kritiziraju eš’arije govoreći da su oni “zatvoreni za tekstove”, da su dali prednost tekstu nad razumom i da su neprijatelji filozofije, koja je mogla zavladati umovima. S druge strane, sekularisti veličaju mu’tezile, nazivajući ih “slobodnim misliocima”, jer su uzdizali razum iznad teksta.
Nema sumnje da su sekularisti pod utjecajem orijentalista. Međutim, sekularisti su, začudo, blaži u kritici eš’arija nego mnogi savremeni selefije.
Dakle, vi koji tvrdite da slijedite selefizam, zašto napadate sekulariste, a istovremeno slijedite njihov put, obmanjujući ummet i proglašavajući njegovo vjerovanje novotarijom? Nemojte kriviti sekulariste – krivite sebe! Vi ste im olakšali put ka ovom zabludjelom razmišljanju.
Vi u svojim knjigama tvrdite da su zabludjele sekte koje se protive Ehli Sunnetu: mu’tezile, džehmije i rafidije, a zatim uz njih dodajete i eš’arije! Pa, koja je razlika između vas i onih koje nazivate sekularistima?
Ovo je moj kratak odgovor na pitanje jedne studentice koja me pitala: “Ko su Ehli Sunnet ve-l-Džema’at?” Moj odgovor je bio jednostavan: “Nema više zadržavanja istine, nema više skrivanja, nema više kompromisa!”
Ehli Sunnet ve-l-Džema’at su sljedbenici četiri mezheba u fikhu i usulu, sljedbenici imama Eš’arija i Maturidija u akaidu, i sljedbenici imama Džunejda u sunijskom tesavvufu. Svi drugi su ili daleko od istine ili su skrenuli sa pravog puta.
Danas, oni koji nisu dio Ehli Sunnet ve-l-Džema’ata ubijaju muslimane u njihovim mesdžidima, sijeku im glave, dižu u zrak kuće Allahove, ubijaju učenjake i pozivače ka istini.
Zato, o učenjaci, o daije, o iskreni, o razumni i mudri ljudi – ne skrivajte istinu! Govorite muslimanima, govorite cijelom svijetu: ovo je naš islam, ovo je Ehli Sunnet ve-l-Džema’at, ovo je njihova historija.
