RELIGIJA
Naša je obaveza da misiju islama zadržimo u rukama
kompetentnih ljudi i po svaku cijenu izbjegnemo da je preuzmu nepismeni i
neznalice, koji nemaju cjelovitu sliku o vjeri, svijetu i vremenu u kojem
živimo
FOTO: Kavazović (MINA)
Uprava za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice po
instrukcijama reisu-l-uleme organizovala je radni sastanak sa muftijama i
glavnim imamima pod motom “Misija i zahtjevi vremena” u organizaciji struktura
Islamske zajednice. Sastanak je održan u srijedu, 14.12.2016. godine u Gazi
Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Prisutnim se na početku rada obratio
reisu-l-ulema husein ef. Kavazović čije obraćanje prenosimo u cijelosti:
“Živimo u vremenu i prilikama koje iziskuju novu agilnost,
stalnu budnost i ogromne napore prilagođavanja naših ustaljenih načina odnosa
prema temeljnim vrijednostima i vjerovanjima. U tome našem zadatku su suština
vjere i njene etičke vrijednosti ono na što se moramo usredsrediti. Valja nam
tako modelirati našu misiju da promovirane i provodive vrijednosti predočimo
kao univerzalne, po njihovom karakteru, bliske ljudskoj prirodi i usklađene s
istinama, istovremeno oslonjeni na razum kojim ćemo se voditi u donošenju
sudova o svijetu koji nas okružuje.
Misija Zajednice je vjersko poučavanje, pozivanje na dobro i
odvraćanje od nevaljalog i lošeg. Kao rezultat ukupnih naših napora, treba da
imamo razumne ljude, koji, kada posmatraju, čitaju i analiziraju svijet oko
sebe, donose racionalne sudove. Zbog toga imperativa, naša je obaveza da misiju
islama zadržimo u rukama kompetentnih ljudi i po svaku cijenu izbjegnemo da je
preuzmu nepismeni i neznalice, koji nemaju cjelovitu sliku o vjeri, svijetu i vremenu
u kojem živimo.
Vrijeme je da shvatimo da mi muslimani u Bosni i Hercegovini
i šire nismo nikakva ljudska vrsta od koje Uzvišeni pravi nekakav izuzetak. I
mi podliježemo istim onim zakonima koji važe i za ostale ljude. Ako je nešto
dobro za ostale ljude, u sferi napretka, pravednijeg i humanijeg društva, ne
može biti da nije dobro i za nas. Ništa što je dobro i za društvo korisno ne
može biti novotarija. Od nas se ne traži da naučavamo novi islam, već da
njegovo predstavljanje prilagodimo novim prilikama.
Naše doba je bremenito. Nakon prividne renesanse, koja se
nakratko desila u drugoj polovini XX stoljeća, muslimanski svijet je zapao u
krizu identiteta. Zajednica muslimana (umma) koju smo poznavali se raspada.
Tome su ponajviše doprinijela kruta shvatanja vjere šijskog i sunijskog
usmjerenja, koje su, u osnovi, samo mali ogranci muslimanske zajednice, a koji
u svojim rukama imaju velika materijalna dobra i veliku političku i ekonomsku
moć. Oni su uspjeli posvađati i razjediniti muslimane, dok su njihovi ogoljeni
interesi protivni samoj suštini vjere na koju se pozivaju.
Te podjele mi ne smijemo sebi dopustiti. Naprotiv, moramo se
pripremiti da iznova gradimo muslimansko bratstvo, na univerzalnim principima
naše vjere, a nikako na prizemnim i upitnim razlikama.
Mi u Bosni i Hercegovini i šire uvijek smo doživljavali
islam kao vjeru topline srca i humanosti. U njemu smo, pobožnošću i čestitošću,
koju je islamska poruka u nama izgradila, nalazili utočište u nevoljama i
odgovore na sve naše izazove.
Ono što se danas dešava na istoku za nas predstavlja gorko
razočarenje. Tamošnja ulema je pristala na dva ultimatuma: redukcionizam u
tumačenju vjerskih istina, koji je široke mogućnosti razumijevanja vjere sveo
na jednu isključivu; i nemoralne ustupke političkoj vlasti, ogrezloj u
korupciju, iz čega su se rodili moralno posrnuće, zulum i zločin. Mi ne smijemo
ponoviti te greške!
Dozvolite mi da ovdje citiram riječi poznatog teologa
Džahiza iz Basre, koji je, osvrćući se na rigorozno postupanje stanovnika Medine,
kazao: „Medinelije samo zbog lahkog zadaha vinom bičuju. Kažnjavaju zbog
nošenja praznog mijeha, pretpostavljajući da bi on mogao biti posuda za vino.
Neko ko ne odobrava njihove metode možda bi ih mogao upitati: Zašto ne bičuju
sve one koji ništa drugo sa sobom ne nose osim uda za preljubu?“
Misija pozivanja na dobro i rigidan i isključiv odnos prema
ljudima i njihovim slabostima nisu spojivi. Razumijevanje ljudi, njihove
prirode, vrlina i slabosti od ključnog su značaja u radu svakog od nas. Imam i mualim
moraju prelaziti i preko onoga preko čega zakon i državna vlast ne smiju, inače
će svijet izgubiti nadu. Gubitak nade u očima ljudi veća je tragedija i od
samog poroka koji može biti počinjen. Razumijevanje i ljubav mogu nadomjestiti
slabosti i promijeniti teško stanje nabolje.
Ono na što bih želio posebno ukazati u našem radu jeste
potreba analitičkog upoznavanja muslimanske porodice, s aspekta duhovnog,
intelektualnog i socijalnog statusa u kome se nalazi. Nije moguće biti pastir,
a ne poznavati ova tri aspekta, ukoliko želimo biti uspješni u radu. Neki od
nas, iako mislim da je to manji dio, provedemo život u džematu, a da istinski
ne upoznamo život naših džematlija. Čini mi se da je daleko važnije u našem
radu poznavati našeg džematliju s ova tri aspekta od toga koliko mi sami znamo
teoloških rasprava, koje su, svakako, potrebne.
Bavljenje socijalnim pitanjima u džematu nezaobilazan je dio
našeg misijskog rada. Pomoći ljudima u njihovom duhovnom rastu, intelektualnom
napretku i rješavanju socijalnih problema nije moguće izbjeći, a da ne bude
cijela misija dovedena u pitanje. Čini mi se da će se na ova tri polja odvijati
naša borba s vremenom u budućnosti.
Islamska zajednica dosta uredno vodi statistku o broju
džemata. To je, svakako, dobro, no daleko bi bilo važnije znati koliko ima
živih džemata, u kojima život pulsira i u kojima se jasno vide problemi ljudi i
njihovi usponi i padovi. Također, od same veličine džemata, važniji je njihov
aktivizam. Aktivan džemat nam valja postaviti kao mjerilo uspješnosti i
vrednovanja imamskog rada.
Zato je važno da se sačine kriteriji po kojima bismo mogli
izvršiti objektivno vrednovanje svačije misije u Zajednici.
Zamolit ću vas da uložimo napore da imame pripremimo da budu
u kondiciji za stalno učenje i sticanje vještina koje su neophodne. Također,
vaše učešće u kreiranju seminara, radionica i okruglih stolova je prijeko
potrebno. Zajednici treba više mišljenja o onome što je potrebno našem
džematliji, ali i imamima od vještina i pomagala. Očekujem vaše aktivno
sudjelovanje u radu Uprave za vjerske poslove koja je tu da zajedno s vama
osmišljava i realizira zacrtane ciljeve.
Na tome putu molim Milost Allaha, dž.š. Hvala vam i želim
vam uspješan rad, riječi su kojim je reisu-l-ulema Kavazović zaključio je svoje
obraćanje”.
(TBT, Islamskazajednica.ba)