
Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Posljednja hutba pred izbornu šutnju koju sam čuo od imama hafiza Semina efendije Grabusa, imama džamije na Čengić Vili, bila je posvećena lokalnim izborima. Za razliku od svih poslijeratnih hutbi koje sam čuo ili čitao u medijima, a koje su najčešće autorizirali reisovi ili njihovi zamjenici, ova je bila nadahnuta i iznenađujuće objektivna poruka vjernicima.
MAŠAALLAH,HAFIZE!
Ne znam da li su imami u drugim džamija tog petka tretirali ovu tematiku, pretpostavljam da jesu, ali ovakav pristup politici i političkim dešavanjima može se ocjeniti kao zaokret u samoj politici Islamske zajednice. Hafiz Grabus je pokazao vrlo visok stepen političke kulture i elokventnosti, na čemu mu mogu pozavidjeti skoro pa svi bošnjački stranački lideri. On se, naravno, referiao na dva kur'anska ajeta i jedan hadis Božijeg poslanika, kako bi profilirao političke kandidate kojima vjernik može pokloniti svoje povjerenje da će pošteno i svojski ispunjavati preuzete emanete.
Poenta hutbe je bila da je dan izbora jedini momenat kad političari strahuju od naroda, pa se sugrerira vjernicima da glasaju za one od kojih neće narod strahovati u naredne četiri godine u smilsu da će izigrati njihovo povjerenje.
Za pretpostaviti je da je ovakav ton u hutbi hafiza Grabusa kontinuitet stavova vrha Islamske zajednice koja se na samom početku izborne kampanje distancirala i pozvala političke aktere da ne manipuliraju religijskim osječanjima, niti da uvlače subjekte Islamske zajedince u političke kampanje.
Zaista se ovaj put Islamska zajednica se držalai na distanci, skoro da se može reči da su vjerski prvaci ovog mjesca „postili“ od politike i prešutjeli politička dešavanja. Stoga, ma kakvi rezultati bili, već se može reči da je Islamka zajednica istinki pobjednik na ovim izborima.
Ovakvo ponašanje Islamske zajednice možda otkriva spasilačku formulu po kojoj bi se moglo otpočeti raditi na nacionalnom jedinstvu Bosnaskih Muslimana. Iako mnogi pokazatelji govore da je možda prekasno za to, imperativ sudbine Islamskoj zajednici nalaže takav smjer djelovanja, a potom i svih drugih političkih aktera i kulturnih institucija. Jenostavno, „valja nama preko Rijeke“, ponovo!
Malo ko više ima volje gaziti i preplivati tu „rijeku“ koja se pretvorila u učmalu i tmastu kaljužu usljed naplava razni „fekalija“ ispuštenih putem medijske kanaliazcije iz kulturnih organizacija, pa potom političkih stranaka i nekih instanci unutar same Islamske zajednice.
Ako se trenutno obazremo iza sebe, na lijevu i desnu stranu, svejedno, uočit ćemo ruine koje su ostale iza nacionalnih kulturnih i obrazovnih institucija u poraću.
ŠAROLIKI SAFOVI
Aktuelna kriza unutar KBZ „Preporod“ zbog čega se njen predsjednik Sanjin Kodrić našaona udaru i medijskom linču urednika stranačkog glasila STAV, Filipa Mursela Begovića, zrono to pokazuje. Ako,sjedne strane, imate neškolovanog čovjeka, dakle nekvalificiranog da vodi jedan medij koji se predstvalja da artukilira nacionalnu politiku najmoćnije bošnjake stranke (SDA), koji jepri tom u Hrvatskoj ugasio istu tu nacionalnu kulturnu istituciju, koji smije sebi dati za pravo da linčuje predstavnika vodeće kulturne institucije kod Bošnjaka, samo stoga što ga finansira odjel za agitprop truske vladajuće stranke (AKP), a u ime podrške jedne jedine bošnjačke stranke (SDA),onda je izlišno govoriti o bilo kakvoj kultrunoj politici kod Bošnjaka.
Jer, s druge strane, imate napadnutu instituciju koja je i nominalno bila organizator Bošnjačkog sabora na kojem je izglasano ovom narodu ime – Bošnjak. Pošto se mnogi intelektualci ne mire sa ovim imenom, dokidanjem institucije preko koje je ovom narodu dato ime, opasan je korak ka delegitimiranju te odluke.
Situacija sa drugom nacionalnom kulturnom institucijom je još gora. Ovih dana je Emir Zlatar, kao generalni sekretar Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI), osuđen na godinu dana zatvora zbog korupcije.
Nije ovo jedini „aferim“ zbog kojeg Zlatar nikad ne bi mogao obnašati funkciju u instituciji od nacionalne važnosti, pa su ipak vajni i mudri bošnjački intelektualci pristali da ih on vodi.
Treći prijmjer se graniči sa intelektualnom pervezijom, tako da ga nerado navodim. Radi se o Adilu Kulenoviću, vječitom šefu Asocijacije nezavisnih intelktualaca „Krug 99“. Ovaj čovjek je konvertirao od šefa komunsitičkog agitpropa do vođe najrizemnijih bošnjačkih nacionalista koji su nedavno, eto, proglasili viskog predstavnika OHR-a Cristiana Schmidta personom non grata.
Da ne spominjem 3-4 divlje akademije koje su potpuno obesmislile vrijednosti i ideale nauke, umjetnsoti i obrazovanja kod Bošnjaka.
Sa ovakvim akterima kulturne politike nemoguće je profilirati bilo kakvu nacionalnu politiku koja podrazumjeva konsenzus oko temeljnih nacionalnih vrijednosti.
Stoga je promjena stava Islamske zajednice u odnosu na stranačke izbore, u jednu ruku i spašavanje nje same od sudbine koja je zadesila nacionalne kulturne i naučne institucije. Ali, ako to bude ozbiljan stav sa iskrenim nijetom, moždaje to pozicija sa koje bi Bosanski Muslimani počeli da se presabiru i suraju u (šarolike) safove. Amin!
(TBT)





