Prema procurenim dokumentima i e-porukama koje je pribavio The Grayzone, otkriven je prikriveni pokušaj američkih operativaca da preuzmu vodstvo nad iranskim protestnim pokretom protiv obaveznog nošenja hidžaba, s ciljem destabilizacije i eventualnog rušenja iranske vlade.
Na čelu ove inicijative stajao je Carl Gershman, bivši dugogodišnji direktor Nacionalne zaklade za demokraciju (NED), organizacije koju financira američka vlada, a koja je poznata po provođenju operacija za promjenu režima diljem svijeta. Iako NED formalno promiče demokraciju, povijest njegovog djelovanja pokazuje umiješanost u izbore i sponzoriranje protestnih vođa od Latinske Amerike do Azije. Njegova uloga u poticanju režimskih promjena jasno je uočljiva kroz dugogodišnju povezanost s CIA-om, što daje ovoj organizaciji specifičan operativni značaj u globalnim naporima SAD-a za promicanje svojih geopolitičkih interesa.
Spomenuti procureni dokumenti otkrivaju da je Gershman, iako službeno umirovljen, i dalje usmjeravao resurse američkog State Departmenta prema stvaranju “Koalicije slobode Irana” (IFC), sastavljene od prozapadnih iranskih aktivista u egzilu i američkih neokonzervativaca. Cilj ove koalicije bio je mobilizirati međunarodnu potporu prosvjedima u Iranu, ali pod očitim utjecajem najratobornijih američkih krugova, čime bi se stvorila platforma za daljnje ekonomske i političke pritiske na Teheran.
“Žene, život, sloboda”
Protesti u Iranu, koji su izbili u septembru 2022. godine nakon smrti Mahse Amini, ubrzo su postali simbol borbe protiv iranskog režima, privukavši pažnju zapadnih medija, vlada i nevladinih organizacija. Međutim, kako otkrivaju ovi dokumenti, ti su skupovi ubrzo postali meta stranih intervencionista, koji su uložili napore da ih iskoriste za vlastite ciljeve. Kao predvodnik tih pokušaja se pokazala Koalicija slobode koja je imala za cilj “mobilizirati međunarodnu podršku” za pokret “Žene, život, sloboda”, “i učiniti sve što je moguće kako bi se pomoglo (njihovoj) borbi”. Na ovaj način je grupa iskazala jasnu želju nametanja vodstva u egzilu organskoj iranskoj opoziciji, pri čemu je sve režirano i sponzorirano od strane najratobornijih elemenata u Washingtonu.
Iako je Gershman tvrdio da je inicijativa već pokrenuta, dostupni dokumenti ne pružaju čvrste dokaze da je Koalicija slobode Irana zaista uspostavljena u onom obliku koji je on predlagao. Međutim, sama činjenica da se takav plan izradio pokazuje koliko daleko su neki krugovi u Washingtonu spremni ići kako bi podržali eventualnu promjenu režima u Teheranu, bez obzira na stvarne želje ili potrebe iranskog naroda.
Kao dugogodišnji zagovornik američke vanjske politike koja koristi nevladine organizacije kao instrumente za promjenu režima, Gershman je u umirovljenju nastavio održavati snažne veze s brojnim utjecajnim figurama u američkom Kongresu. Jedan od njegovih ključnih saveznika bio je Mario Díaz-Balart, zastupnik kubansko-američkog lobija iz južne Floride, koji je 2023. godine bio predsjednik Pododbora za State Department u Odboru za vanjske odnose Zastupničkog doma. Gershman je upravo njemu poslao poruku e-pošte krajem kolovoza te godine, iznoseći svoj prijedlog za usmjeravanje dijela sredstava iz Iranskog demokratskog fonda State Departmenta prema svojoj inicijativi za podršku IFC-u.
Promoviranje diktatorovog nasljednika
Prema dostupnim informacijama, Gershman je tražio da se dio sredstava – približno 10 posto od ukupno 55 milijuna dolara koliko iznosi godišnji proračun Iranskog demokratskog fonda – preusmjeri NED-u, kako bi se “proširili” postojeći programi za Iran. Pritom je jasno naveo kako bi sredstva bila usmjerena na jačanje aktivnosti američkih saveznika u Iranu i među iranskom dijasporom, uz fokus na “mobilizaciju protestnog pokreta”, unatoč činjenici da su prosvjedi u Iranu već splasnuli do tog trenutka.
U početku vođen i organiziran od strane iranskih državljana, pokret “Žene, život, sloboda” brzo je postao utočište za ozloglašene, visokoprofilirane antiislamske republičke prognanike. Među njima su bili Reza Pahlavi, najstariji sin iranaovog šaha i pretendent na sada nepostojeće prijestolje zemlje, te Masih Alinejad, istaknuta veteranka propagandnih napora usmjerenih protiv Teherana financiranih od strane Zapada, koja je ubrala stotine tisuća dolara od američke vlade za svoju antiiransku agitaciju, koja uključuje pozive na izraelske napade na zemlju njezina rođenja. U intervjuu za New Yorker iz rujna 2022. tvrdila je da “vodi ovaj pokret”. Alinejad je također pozvala Izrael da ubije iranske vođe.
Njezina uloga kao “vođe” pokreta “Žene, život, sloboda” često je bila osporavana od strane aktivista na terenu, koji su se žalili da su njihovi prosvjedi “preoteti” od strane vanjskih snaga. Pa ipak, Pahlavi i Alinejad nastavili su poticati pokret, zaradivši poziv na Münchensku sigurnosnu konferenciju u veljači 2023., gdje su predstavljeni kao potencijalni čelnici budućeg “demokratskog” Irana. Tri mjeseca kasnije, nevladina organizacija Freedom House koju financira američka vlada dodijelila je ugašenom pokretu “Žene, život, sloboda” svoju godišnju nagradu za slobodu.
Oblikovanje propagande
U prilogu Gershmanove e-poruke e Díaz-Balartu nalazio se dokument koji je iznosio njegovu viziju Iranske koalicije za slobodu. Oglašavajući ugašeni Pokret kako na neki način nastavlja “predstavljati značajan izazov za iransku teokraciju i njezine klerike”, dosje je pozivao na “novi pristup suočavanju s Iranom”.
IFC bi stoga nastojao “(oblikovati) međunarodni politički diskurs” o Iranu, “(pomažući) podržati nacionalne rasprave o moći i demokraciji.” Ovaj rad bi mogao uključivati ”(koordiniranje) bojkota ili kampanja za oduzimanje ulaganja kako bi se izvršio ekonomski pritisak” na Teheran te “uskraćivanje resursa za održavanje njihovih represivnih aktivnosti.” Zauzvrat, Koalicija bi “donijela veću vidljivost naporima Iranaca i osnažila ih da unaprijede promjene”.
Gershman je napisao da je Freedom House predan “(njegovanju) formiranja” IFC-a, “koalicije istomišljenika i utjecajnih grupa i pojedinaca koji rade na Iranu”. Nastojalo bi se “informirati javno mnijenje u SAD-u i inozemstvu” o “iranskoj borbi za slobodu”, dok bi se usredotočio “javni i diplomatski pritisak … na izolaciju režima i zaustavljanje protoka sredstava režimu”.
Impozantna ekipa
Procurjela dokumentacija također otkriva popis ključnih figura koje su trebale predvoditi ovu inicijativu, a u pitanju je skupina neokonzervativaca, zagovornika rata i aktivista koji podržavaju promjenu režima u Iranu, većinom s dugogodišnjim vezama s američkim i zapadnim intervencionističkim krugovima.
Pa, krenimo redom. Mahnaz Afkhami je bila ministrica za ženska pitanja pod vladavinom iranskog šaha od 1976. do 1978. Tijekom tog razdoblja, šahova tajna policija Savak bila je ozloglašena po nasilnom gušenju opozicije, mučenju i ubijanju tisuća prosvjednika. Unatoč svojoj prošlosti u službi represivnog režima, Afkhami je postala prominentna figura među zapadnim feminističkim krugovima i zastupa liberalne reforme u Iranu, dok surađuje s američkim aktivistima.
William “Bill” Kristol je jedan od vodećih neokonzervativaca u Washingtonu, poznat po svojoj stalnoj podršci vojnim intervencijama. Kao jedan od najglasnijih zagovornika američkog rata s Iranom, Kristol je često opravdavao krvave vojne akcije SAD-a na Bliskom istoku, nazivajući ih “oslobađanjem”, a ne invazijama. Njegovo uključivanje u IFC predstavlja jasan znak da je koalicija namijenjena ne samo destabilizaciji iranskog režima, nego i pripremi za mogući sukob.
Institut Tonyja Blaira
Leopoldo Lopez je vođa venezuelske opozicije koji je sudjelovao u neuspješnom vojnom udaru protiv predsjednika Huga Cháveza 2002. godine. Također je podržao pokušaje Trumpove administracije da smijeni Cháveza nasljednika Nicolása Madura putem neuspjelih pučeva i manipulacija financijskim resursima Venezuele. Njegovo uključivanje u IFC naglašava međunarodni karakter ove koalicije, koja okuplja proameričke aktiviste iz različitih zemalja.
Zatim su tu Kasra Aarabi i Saeid Golkar, analitičari koji rade za Tony Blair Institute, prozapadni think tank poznat po svojim vezama s intervencionističkom politikom. Institut je izravno surađivao s vladom Saudijske Arabije – od koje je za to dobio devet miliona funti – i objavio izvještaj u kojem se iranski protestii tumače kao simbol promjene režima. Iako njihove tvrdnje nisu potkrijepljene, insinuiraju da je Blairov institut možda igrao prikrivenu ulogu u poticanju prosvjeda.
Tu je i Roya Hakakian, iransko-židovska autorica i favorit izraelskog lobija, poznata je po svojoj obrani Izraela i podršci intervencijama. Kritizirala je prosvjede protiv izraelskih napada na Gazu, tvrdeći da oni ukazuju na “prisustvo Irana” na američkim sveučilištima. Njezino povezivanje s IFC-om dodatno komplicira pitanje uloge izraelskog lobija u potpori promjene režima u Iranu.
Koalicija “slobode”
Novinar Maziar Bahari, čiji je boravak u iranskom zatvoru prikazan u filmu Rosewater, danas vodi organizaciju Journalism For Change, koja dobiva najveći dio svojih sredstava iz američkog State Departmenta. Baharijeve aktivnosti i rad s medijima koji financiraju američke vladine institucije izazivaju sumnju u njegovu neovisnost i objektivnost.
Mariam Memarsadeghi se identificira kao aktivistica za demokraciju u Iranu i otvorena je zagovornica rušenja teheranskog režima. Iako često brani interese Izraela, ujedno kritizira iranske disidente zbog unutarnjih podjela. Memarsadeghi je usko povezana s neokonzervativnim krugovima koji podržavaju promjenu režima u Teheranu, unatoč jasnim proturječjima u retorici i ciljevima opozicije.
U svakom slučaju, sastav predložene Koalicije slobode Irana otkriva njezinu prirodu kao oruđa za američke geopolitičke ciljeve. Umjesto da se radi o legitimnoj koaliciji za podršku demokratskim pokretima, IFC se pokazuje kao skupina ratobornih neokonzervativaca i intervencionističkih aktivista, čiji je glavni cilj destabilizacija iranskog režima, bez obzira na stvarne želje iranskog naroda.
(TBT, Mediji)