Piše: Farid Hafez, thebosniatimes.ba
Pristalice anti-islamskog pokreta ‘Patriotski Evropljani protiv islamizacije Zapada’ mašu zastavama tokom demonstracija u Dresdenu, u Njemačkoj, 21. marta 2016. [Reuters/Ina Fassbender]
Njemačka je 16. septembra počela produžavati privremene kontrole duž svojih granica, na nezadovoljstvo svojih susjeda iz Evropske unije. Ministrica unutrašnjih poslova Nancy Faeser pojasnila je da je cilj ovog poteza suzbiti „neregularnu“ migraciju, ali i zaustaviti ono što je nazvala „islamističkim terorizmom i ozbiljnim kriminalom“.
Ovo saopćenje uslijedilo je nakon smrtonosnog napada nožem u kojem su ubijene tri osobe u Solingenu, na zapadu Njemačke; napadač, sirijska izbjeglica kojem je odbijen azil i koji je trebao biti deportovan, optužen je da pripada grupi ISIL.
Neki će možda biti iznenađeni da je takvu drakonsku mjeru nametnula liberalno-ljevičarska koalicija sačinjena od socijaldemokrata, zelenih i liberala. Ali, realnosti je da se u njemačkom političkom spektru dešava zaokret udesno praćen sve izraženijom islamofobijom.
Analitičari su ukazivali na uspon ultradesničarske Alternative za Njemačku (AfD) kao pokretača zaokreta udesno. Ova stranka zaista jeste ostvarila značajne uspjehe na nacionalnom i državnom nivou. Početkom mjeseca su pobijedili na izborima u pokrajini Tiringiji na istoku sa 32,8 posto. U istočnoj pokrajini Saksoniji, bila je druga sa 30,6 posto, za samo 1,3 posto iza Kršćansko-demokratske unije (CDU).
Ali uspjeh AfD-a nije pokretač; oni su simptom općenite tendencije u njemačkoj politici da se normalizira i uključi u demonizaciju i okrivljavanje muslimana.
Članovi vladajuće koalicije više puta su osuđivali „islamizam“ u Njemačkoj. Čelnica Zelene stranke u Bundestagu, Katharina Droge, otišla je tako daleko da je u nedavnoj izjavi tvrdila da „otrov islama dopire do umova ljudi i ovdje, ne samo u inostranstvu“; kasnije se ispravila da je mislila na „islamizam“ umjesto „islam“.
Upozorenja na „islamističku prijetnju“ nisu samo u riječima njemačkih političara, ona su u službenim dokumentima i političkim izjavama njemačkih institucija. Naprimjer, web-stranica Saveznog ureda za zaštitu ustava, ključne domaće obavještajne agencije, upozorava: „Islamisti teže da potpuno ili djelimično ukinu slobodan demokratski osnovni poredak Savezne Republike Njemačke pozivajući se na svoju religiju.“
Bavarski ogranak ovog federalnog ureda otišao je korak dalje i uveo pojam „legalističkog islamizma“ na svojoj web-stranici, koji definiše kao način postizanja „ekstremističkih ciljeva političkim sredstvima unutar postojećeg pravnog sistema“. Zatim pojašnjava: „Legalistički islamisti pokušavaju utjecati na politiku i društvo putem lobiranja [i] predstavljaju se kao otvoreni, tolerantni i spremni za dijalog prema vanjskom svijetu, dok se unutar organizacija zadržavaju antidemokratske i totalitarne tendencije.“
U suštini, ovaj koncept može kriminalizirati bilo koju grupu muslimana koji se organizuju politički ili društveno i provode svoje aktivnosti unutar zakonskih okvira. Svaki izraz tolerancije ili otvorenosti muslimana može biti sumnjiv jer može biti „pretvaranje legalističkih islamista“.
Koristeći ove koncepte kao okvir, različite institucije na državnom i federalnom nivou kreirale su programe „deradikalizacije“ čija su ciljna grupa samo muslimani. Dok takve inicijative kritikuju i osporavaju mnogi aktivisti za društveni pravdu u državama poput Velike Britanije i SAD-a, u Njemačkoj se, u cjelosti, smatraju opravdanim i efikasnim.
Jedan takav program Bavarska mreža za prevenciju i deradikalizaciju, nedavno je napravila video o „selefijskoj radikalizaciji“ koji sadrži rasisitičke izraze o muslimanskim muškarcima koji iskorištavaju muslimanke.
Ranije ovog mjeseca, taj video je na društvenim mrežama objavila bavarska državna vlada – koju trenutno kontroliše konzervativna Kršćansko-socijalna unija (CSU) – izazvavši kritike zbog predstavljanja muslimana ispunjenog mržnjom.
Odluka da ga objave jasno je dala do znanja da njemačke vlasti percipiraju muslimane koji javno iskazuju svoju vjeru kao sigurnosnu prijetnju i opasnost za njemačko društvo.
Video je na kraju uklonjen, a Ministarstvo unutrašnjih poslova je dalo izjavu za medije, izvinjavajući se za „uznemiravanje i nesporazume“ i tvrdeći da je video pokušao „pokazati pristup selefista i drugih islamista da pridobiju nove, mlade sljedbenike“. Dodali su i da će neke scene iz videa biti „revidirane“.
Antisemitski prizvuk islamofobnih prikaza
Ono što je vjerovatno ubrzalo odluku bavarske vlade da ukloni video bila je reakcija nekih komentatora koji su vidjeli paralele između njegovog prikaza i antisemitske nacističke propagande. Konkretno, scena bradatog čovjeka zlobnog izgleda kako proždire ženu umnogome podsjeća na nacističke prikaze Jevreja koji proždire etničke Nijemce.
Antisemitski prizvuk islamofobnih prikaza koje proizvode njemačke institucije nije iznenađujući. Kako je napisao izraelsko-njemački filozof Moshe Zuckermann, islamofobija je projekcija neizrecivog antisemitizma.
Osjećaji koji se odražavaju u starom njemačkom antisemitizmu više se ne mogu javno izražavati zbog službenog državnog prihvatanja filosemitizma, pa se zato kanaliziraju kroz islamofobiju. Ono što se više ne može raditi Jevreju, može se lahko raditi muslimanu.
Historijsku paralelu ovdje je teško promašiti: ultradesničarske sile su u usponu dok se kroz njemačku državu i društvo širi rasistička histerija usmjerena na jednu rasiziranu grupu ljudi. Historija se možda neće u potpunosti ponoviti. Masovno istrebljenje može biti zamijenjeno masovnim protjerivanjem dok ultradesničarski koncept „ponovne migracije“ uzima maha; odavno je s ultradesničarskih margina prešao u mainstream.
Dok se njemački političari raznih profila i uvjerenja pridružuju islamofobiji, trebali bi se sjetiti da njihovi prethodnici koji su radili istu stvar prije gotovo jednog vijeka nisu dobro završili. Mržnja nikada nije „dobitnička“ strategija.
(TBT, Al Jazeera)
