Turska je odlučila da se službeno kandidira za pridruživanje BRICS-u, grupi zemalja ubrzanog razvoja koju su prvotno činili Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika – ali u kojoj uglavnom dominiraju Moskva i Peking. Ömer Çelik, glasnogovornik vladajuće Stranke pravde i razvoja (AKP) turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana, potvrdio je da jeAnkara podnijela zahtjev i rekao da je taj zahtjev sada „na čekanju”.
„Naš predsjednik je već više puta rekao da želimo postati članica BRICS-a”, rekao je Çelik početkom rujna. „Zahtjev Turske po tom pitanju je jasan i proces se odvija u tim okvirima.”
Predsjednik Rusije Vladimir Putin pozdravio je aspiracije Ankare, prenose turski mediji. Rekao je da će „u potpunosti podržati” pridruživanje Turske. Ako Turska zaista postane članica BRICS-a, grupe koja se često opisuje kao protuteža globalnom poretku koji predvode Zapad, mogla bi se još više udaljiti od Evropske unije – a time i od koristi od tog jedinstvenog tržišta 27 zemalja članica.
Šta EU očekuje od kandidata?
Turska ima pravo odlučivati o vlastitim međunarodnim partnerstvima, ali EU očekuje da zemlja-kandidat podrži vrijednosti EU, rekao je Peter Stano, glasnogovornik diplomacije EU-a. „Očekujemo da sve zemlje-kandidati čvrsto i nedvosmisleno podržavaju vrijednosti EU-a, da poštuju obveze koje proizlaze iz relevantnih trgovinskih sporazuma i da se usklade sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom”, rekao je Stano za DW. „To su značajni signali zajedničkih vrijednosti i interesa, odnosno strateške orijentacije zemalja”, dodao je.
To što Turska želi pridružiti BRICS-u neki vide kao reakciju na to što nema napretka u pregovorima o pridruživanju EU. U prošlogodišnjem izvještaju o napretku, europski parlamentarci zaključili su da je „stopa usklađenosti Turske sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU pala na nivo od sedam posto, što je daleko najniži postotak od svih zemalja-kandidata”.
Nacho Sanchez Amor, zastupnik socijaldemokrata u Evropskom parlamentu, ukazuje da put Turske ka EU vodi kroz reforme. „Nedavno smo vidjeli obnovljeno zanimanje turske vlade za oživljavanje procesa pridruživanja EU”, naveo je on 2023. „Do toga neće doći na temelju geopolitičkog cjenkanja, već samo kada turske vlasti pokažu stvarni interes da zaustave kontinuirano nazadovanje osnovnih sloboda i vladavine prava u zemlji.”
Proces pristupanja Turske počeo je 2005. godine, ali je 2018. zastao zbog nekoliko pitanja, uključujući i zabrinutost EU-a u vezi s ograničavanjem slobode medija, izvršnom kontrolom pravosuđa i nedostatkom civilnog nadzora turskih sigurnosnih snaga.
Okretanje ka BRICS-u – znak frustracije Turske EU-om?
Özgür Ünlühisarcıklı, turski ekspert u Maršalovom fondu Njemačke (GMF), smatra da je zainteresiranost Turske za članstvo u BRICS-u znak njezine frustracije Evropskom unijom. Turska nije samo ljuta na EU zbog odugovlačenja procesa pridruživanja, već i zbog toga što nema napretka u modernizaciji carinskog ili trgovinskog sporazuma, niti u vezi s mapom puta za liberalizaciju viznog režima, što bi građanima Turske omogućilo putovanje u zemlje EU bez viza.
Grupa BRICS udvostručila se otkako je formirana prije 15 godina. Egipat, Etiopija, Iran i Ujedinjeni Arapski Emirati postali su članovi, a grupa je dobila prijave iz gotovo 20 drugih zemalja, uključujući i Tursku. Članovi ne teže formiranju kohezivne grupe sa zajedničkom sigurnosnom ili vanjskom politikom. Umjesto toga, zemlje BRICS-a imaju za cilj surađivati na trgovinskoj i ekonomskoj ekspanziji i stvoriti – kako one misle – političku protutežu međunarodnim institucijama kojima dominiraju Sjedinjene Američke Države i EU.
Učiniti Zapad ljubomornim
Turski stručnjaci procjenjuju da su Erdoganova nastojanja da se pridruži BRICS-u zapravo želja za stjecanjem poluge koja bi pomogla u naporima Turske da pristupi EU. Aslı Aydıntaşbaş, suradnica vašingtonskog Brookings instituta specijalizirana za Tursku, kaže da je proces pridruživanja Turske EU „već dugo u komi”, a turski kreatori politike ili pokušavaju oživiti ili smatraju da nemaju što izgubiti ulaskom u BRICS.
„Evropljani su praktički zamrznuli proces pridruživanja Turske i, dok se Balkan kreće naprijed, spremaju se potpuno izbaciti Tursku iz programa proširenja”, ukazuje Ajdintaşbaş za DW. „Mislim da turski donosioci odluka ne gledaju na BRICS kao na nešto što umanjuje značaj Turske, već smatraju da ga povećava tako što čini Zapad ljubomornim, a Turskoj daje veće šanse da privuče njihovu pažnju.”
Ozgur Unluhisarcikli smatra, međutim, da bi se ta strategija mogla i okrenuti u suprotnost, jer bi ulazak Turske u BRICS mogao povećati suzdržanost nekih zemalja EU-a naspram Ankare. „Ako bi Turska postala članica BRICS-a, njezin kredibilitet ili pouzdanost u okviru transatlantskog saveza dodatno bi opao”, kaže.
Turska – neophodan saveznik kojem se ne vjeruje
Turski potezi u vanjskoj i sigurnosnoj politici već su narušili imidž te zemlje u zapadnim prijestolnicama. Turska je odbila podržati sankcije Rusiji i umjesto toga postala najveći kupac ruske sirove nafte. Turska također podržava Hamas, militantnu, islamističku palestinsku grupu koja je izvela terorističke napade na Izrael 7. listopada i koju Evropska unija, kao i SAD, Njemačka i nekoliko drugih zemalja, klasificiraju kao terorističku organizaciju.
Sjedinjene Američke Države i drugi saveznici u NATO bili su ljuti i zbog turske kupovine PZO-sustava S400 od Rusije 2017., a potom i 2022. kada je Turska dvije godine kočila članstvo Švedske i Finske u NATO, prije nego što je na kraju ove godine odustala od protivljenja.
Međutim, položaj Turske između Zapada i Istoka čini tu zemlju strateški važnom za misije NATO-a i SAD-a u regiji. Osim toga, Ankara je 2016. potpisala sporazum koji je tražila EU, a koji omogućava vraćanje nekih neregularnih migranata koji iz Turske dolaze u Uniju.
Uprkos tako važnoj ulozi Turske, nema naznaka da se smanjuje nepovjerenje između Ankare i njenih saveznika. U studiji Njemačkog Maršalovog fonda o odnosima Turske sa zapadnim saveznicima navodi se da je „Turska najmanje pouzdana partnerska zemlja, prema odgovorima ispitanika u zemljama u kojima je istraživanje provedeno. A s druge strane, ispšitanici u Turskoj saveznike ocjenjuju kao najmanje pouzdane”.
Turski stručnjaci ipak smatraju da za Tursku ima smisla balansirati vanjsku politiku zemlje, koja se prostire i na zapadu i na istoku. „Nema sumnje da su odnosi s EU za Tursku beskrajno važniji, ali Erdogan zaista vjeruje da može igrati na kartu suprotstavljanja Zapadu nezapadnim nacijama”, upozorava Aslı Aydıntaşbaş.
(TBT, DW)