Piše: David Hearst, thebosniatimes.ba
Povratak još šest mrtvih talaca pokrenuo je talas bijesa u Izraelu. Demonstracije, kakve nisu viđene od protesta koji su se desili zbog reforme pravosuđa, potresaju zemlju.
Izraelci to nazivaju ustankom. Desetine hiljada Izraelaca napustile su svoja radna mjesta u generalnom štrajku. I ministar odbrane, Yoav Gallant, i sigurnosni establišment su u otvorenom sukobu sa svojim premijerom.
Opozicioni lideri Benny Gantz i Yair Lapid pozvali su ljude da izađu na ulice. I jesu. Glavni autoputevi oko Tel Aviva su blokirani.
Međutim, taoci su poginuli – Hamas kaže da su ubijeni od izraelske vatre, izraelska vojska kaže da su pogubljeni iz neposredne blizine neposredno prije pokušaja da ih se oslobodi – krivica za njihovu smrt čvrsto je stavljena na Benjamina Netanyahua i ultradesničarsku kliku koja podupire njegovu vladu.
Četiri od šest talaca nalazila su se na Hamasovoj “humanitarnoj” listi zarobljenika i bili bi pušteni u prvoj fazi sporazuma o taocima da Netanyahu nije odbio da se povuče iz koridora u Filadelfiju koji razdvaja Egipat od Gaze.
Ovo nije spekulacija.
Miniranje mogućeg dogovora
Izraelski šefovi sigurnosti koji su u više navrata upozoravali Netanyahua o tome šta će se dogoditi sa preostalim taocima ako nastavi da prekida dogovor.
Prije tri dana redovni sigurnosni brifing u kabinetu pretvorio se u svađu između Gallanta i Netanyahua, izvijestio je Axios.
Gallant je navodno rekao na sastanku: “Moramo birati između Filadelfija i talaca. Ne možemo imati oboje. Ako glasamo, mogli bismo saznati da će taoci umrijeti ili ćemo morati da se povučemo da ih oslobodimo.”
Gallant, načelnik generalštaba izraelske vojske general Herzi Halevi i direktor Mossada David Barnea, šef izraelskog pregovaračkog tima, svi su se suočili s Netanyahuom i njegovim prijedlogom da se glasa o rezoluciji o održavanju pune izraelske kontrole duž granice s Egiptom za koju su rekli da će potkopati mogući dogovor sa Hamasom.
“Upozorili smo Netanyahua i ministre u kabinetu o ovom scenariju, ali oni nisu htjeli poslušati”, rekao je visoki izraelski zvaničnik za Axios. Glasanje je prošlo uz većinu za.
Kako god da su taoci umrli, ono što su porodice talaca jasno shvatile jeste da je ova grupa talaca bila živa neposredno prije pokušaja vojske da ih spasi.
“Dogovor o povratku talaca je na stolu više od dva mjeseca. Da nije bilo njegovog [Netanyahuovog] osujećivanja, izgovora i spinova, taoci za čiju smo smrt jutros saznali vjerovatno bi bili živi ”, navodi se u saopćenju Foruma talaca i nestalih porodica.
Smrt talaca također je odjeknula širom SAD-a, na isti način kao i napad Hamasa 7. oktobra.
Posebno zbog toga što su roditelji jednog od mrtvih, Hersh Goldberg-Polin, državljanin SAD-a, govorili na bini na Demokratskoj nacionalnoj konvenciji dok su hiljade publike skandirale “Vratite ih”.
Kao odgovor, odlazeći američki predsjednik Joe Biden obećao je da će “natjerati Hamas da plati” za ove smrti, a stranački predsjednički kandidat Kamala Harris rekla je da Hamas mora biti eliminiran.
Oboje sad znaju da odgovornost za smrt talaca snose i oni.
Brutalna istina
Biden je prije četiri mjeseca jasno i nedvosmisleno pozvao na trajni prekid vatre. UN su u junu usvojile rezoluciju o sveobuhvatnom trostepenom prekidu vatre.
Bidenova je prva dužnost kao vrhovnog komandanta osigurati da ključni sigurnosni saveznik na Bliskom istoku poštuje američku politiku, posebno saveznik koji zavisi od isporuke američkog oružja kao što je Izrael.
Brutalna istina ovih ubistava je da, da je Biden bio spreman da provede svoju politiku embargom na oružje, sada bi bio na snazi prekid vatre i mnogi preostali taoci, među njima Amerikanci i Britanci, bili bi oslobođeni.
Ako bi se iko trebao pogledati u ogledalo zbog Goldberg-Polinove smrti, to bi trebao Biden.
To što Harris poslušno ide ovim stopama je ludost. Trebala bi zapamtiti šta su njeni generali rekli o nemogućnosti poraza Hamasa u Gazi.
Ipak, moglo bi biti da su ove smrti prekretnica koja prisiljava Netanyahua na preokret u pregovorima, koji i dalje ostaju u mrtvoj tački.
Američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan rekao je porodicama američkih talaca držanih u Gazi da će SAD Izraelu i Hamasu dati konačnu ponudu o prekidu vatre uzmi ili ostavi.
Ovo je već mnogo puta rečeno, a jedan je od razloga zašto su američki zvaničnici izgubili svaki kredibilitet kod nezavisnih pregovarača Egipta i Katara.
Međutim, ako ono što rezultira postupnim povlačenjem Izraela iz Filadelfijskog koridora, a Netanyahu popusti pod domaćim i međunarodnim pritiskom, on dobro zna da će biti gurnut u novu krizu.
Kraj kontrole Aškenaza
Nije samo vjerovatnoća da će Bezalel Smotrich, ministar finansija, i Itamar Ben Gvir, ministar nacionalne sigurnosti, dvojica najekstremnijih u njegovoj vladi, otići, kao što su više puta prijetili.
Netanyahu zna da je Izrael podijeljen po sredini. Više od polovine zemlje traži da “završi posao” koji David Ben Gurion, prvi premijer Izraela, nije uspio.
Ovaj ustanak, kao i demonstracije protiv reformi pravosuđa prošle godine, jedno je od posljednjih bacanja kocke za liberalnu aškenazijsku elitu.
Osjećaju da gube kontrolu nad zemljom koju su izgradili. Oni su već izgubili kontrolu nad vojskom i policijom zbog naseljenika. Nije mnogo ostalo u njihovim isključivim rukama i došlo je do egzodusa Izraelaca i novca u Evropu tokom prošle godine da to dokaže.
Netanyahu ne djeluje samo iz ličnog političkog opstanka. I on osjeća da je Izrael na pragu desničarske revolucije. Zato mu svaki politički instinkt govori da su ulozi tako visoki. Ako se to dogodi, to će biti potpuno u suprotnosti sa demokratskim predsjedništvom SAD-a.
Rasplet u realnom vremenu
Biden bi takođe trebalo da se pogleda u ogledalo zbog onoga šta se dešava na okupiranoj Zapadnoj obali. Nesposoban, iz raznih razloga, ne samo vojne spremnosti, da otvori drugi front protiv Hezbolaha u Libanu, Netanyahu je skrenuo pažnju na tri grada na sjeveru Zapadne obale u vojnoj operaciji punog razmjera pod nazivom “Operacija ljetni kampovi ” dizajniran da prisili premještaj stanovništva.
Kako noć slijedi dan, počeli su napadi na izraelske trupe širom Zapadne obale, a posebno u južnom području Hebrona.
Biden i Harris bi trebali uzeti u obzir ko je ubio tri izraelska policajca kao odgovor na vojnu operaciju na sjeveru.
Ubica je bio član Fataha i bivši čuvar palestinskog predsjednika. Nadalje, Muhannad al-Asood, stanovnik Idhne u Hebronu, koji je rođen u Jordanu i bio je državljanin te zemlje, vratio se na svoju rodnu Zapadnu obalu 1998. godine sa svojom porodicom nakon što je došao do spajanja porodice.
Asoodova lična historija nosi jasno upozorenje o posljedicama kako će Palestinci na Zapadnoj obali reagirati na otvaranje drugog fronta ovog rata na okupiranim teritorijama, koristeći uglavnom isto oružje i tehnike u Dženinu, Tulkarmu i Tubasu kao i oni u Gazi.
Asod nije bio član Hamasa ili Islamskog džihada ili dio bilo koje poznate lokalne grupe otpora. Donio je individualnu odluku da je otpor jedini odgovor na izraelsku vojnu ofanzivu.
Postoje stotine hiljada naoružanih, nepovezanih Palestinaca poput njega na Zapadnoj obali i Jordanu koji dolaze do istog zaključka.
Nadalje, tenzije između Jordana i Izraela eksponencijalno rastu.
Pokretanje ofanzive bilo je popraćeno ratom riječi između izraelskog ministra vanjskih poslova Izraela Katza i njegovog jordanskog kolege Aymana Safadija.
Katz nije samo rekao stanovnicima Jenina da odu u “privremenu” evakuaciju. On je više puta optuživao Jordan za gomilanje oružja u logorima, tvrdeći da nije u stanju da kontrolira sopstvenu teritoriju.
“Iran gradi islamsku terorističku infrastrukturu u Judeji i Samariji, preplavljujući izbjegličke kampove sredstvima i oružjem krijumčarenim kroz Jordan, s ciljem uspostavljanja istočnog terorističkog fronta protiv Izraela. Ovaj proces također ugrožava stabilnost jordanskog režima. Svijet se mora probuditi i zaustavite iransku hobotnicu prije nego što bude prekasno”, tvitovao je Katz na X.
Sve laži, uzvratio je njegov jordanski kolega.
Safadi je napisao: “Odbacujemo tvrdnje ekstremističkih rasističkih ministara koji izmišljaju prijetnje da opravdaju ubijanje Palestinaca i uništavanje njihovih sposobnosti. Izraelska okupacija palestinskih teritorija, izraelski zločini protiv palestinskog naroda i izraelska eskalacija u regiona predstavljaju najveću prijetnju sigurnosti i miru. Svim svojim mogućnostima ćemo se suprotstaviti svakom pokušaju raseljavanja palestinskog naroda unutar ili izvan okupiranih teritorija.”
Veći požar
Sada, u svom petom danu, ponovo je postavljena pozornica za operaciju na okupiranoj Zapadnoj obali koja bi mogla trajati koliko i Gaza i koju je palestinski predsjednik Mahmoud Abbas nemoćan da zaustavi.
Palestinski tinejdžeri uzvraćaju udarac. Wael Mishah i Tariq Daoud rođeni su nakon Osla. Nisu vidjeli ni Prvu ni drugu Intifadu.
Obojica su pušteni tokom razmjene zarobljenika između Izraela i Hamasa u novembru. Kada je pušten na slobodu, Mishah je govorio o teškom položaju djece koja su premlaćena i zlostavljana u izraelskim zatvorima.
Mishahovo kratko putovanje bilo je unaprijed određeno. “On je od zatvorenika postao tražen, suočio se sa [okupacijom], a zatim postao mučenik”, rekla je njegova majka.
Ubio ga je dron u zoru 15. avgusta dok se borio protiv izraelskog napada na Nablus. Ima još hiljade sličnih njemu koji se tjeraju u bitku.
Još jedan borac koji je ubio Izrael bio je komandant bataljona Tulkarm, Mohamed Jaber, poznat kao Abu Shuja’a. Izrael ga je opisao kao najtraženijeg militanta, ali imao je samo 26 godina, a rođen je četiri godine nakon Osla. Abu Shuja’a je bio izbjeglica u kampu Nur Shams koji je porijeklom iz Haife. Njegovo ubistvo će inspirisati mnoge druge da se pridruže jer su i njega samog inspirisali drugi.
Čak i uz očiglednu nevoljkost Hezbolaha i Irana da se uključe, svi sastojci su tu za mnogo veći požar.
Izrael u zagrljaju ultranacionalističke, religiozne pobune naseljenika; američki predsjednik koji dozvoljava da njegov glavni saveznik ogluši o njegovu politiku potpisivanja, čak i uz rizik da izgubi ključne izbore; otpor koji se neće predati; Palestinci u Gazi koji neće pobjeći; Palestinci na Zapadnoj obali koji sada stupaju na liniju fronta; Jordan, druga zemlja koja je priznala Izrael, osjeća se pod egzistencijalnom prijetnjom.
Za Bidena ili Harris, poruka je tako jasna da blinka u neonskim svjetlima: regionalni troškovi nesuprotstavljanja Netanyahuu mogli bi brzo nadmašiti domaće koristi od onoga u šta ih on uvlači.
(TBT,MEE)
