Piše: David Hearst, thebosniatimes.ba
Mržnja prema muslimanima prešla je svaku mjeru. Prema najnovijoj anketi Instituta Brookings u SAD-u javne predrasude prema muslimanima veće su u odnosu na sve druge vjerske zajednice.
U Ujedinjenom Kraljevstvu 92 posto ispitanih muslimana izjavilo je da se osjećaju manje sigurnim živeći u Britaniji nakon nedavnih nereda, a svaki šesti je osobno doživio islamofobni, ili rasistički incident u sedmici nakon napada nožem u Southportu.
Pad pozitivnih stavova prema muslimanima u SAD-u posebno je izražen među demokratama, biračima koji bi se prirodno identificirali kao progresivni.
Anketa Brookingsa pokazala je da su nakon godina poboljšanja, pozitivni stavovi o muslimanima smanjeni na ukupno 64 posto sa 78 posto dvije godine ranije, ali je pad bio izraženiji među demokratima.
Brookings je identificirao niz čimbenika u tome, uključujući generacijsku promjenu, jaz između javnih percepcija židovstva i islama, rasu i fakultetsko obrazovanje – ali najviše je upadao u oči dokaz da je mišljenje o islamu bilo pod utjecajem izjava i stavova javnih ličnosti.
Dok je zabrana putovanja bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa usmjerena na ljude iz sedam većinski muslimanskih zemalja povećala simpatije javnosti prema muslimanima, čini se da su izjave predsjednika Joea Bidena o Gazi imale suprotan učinak.
“Izjave predsjednika Joea Bidena, koje su došle u vrijeme kada je rat u Izraelu i Gazi bio velik nacionalni interes, a posebno predsjednikov ton, koji su neki kritizirali kao neosjetljiv na muslimanske i arapske civilne žrtve, povećale su izglede da bi njegovo stajalište moglo dehumanizirati Arape i muslimane”, istaknuo je Shibley Telhami, viši suradnik Brookingsa.
U dvije ankete provedene od početka rata u Gazi, Telhami je rekao da su povoljna mišljenja o muslimanima opala, posebno među demokratima. Ulogu Bidenovog stava kao mogućeg čimbenika u ovom trendu treba “dodatno istraživanje”, cinično je izjavio.
Ušutkavanje propalestinskih glasova
Kakav je, dakle, bio odgovor političkih stranaka u SAD-u i UK-u, koje tvrde da zastupaju progresivna mišljenja? Kako su demokrate u SAD-u i laburistička vlada u Britaniji reagirali na ovaj val rasizma protiv muslimana?
Početkom ovog mjeseca, odgovor Demokratskog nacionalnog odbora (DNC) bio je odbijanje poziva da na glavnoj pozornici svoje konvencije bude palestinski govornik.
Ovo nije bilo pitanje inzistiranja da visoko rangirana palestinska Amerikanke Rashida Tlaib, koja predstavlja 12. kongresni okrug Michigana, iziđe napozornicu. Ona nije ni došla na konvenciju svoje stranke.
Umjesto toga, govornik kojeg je DNC odbio bio je obični predstavnik stranke kojeg je predložio Uncommitted pokret, utjecajna skupina koja uključuje mnoge Arapske Amerikance. Oni bi mogli napraviti razliku između Trumpa ili predsjedničke kandidatkinje Kamale Harris da osvoje Michigan, ključnu swing državu.
Međutim, DNC je bez oklijevanja ponudio svoju platformu obitelji izraelskog taoca. Ipak, dok je bio domaćin panela o palestinskim ljudskim pravima i osigurao vjerodajnice za neposvećene vođe da prisustvuju konvenciji, DNC se nije mogao natjerati da palestinskom govorniku dopusti čak ni simboličan prostor na svojoj platformi.
Zašto je stranka to učinila? Washington Post je izvijestio da su demokratski čelnici bili zabrinuti da bi govor na konvenciji koji se bavio ratom u Gazi “ugrozio jedinstvo” koje je bilo prisutno tokom cijelog događaja. Htjeli su feštu ljubavi. Tako su držali Gazu podalje od stranačkih slavlja.
“Upravo mi je rečeno da nemam parvo glasa u ovoj stranci”, rekla je Layla Elabed, suosnivačica pokreta Uncommitted, novinarima u srijedu.
Krajnje desničarski neredi
Vrijedi li isto i u Britaniji? Nažalost, čak i više. Premijerstvo Keira Starmera ovog su ljeta uzdrmali najgori rasni nemiri koje je Britanija doživjela u stoljeću, potaknuti lažnom glasinom da je ubica triju mladih djevojaka na satu plesa u Southportu bio Musliman.
Starmer je posjetio džamiju u Solihullu, gdje su ga dočekali protestanti, ali od tada nije učinio ništa javno kako bi se susreo s predstavnicima muslimanske ili palestinske zajednice, kao ni bilo koji član njegove vlade.
Tokom nereda, Starmer je ignorirao komunikaciju Muslimanskog vijeća Britanije (MCB), najvećeg tijela u zemlji koje predstavlja britanske muslimane.
Sviđalo se to Starmeru ili ne, MCB predstavlja više od 500 institucija – džamija, škola, lokalnih vijeća, profesionalnih mreža i agencija za lobiranje. Niti jedna druga muslimanska grupa nema ovaj doseg.
Nakon nereda Starmer je ignorirao pozive 80 muslimanskih organizacija da poduzmu konkretne korake u borbi protiv islamofobije i da pokrenu nezavisnu reviziju.
Ali ovo izbjegavanje muslimanske zajednice, glavne žrtve nereda, ne znači da je vlada bila neaktivna. Bila je vrlo osjetljiva na predstavnike židovske zajednice.
Ministar vanjskih poslova David Lammy nedavno se susreo s glavnim rabinom Ujedinjenog Kraljevstva, Ephraimom Mirvisom. Razgovarali su o britanskoj vanjskoj politici. Možete li zamisliti pometnju kada bi britanski imam zatražio da vidi ministra vanjskih poslova kako bi razgovarali o vanjskoj politici zemlje?
Ali Lammy je bio otvoren. “Razgovarali smo o neposrednim i golemim prijetnjama s kojima se Izrael suočava diljem Bliskog istoka, odlukama britanske vlade u vezi sa sukobom, hitnoj važnosti oslobađanja talaca, postizanju dugoročnog mira i dubokom utjecaju rata u ovoj zemlji”, napisao je Mirvis na X, uz njegovu fotografiju s ministrom vanjskih poslova.
Osim toga, ministar znanosti Peter Kyle nedavno se sastao s nekoliko židovskih zajednica, uključujući Zakladu za sigurnost zajednice, Zastupnički odbor britanskih Židova i Zakladu za obrazovanje o holokaustu, kako bi razgovarali o mjerama za borbu protiv antisemitizma na internetu.
Red je da do takvog susreta dođe. Ali kako, zaboga, može biti ispravno da se Kyle također ne sastaje s predstavnicima muslimanske zajednice kako bi razgovarali o plimnom valu islamofobnog zlostavljanja na društvenim mrežama?
Dvostruki sistem vrijednosti
Kako se bilo koja vlada, a kamoli navodno ljevičarska, internacionalistička, može izvući s bojkotom tako značajne zajednice sedmicama nakon što je bila eksplicitna meta fašista i siledžija?
I zašto Yvette Cooper, ministrica unutarnjih poslova, slijedi korake krajnje desničarke Suelle Braverman, nastavljajući žalbu vlade na presudu visokog suda zbog zakona prema kojem su stotine ljudi uhapšeno i osuđeno zbog mirnog protesta?
Rasističko zlostavljanje britanskih muslimana postalo je masovan i ružan problem diljem zemlje. Nijedan musliman u Britaniji se ne osjeća sigurnim nakon nereda.
Sa svim rasističkim zlostavljanjima bilo kojeg britanskog građanina treba se postupati jednako, ali to očito nije slučaj prema Starmerovom dvoslojnom sistemu vrijednosti. Zašto se čini da ova vlada rasizmu protiv židovskih građana pridaje mnogo veću težinu nego rasizmu protiv britanskih muslimana?
Zašto se čini da ova vlada rasizmu protiv židovskih građana pridaje mnogo veću težinu nego rasizmu protiv britanskih muslimana?
Antimuslimanska pristranost ove vlade je tako duboko ukorijenjena da nadjačava čak i očigledni instinkt koji političari imaju za vlastiti opstanak.
Laburisti su izgubili četiri mjesta zbog svoje politike u Gazi na posljednjim izborima i jedva izborili peto mjesto. Muslimanska zajednica je masivan glasački blok. Zašto to izbjegavati? Zašto se ponašati kao da ne postoji?
Je li to rasizam? Je li to strah da će biti označeni kao antisemit ako se vlada susretne s rođacima Palestinaca koje je izraelska vojska poklala u Gazi? Ili je potreba za podrškom Izraelu, bez obzira kakve ratne zločine počinio, ono što je najvažnije u Starmerovom umu?
U svakom slučaju, ovo pitanje nije o vanjskoj politici ili Izraelu. Radi se o tome kako britanska vlada postupa s britanskim građanima, posebno onima koji su na meti rasističkih skupina. Radi se o jednakosti političkih prava u SAD-u.
Džamijama je potrebno više od fizičke zaštite. Događaj veličine i zemljopisnog opsega nemira u Velikoj Britaniji – dovoljno velik da spriječi Starmera da ode na ljetni odmor – treba istražnu komisiju. Zašto se opire pritisku da ga osnuje? Je li Starmer, bivši advokat za ljudska prava, uplašen što bi moglo pronaći?
Globalna bitka
Muslimani nisu manjina. Ima ih više od 1,8 milijardi, odnosno oko jedne četvrtine svjetske populacije.
Starmerovo i Bidenovo izbjegavanje muslimana zbog najveće potrebe da imaju leđa Izraelu opsežno je i iscrpno pokriveno u arapskim medijima svakodnevno. Ovo izvještavanje je još jedan dokaz za arapske zajednice da Zapadu nije stalo do činjenice da se ništa nije promijenilo od kolonijalnih dana.
Zamislite samo kakav bi učinak imalo da su Britanija ili SAD promijenile kurs i poslušale glas muslimana, čak i ako im se ne sviđa ono što je rečeno.
Prigrlite manjine u Britaniji i SAD-u i one će postati vaši najučinkovitiji zagovornici i glasnici. Kad bi te nacije postupale s muslimanima kao što rade sa Židovima, te bi zajednice postale njihovi najbolji ambasadori u muslimanskom svijetu – i promijenio bi se cijeli diskurs diljem regije prema i protiv Zapada kao prazne ljušture.
Ali ostanite na trenutnom putu putovanja i Starmer i Harris će samo otvoriti vrata moći svojim neprijateljima.
Krajnja desnica ima samo jednu ideju, čiji intenzitet i popularnost raste iz mjeseca u mjesec. To je da je zapadni svijet u egzistencijalnoj civilizacijskoj borbi, u kojoj se judeo-kršćanski svijet bori protiv barbarstva.
Izrael je prva linija ove globalne bitke. Ako izgubi, gubimo svi, rekao je premijer Benjamin Netanyahu oba doma Kongresa – pod tim je mislio da svi bijelci gube.
Antimuslimanska agenda
Lijevi centar ne čini ništa u borbi protiv ovog diskursa. Upravo suprotno – i oni to prihvaćaju. I oni se udvaraju Izraelu. I oni su skamenjeni zbog toga što su označeni antisemitima samo zato što su podržavali ljudska prava Palestinaca.
Oni, također, tretiraju američke i britanske muslimane na radikalno drugačiji način od onoga kako tretiraju pripadnike drugih vjera. I kao što ankete u svakoj zemlji jasno pokazuju, to ima utjecaja na stavove javnosti, posebno među neobrazovanim segmentima stanovništva.
Izbjegavajući muslimane, Starmer se prilagođava antimuslimanskoj agendi. Tako obavlja posao za vođu krajnje desnice Nigela Faragea. Starmer čini mainstreamom Farageove poglede na muslimane kao potencijalnu petu kolonu u Britaniji, tačno onako kako je prije njega radio francuski predsjednik Emmanuel Macron – a pogledajte što se dogodilo u Francuskoj.
Tako se ni Starmerova Britanija neće moći izvući iz kobnog zagrljaja krajnje desnog američkog predsjednika ako Trump pobijedi.
Robert O'Brien, jedan od ključnih glasova sigurnosti u Trumpovom timu, rekao je da bi Britanija riskirala “ozbiljan rascjep” u svojim posebnim odnosima sa SAD-om ako nastavi sa zabranom prodaje oružja Izraelu. Starmer je već shvatio poruku.
Svojim djelovanjem Starmer poziva krajnju desnicu na političku pozornicu – a kada oni tamo dođu, a Starmer bude satjeran u ćošak, to će prvi osjetiti svi progresivci, a među njima i židovski građani.
(TBT,MEE)
