Inicijativa “Tiket na ZIS”, dvije godine upozorava na nepoštivanje Zakona o igrama na sreću (ZIS) Federacije Bosne i Hercegovine, zbog toga što se u velikom broju općina i gradova ne poštuje propisana udaljenost objekata igara na sreću od škola i vjerskih objekata. Pomenuti Zakon propisuje da je minimalna udaljenost objekata od osnovnih, srednjih škola i vjerskih objekata 100 metara.
Prema riječima Adija Zahirovića, predstavnika Inicijative do izmjena Zakona bi trebalo doći već u septembru ove godine.
Podsjećajući na Forum koji je krajem prošle godine održan na temu „Ko je odgovoran što su objekti igara na sreću u blizini škola i vjerskih objekata?“, Zahirović ističe da je još tada dogovoreno da dođe do hitnih izmjena postojećeg Zakona.
“ To je dogovoreno iz razloga jer Ministarstvo finansija tumači da priređivači igara na sreću, prije stupanja na snagu aktualenog zakona, mogu nastaviti poslovati bez obzira na njihovo nepoštivanje udaljenosti, zato jer oni produžuju dozvolu. Zakon nije propisao da kada produžujete dozvolu morate dostaviti potvrdu o udaljenosti a to faktički znači da o objektima, koji su poslovali prije 2015. godine, nema podataka gdje se nalaze i koliko su blizu škola. Mi smo uradili internu mapu i došlo do podatka da se oko 600 objekata igara na sreću nalazi na manje od 100 metara od škola i vjerskih objekata, kaže Zahirović za InfoRadar.
Pojašnjava da se susreću sa dva problema.
“ Prvi je definiranje mjerenja udaljenosti. Imate šest načina i tumačenja na koji se mjeri udaljenost objekata igara na sreću u odnosu na škole i vjerske objekte. Neki od njih su da se mjerenje vrši od objekta do objekta, zatim zračno, od dvorišta do dvorišta…To su stvari koje se, na terenu, dodatno razlikuju. Drugi problem su ti objekti koji su poslovali prije 2015. godine i za koje nadležne općine nemaju potrebne podatke, naglašava Zahirović.
Drugi problem su objekti koji su poslovali prije donošenja Zakona za koje općine nemaju podatke.
“ Pitali smo općine koliko objekata igara na sreću posluje na njihovoj teritoriji, ali oni to ne znaju. Znaju samo za objekte kojima su dali saglasnost poslije 2015. jer oni ranije nisu bili u tom sistemu. Sada oni mogu dati saglasnost za objekat ali to ne znači da je on i otvoren. To mora potvrditi Ministartsvo finansija FBiH. A kada oni potvrde, onda ne šalju na znanje općini. A kada općina odbije ne šalje to Ministarstvu i obrnuto. Dakle, sve je neuvezano. Našli smo 20 objekata koji posluju poslije 2015. i koji trebaju da poštuju predviđenu udaljenost od 100 metara, ali to ne rade. Poslali smo sve to inspekciji i zatražili nadzor tih objekata i oduzimanje njihove dozvole. Međutim, i inspekcije su se proglasile nenadležnima i pozvale su se na općine koji su trebali izvršiti ta mjerenja, a onda su se i općine proglasile nenadležima, pojašnjava predstavnik Inicijative “Tiket na ZIS”.
Ističe da je Zakon jasan, te da u članu 123. Zakona stoji da je nadležnost za provođenje nadzora nad Zakonom o igrama na sreću u ovlaštenju Porezne uprave FBiH a da kontrolu i mjerenje vrše Ministarstvo finansija FBiH.
“ Oni odbijaju to da urade jer nemaju geodeta i ne znaju vršiti mjerenje, a općine su nadležne samo za izdavanje prve saglasnosti. Mi iz Inicijative smo već pitali koliko objekata igara na sreću posluje na teritoriji pojedinih općina, ali nijedna općina nije dala tačan odgovor. Dali su odgovor za ona mjesta kojima su oni dali saglasnost poslije 2015. jer prije toga Općina nije bila u tom sistemu. Prije toga su objekti otvarani putem suda i Ministarstva finansija. Sad kad je općina u sistemu ona može dati saglasnost, ali to ne znači da je objekat i otvoren. To mora uraditi Ministarstvo, ističe Zahirović.
Aktivisti, dakle, ključnim problemima smatraju nepoštivanje Zakona o igrama na sreću FBiH i nedovoljno precizirane zakonske odredbe, te to što priređivači igara na sreću lako i bez značajne kontrole dobijaju dozvolu za rad na lokacijama na kojima ovakvi objekti ne bi smjeli postajati. Navode i da postoje propusti u procedurama Ministarstva finansija FBiH pri izdavanju dozvola i manjak nadzora nad radom objekata igara na sreću od Poreske uprave FBiH. Prema zakonskim odredbama donesenim 2015. godine, da bi neki objekat priređivača igara na sreću dobio dozvolu za rad, oni su dužni pribaviti dokaz o vlasništvu prostora ili pravu na korištenje prostora i dokaz da se objekat ne nalazi na udaljenosti manjoj od 100 metara od obrazovnih ustanova i vjerskih objekata, te pribaviti saglasnosti nadležne gradske službe za obavljanje djelatnosti.
Dio iz Zakona o igrama na sreću u FBiH koji se odnosi na udaljenost od škola i vjerskih objekata
Međutim, ukoliko nadležna služba ne reaguje u roku od 10 dana od dana prijema zahtjeva, smatra se da je priređivaču igara na sreću izdata saglasnost.
Za sve objekte igara na sreću, Ministarstvo je zadnjih godina samo produžavalo valjanost dozvole, a da je sproveden bilo kakav nadzor, bilo bi utvrđeno da ti objekti prema Zakonu nemaju valjanu dozvolu, te Ministarstvo ne bi moglo do danas ni za jednu od spornih lokacija objekata igara na sreću produžiti odobrenje za rad ili izdati novo na spornim lokacijama koje još uvijek rade, mišljenja su aktivisti.
“ Političke volje za izmjenama Zakona ima i iz reda opozicije i većine, kaže za InfoRadar Admir Čavalić iz Odbora za ekonomsku i finansijsku politiku Predstavničkog doma Parlamenta FBiH.
Navodi da je rano govoriti o tome do kojih će konkretno izmjena doći.
“! Cilj je da se jasno poslože uslovi vezani za regulisanje blizine objekata vjerskih i obrazovnih institucija. Ti propisi se, na žalost, stalno krše od općine do općine, pa imamo ekstremnih primjera gdje se ne zna ni kako da se mjeri ta udaljenost. Nisu definisane ni sankcije za one koji krše mjere, naglašava Čavalić.
“ Mislim da bi velike kladioničarske grupacije trebale da budu saveznici u ovoj priči zato jer to spada u red kooperativne – društvene odgovornosti, mišljenja je Čavalić.
Belmin Zukan, predsjednik Zakonodavno-pravne komisije Predstavničkog doma Parlamenta FBiH smatra da do izmjena Zakona neće doći tako brzo.
“Još nije ni upućen prijedlog Zakona i moramo čekati Vladu kao nekoga ko je motor zakonodavstva da da svoje mišljenje o Zakonu koji upućuju zastupnici i tek tada možemo razmatrati da li ćemo ga staviti na dnevni red. Koliko sam vidio on još nije upućen u proceduru. Vjerujem da bi izmjene mogli očekivati do kraja godine. Po mom mišljenju ono što je sporno jeste da je vrlo lako pristupiti samom klađenju i da nije toliki problem to što su kladionice blizu škola i vjerskih objekata zato jer je načelno zabranjeno maloljetnicima da se klade. Međutim, vrlo je teško provjeravati da li se maloljetne osobe klade. Stoga smo predlagali da se na listićima koji se izdaju u vrhu nalazi šifra, ime i prezime nekoga ko uplaćuje to klađenje, te da se upisuje JMBG koji potvrđujete svojom ličnom kartom i tada odmah vidite da li je osoba punoljetna. Također bi trebalo da se unese broj lične karte. Tu postoji i mogućnost konekcije sa Poreznom upravom kako bi se pratilo ko se kladi i na koji način. Mogle bi se i druge zabrane uvesti, kao na primjer da se ne može kladiti i ulagati više od svoje trećine prihoda jer je to društveno opasno, mišljenja je Zukan.
Prema posljednjim dostupnim podacima, u BiH je najmanje 50.000 patoloških kockara, a u tu ovisnost koja najčešće počinje iz znatiželje, u posljednje vrijeme sve češće ulaze i djeca i žene. Inicijativa “Tiket na ZIS” je pokrenula novu kampanju “Podrži, Glasaj” koja ima za cilj potaknuti javnost i nadležne organe da podrže izmjene i dopune Zakona o igrama na sreću, osiguravajući postepeno udaljavanje ovih objekata na propisanu udaljenost.
“ Na taj način štitimo mlade i osiguravamo poštivanje zakona, poručuju aktivisti.
(TBT,Inforedar)
