Kada je holandska olimpijka Sifan Hassan nosila kestenjasti hidžab na ceremoniji zatvaranja Olimpijskih igara u Parizu 2024. kako bi primila svoju zlatnu medalju, bio je to trenutak poetske pravde za muslimanske sportašice i sportiste širom svijeta.
Taj činsloidarnosti Sifanove sa francuskim sportašicama u hidžabu kojima je zabranjeno da se takmiče na Olimpijskim igrama u Parizu ohrabrio je druge sportašice koji nose hidžab poput saudijsko-britanske veslačice Alije Komsany.
“Bilo je lijepo vidjeti usred svih negativnosti”, kaže Alia, koja se takmičila kao dio veslačke reprezentacije Saudijske Arabije i pomno prati zabranu nošenja hidžaba na Olimpijskim igrama u Francuskoj“, izjavila za The New Arab.
Alijina veslačka karijera započela je tokom njenih dana na Univerzitetu u Oksfordu.
Ona kaže da je u to vrijeme veslanje u Oksfordu bilo pretežno bjelačka aktivnost; međutim, njene saigračice su bile izuzetno ljubazne i Alia je sebi napravila prostor, otvarajući put drugim muslimankama da se bave veslanjem.
“Naravno, dobijate čudne pogrdne komentare u kojima vas pokušavaju potkopati, gdje se pitaju kuda idete s ovim, da li je [hidžab] zaista neophodan, takve vrste komentara ispod pojasa”, ona kaže.
Kao sportašica koja se snažno zalaže za to da druge sportašice mogu nositi sve u čemu se osjećaju ugodno, Alia kaže da je francuska zabrana hidžaba francuskim atletičarkama ne samo licemjerna, već je u suprotnosti sa feminističkim vrijednostima i da će odvratiti ne samo muslimanke žene sa takmičenja, već i sve druge žene.
“Prilično je važno preispitivati zapadnjački pojam feminizma, koji umjesto da osnaži žene, muslimankama uskračuje slobodu i isključuje ih. To šalje pogrešnu poruku da sport možda nije za muslimanke. Morate žrtvovati svoj identitet i svoje vrijednosti da biste se bavili sportom”, dodaje ona.
Sportske federacije osnovane u Evropi kao što su FIFA sa sjedištem u Francuskoj (Fédération Internationale de Football Association) i FIBA sa sjedištem u Švicarskoj (Međunarodna košarkaška federacija) imaju dugu historiju zabrane muslimanskim sportistkinjama da nose hidžab.
Zalažući se za ono što je ispravno
Put do FIFA-e ukidanja zabrane hidžaba bio je dug.
Godine 2007. kanadskoj nogometašici Asmahani Mansouri zabranjeno je da igra na turniru u Ontariju. Njen tim se povukao sa događaja i slučaj je otišao Kanadskom nogometnom savezu, a zatim FIFA-i.
FIFA ne samo da je podržala zabranu na osnovu premise zdravlja i sigurnosti (iako nema podataka koji potvrđuju da je hidžab opasan na terenu), već je oko toga stvorila cijelu politiku zabrane hidžaba.
FIFA se ponovo oglasila 2011. tokom kvalifikacione utakmice za Olimpijske igre u Londonu 2012., kada je zabranila ženskoj reprezentaciji Irana da nosi hidžab kada igra protiv Jordana.
Odluka je naišla na široke kritike u Iranu, uključujući i bivšeg predsjednika Ahmadinedžada, a na kraju je postignut kompromis da iranski nogometašice mogu nositi pokrivalo na glavi koje ne pokriva njihov vrat.
FIFA je konačno ukinula zabranu nošenja hidžaba u martu 2014.
Hidžab su zabranile i mnoge košarkaške federacije, uključujući FIBA-u.
2014. godine, katarska ženska košarkaška reprezentacija povukla se iz utakmice protiv Južne Koreje tokom Azijskih igara, kada im je rečeno da ne mogu igrati u hidžabu.
FIBA je tada saopćila da se njena pravila primenjuju na globalnom nivou. Tri godine kasnije, zabrana je ukinuta, zahvaljujući kampanji nekoliko košarkašica koje nose hidžab, uključujući sudansko-britansku košarkašicu Asmu Elbadawi i njenu prijateljicu, libijsko-britansku veteranku košarkašicu, Ezdihanu Abdu.
Asma Elbadawi i Ezdihan Abd su igrale za Bradfordov ženski košarkaški tim Zmajevi i govorile za New Arab da u veoma raznolikom gradu sa velikom muslimanskom populacijom niko nije trepnuo okom na muslimanke koje su nosile hidžab na terenu, niti je bilo koji trener ikada ukazivao na FIBA-inu zabranu hidžaba.
Tek kada su otišle igrati protiv tima u Velsu, to je prvi put predstavljalo problem.
„Kad smo stigle, neko je viknuo: „Vrati se kući, vraćajte se odakle ste došle!““, prisjeća se Ezdihan.
„Upravo smo krenule igrati, jer njihov trener kaže, ‘Neću dozvoliti ovim djevojkama da igraju.’ Pokrile smo noge, ruke i kosu i to joj se nije svidjelo. Iako to nije u okviru pravila FIBA-e, to je bilo prvi put da je neko rekao ovo o našoj odeći, obično svi to prilično prihvataju. Na kraju je velški tim je igrao u znak protesta jer su rekli da nosimo hidžabe i da smo pokriveni više nego što su pravila FIBA-e dozvoljavala.
“Obično timovi igraju samo uz protest ako imate elitne igrače kao što je WNBA. Naš trener nam je rekao da su mu rekli da nam kaže da skinemo hidžabe, što on nije učinio.
Asma i Ezdihan su rekle da su vodili kampanju protiv FIBA-ine zabrane hidžaba ne samo za muslimanke, već i za sve žene koje žele da se oblače skromno dok igraju profesionalnu košarku.
Za njih je bio poseban trenutak vidjeti kako Sifan Hassan kad prima svoju zlatnu medalju tokom ceremonije zatvaranja Olimpijskih igara u Parizu.
“Njena je bila posljednja medalja, pa su to svi gledali. Osjetila sam da je to ogromna poruka koja me je, kao muslimanku, učinila veoma ponosnom jer sam u tom trenutku osjećala da se ona zauzima za nešto”, kaže Asma.
Uprkos tome što je FIBA ukinula zabranu nošenja hidžaba 2017. godine, iste godine, 16-godišnja Je'Nan Hayes iz Merilenda, u Americi, natjerana je da sjedi na klupi nakon što joj je zbog hidžaba zabranjeno da se takmiči u prvenstvenoj utakmici svog univerzitetskog košarkaškog tima.
Odigrala je 24 od 25 utakmica noseći ga, a u njenoj poslednjoj utakmici trener joj je iznenada rekao da ne može igrati zbog “pokrivala za glavu”.
Tek 2022. godine, francuska muslimanska košarkašica Diaba Konate otkrila je da joj je zabranjeno da se takmiči na turniru u Francuskoj ako nosi svoj hidžab na terenu nakon što su novi propisi FFBB-a (Francuskog košarkaškog saveza) to zabranili.
Efekat omalovažavnja muslimanki
Zabrane hidžaba ne pogađaju samo muslimanske sportašice na profesionalnom nivou, već, kako ističe veteranka i biciklistica derbija sa sjedištem u Leicesteru Sarah Jasat, ona ima ružan efekat na sve žene.
Sarah kaže da su sportistkinje poput nje uložile ogroman trud u zagovaranje sporta za žene u etničkim manjinama i muslimanskim zajednicama, a zabrane hidžaba poput one na Olimpijskim igrama u Parizu poništavaju taj uloženi trud.
“Već postoji toliko prepreka, tako da stvari poput zabrane hidžaba samo dodatno učvršćuju ideju da sport nije za muslimanke, da nije vaša domena biti aktivna”, kaže Sarah za The New Arab.
„Već postoje sve ove podsvjesne stvari koje su žene preuzele i znamo da žene iz Južne Azije i žene sa većinskim globalnim stanovništvom uopće nemaju baš dobar nivo aktivnosti, tako da biste trebali raditi suprotno i pokušavati učiniti sve da ih ovedete u sport. Posljednja stvar koju želimo je više da ta slika sportske nadarenosti isključi muslimanke.”
Sarah kaže da je njeno iskustvo kao igračice derbija bilo vrlo pozitivno; ona to pripisuje činjenici da je to alternativni i nadolazeći sport gdje se turniri obično organiziraju na osnovnom nivou, što ga čini inkluzivnijim.
Nedavna francuska zabrana nošenja hidžaba na Olimpijskim igrama u Parizu posebno je zabrinjavala veslačicu iz Londona, britansko-bangladešku veslaču Shaymu Ahmed, koja je namjerila da postane veslački tim Velike Britanije.
Ona kaže za New Arab da je njeno iskustvo na GB Development Academy bilo uglavnom pozitivno i da se njen trener potrudio da joj prilagodi hidžab i skromnu odjeću.
Međutim, prije nego što se pridružila Akademiji, kaže da je imala incident u svom prvom klubu gdje ju je kapiten pokušao spriječiti da vesla zbog skromnog odijevanja.
“Dva dana prije jedne određene utrke, jedan od kapitena se okrenuo i rekao da ne mogu da se takmičim s njima ako ne nosim jednobrazan dres. Objasnila sam da zbog vjerskih razloga ne nosim to i nikada ranije nisam nosila dok sam se takmičila s njima, tako da ne vidim kako je to sada problem”, kaže ona za The New Arab.
“Odbila je ga posluša i zbog toga sam se osjećala loše, jer sav naporan rad koji sam uložila u protekloj godini nije bio važan ako nisam nosila dres. Ostala sam čvrsto pri svom stavu i rekla: ‘Pogledaj na kraju dana, ja ću ga nositi sviđalo ti se to ili ne. Ako mi nije dozvoljeno da nosim [skromnu odjeću], onda se neću ni takmičiti. A to znači da nećete imati nekoga u čamcu. Što znači da niko neće moći da se takmiči.”
Shayma se nada da će, ukoliko uđe u reprezentaciju, dres Velike Britanije biti prilagođen njenim zahtjevima za hidžabom i skromnim oblačenjem.
Međutim, nakon što je vidjela korake koje je Francuska poduzela, ponekad se brine hoće li susjedne zemlje slijediti njihov primjer, kao što su zemlje poput Belgije učinile sa drugim zabranama hidžaba, i da li bi to moglo utjecati na britanska pravila.
„Na kraju krajeva, saudijski veslački tim ima sportiste u hidžabu, iranski veslački tim ima sportiste u hidžabu i uvijek postoji način da se riješe stvari“, nastavlja ona.
“U Britaniji ne vidite mnogo nas sa hidžabom u sportu. Mislim da to vjerovatno ne bi zabranili jer sport polahko postaje fokusiran na raznolikost i inkluziju. Međutim nikada ne možete biti sigurni; ponekad u susjednim zemljama odjednom stvari budu zabranjene iznenada i naši identiteti su ugroženi.”
(TBT, Mediji)
