Njemački list Die Zeit objavio je vrlo opširnu reportažu iz Srbije koju potpisuje novinarka Franziska Tschinderle. Ona započinje susretom s obitelji Filipović koja, kako se navodi, već pet generacija živi u dolini Jadra. „To područje je poznato po dobroj vodi za piće, uzgoju svinja i poljoprivredi. A možda uskoro i po najvećem rudniku litija u Evropi”, piše autorica.
U tekstu se zatim podsjeća da „Evropska unija, koja želi biti pionir klimatske neutralnosti, jako ovisi o sirovinama iz Kine. Rukovodstvo iz Pekinga već godinama slijedi jasnu strategiju, sklapajući dugoročne ugovore s rudarskim tvrtkama u Australiji i Čileu, te kontrolirajući velike dijelove lanca snabdijevanja, sve do gotovih baterija. Evropa sada želi učiniti nešto da se tome suprotstavi.”
Zato je, piše Die Zeit, „njemački kancelar Olaf Scholz otputovao sredinom srpnja u Srbiju, zajedno s potpredsjednikom Evropske komisije Marošem Šefčovičem, da tamo potpiše sporazum o strateškom partnerstvu za sirovine. Evropski, a posebno njemački proizvođači automobila žele smanjiti ovisnost o Kini uz pomoć rudnika u Srbiji”, piše njemački list i posebno ističe Mercedes-Benz, čiji su predstavnici također tada bili u Srbiji.
Posvađano selo
„Rudnik će biti izgrađen nedaleko od Gornjih Nedeljica, malog sela s oko 800 stanovnika u kojem živi i obitelj Filipović”, navodi njemački list. Međutim, „problem litija zavadio je stanovnike malog sela. Susjedi koji su nekada zajedno slavili svadbe i druge svečanosti više ne razgovaraju jedni s drugima i međusobno se nazivaju izdajnicima. Priča se da su se čak i dvojica svećenika pravoslavne crkve posvađala oko toga treba li litij ostati u zemlji ili biti eksploatiran.”
„Čini se da je selo podijeljeno u dvije grupe. Oni koji su se dogovorili s Rio Tintom i prodali im svoje kuće i njive, i oni koji to odbijaju. Obitelj Filipović pripada drugoj grupi. Tvrtka im, kažu, još nije dala ponudu, ali je jasno da će ju odbiti. ‘Nećemo prodati naše njive. Mogu nam ih oduzeti samo na silu’, kaže Zoran Filipović.”
Obećanja Rio Tinta
Spor oko litija izaziva nemire i u cijeloj zemlji, piše Die Zeit. „Prije nekoliko godina u Beogradu i drugim gradovima Srbije održane su velike demonstracije protiv rudarskog projekta. Nakon posjeta kancelara Scholza sredinom srpnja deseci tisuća ljudi ponovo su izašli na ulice. Mnogi strahuju da bi rudnik mogao zagaditi vodu za piće u regiji i izazvati štetu po životnu sredinu.”
„O ovom projektu moramo pričati na temelju činjenica”, kaže Emil Atanasovski, predstavnik Rio Tinta s kojim je novinarka razgovarala u Beogradu. On tvrdi da „nitko nije prisiljen prodati svoju kuću” i obećava: „Nakon 40 godina vratit ćemo zemlju ljudima onakvu kakva je danas.”
Međutim, kako piše njemački list, „Srbija je sve samo ne pionir energetske tranzicije. Zemlja proizvodi većinu električne energije iz ugljena, a ulaganja u elektrane često su dolazila iz Kine. Na ulicama često prolazite pored reklama za plin energetskog koncerna Gazprom s kojih se apelira na srpsko-rusko prijateljstvo. I sada, od svih mjesta, ta zemlja treba postati motor europske elektromobilnosti?”
Zašto Njemačka sama ne kopa litij?
„U dolini Jadra, međutim, ljudi ne razumiju zašto oni trebaju platiti cijenu za novu tehnologiju. ‘Zašto Njemačka sama ne kopa litij?’, pita se Vladimir Filipović.” Die Zeit nadalje piše: „Tačno je da Njemačka ima nalazišta litija, ali do danas ne postoji rudnik, već samo takozvani istraživački projekti, uključujući one u Rudnim gorama u Saskoj ili u Altmarku (u Saskoj-Anhaltu). I tamo raste otpor rudarenju, između ostalog i zbog zabrinutosti da bi voda za piće i zemljište mogli biti kontaminirani.”
„Upravo to brine ljude iz doline Jadra”, piše Die Zeit, ali dodaje da Rio Tinto „obećava ljudima u dolini Jadra da će moći nastaviti obrađivati svoja polja oko rudnika”. Kompanija „isključuje mogućnost da će se toksične otpadne vode ispuštati u rijeke i da polja više neće moći biti obrađivana, kako strahuju stanovnici.”
EU i Njemačka se „otvaraju za ucjene”
Rudarski projekt u Srbiji ima također i političku komponentu, piše Die Zeit. I postavlja pitanje: „Kolika je cijena koju plaćaju Njemačka i EU?” Zatim navodi: „Predsjednik Aleksandar Vučić sve autoritarnije vlada Srbijom, slično kao Viktor Orban u Mađarskoj, ali s tom razlikom što Srbija nije dio EU-a, već kandidatkinja za članstvo. Strogo uzevši, država bi trebala pokrenuti reforme, ali se događa suprotno. Posljednji parlamentarni izbori u decembru 2023. protekli su u sjeni optužbi za manipulaciju glasanja.”
Autorica je po tom pitanju komentar potražila od Vedrana Džihića, politologa sa Sveučilišta u Beču. On kaže: „Olaf Scholz u Srbiji radi istu grešku kao što je to svojevremeno uradila Angela Merkel s Rusijom. Oni se oslanjaju na promjene kroz trgovinu i nadaju se da će moći vezati autoritarni režim za Zapad kroz bliske ekonomske veze. Ali to je zabluda. Otvarate se za ucjene”, upozorava Džihić u razgovoru za njemački list.
„Vučić u svakom slučaju može mnogo dobiti i povećati svoj ugled širom Evrope”, piše list.
Potvrda iz Mercedesa
Predstavnica Mercedesa je za Die Zeit potvrdila da je ta njemačka automobilska kompanija već u pregovorima s Rio Tintom. Nije željela komentirati detalje, ali je rekla da je riječ o „mogućnosti dobivanja litija iz srpskog rudnika u jadarskom kraju”.
„Sasvim je moguće da će Mercedes-Benz u jednom trenutku napajati svoje automobile litijem koji se nalazi duboko ispod njiva obitelji Filipović. Oni za sada i dalje sjede pod hrastom u svom dvorištu, za stolom na kojem su domaća šljivovica i slatko od smokava i raspravljaju što dalje. Rio Tinto je ponudio poljoprivrednicima u dolini kredite za kupovinu poljoprivredne opreme, a obećao je i da će im otkupiti urod. Ali Filipovići ne vjeruju da će to povrće ubuduće moći biti jestivo”, zaključuje svoju reportažu iz doline Jadra njemački list Die Zeit.
(TBT, DW)