Piše: James Risen, thebosniatimes.ba
Da biste razumjeli uspon Donalda Trumpa, ne morate ići u restoran na Srednjem zapadu ili čitati “Hillbilly Elegy”, memoare J. D. Vancea.
Samo trebate znati ove osnovne činjenice:
Godine 1980. bijelci su činili oko 80 posto stanovništva SAD-a.
U 2024. godini, bijelci čine oko 58 posto stanovništva SAD-a.
Trump apelira na bijelce zahvaćene demografskom histerijom. Posebno stariji bijelci koji su odrasli kada su bijelci predstavljali mnogo veći udio populacije. Oni se plaše da postanu manjina.
Dok Biro za popis stanovništva kaže da u Americi još uvijek ima 195 miliona bijelaca i da su oni i dalje većina, njihov broj je zapravo neznatno opao 2023. godine, a stručnjaci vjeruju da će oni postati manjina negdje između 2040. i 2050. godine.
Svaka komponenta Tramp-republikanske agende proizilazi iz ovih demografskih strahova.
Fenomen Trumpa i nalet desničarskog ekstremizma u Americi nikada nisu bili vezani za ekonomsku anksioznost, kao što je većina političkih analitičara tvrdilo tokom predsjedničke kampanje 2016.
Radilo se, i još uvijek se radi, o rasi i rasizmu.
Vodeći mediji se plaše to reči direktno i sažeto. Politički stručnjaci traže druge uzroke; nakon Trumpove uznemirene pobjede 2016., mislili su da je “Hillbilly Elegy” odgovor. Pročitao sam knjigu u cijelosti – nešto za šta sumnjam da većina novinara kampanje može tvrditi – i ne nudi ništa o Trumpu ili ekonomskim strepnjama u američkom srcu koje su navodno dovele do Trumpovog izbora. To su lični memoari o njegovoj disfunkcionalnoj porodici, a najbolja stvar koju Vance iznosi u političkoj poruci je da su njegovi rođaci sami zeznuli svoje živote i da nemaju koga drugog kriviti.
Ali politički anlitičari su nekako zaključili da je narativ knjige ključ za razumijevanje Trumpovih glasača, a ambiciozni Vance, sada Trumpov potpredsjednik, nije se potrudio da ih ispravi.
Mediji nisu ništa dalje otišli od tada.
Jednostavna istina je da je Trump rasista, a njegova besramnost u pogledu njegovog rasizma je ono što privlači bijelce. Kaže ono što bi željeli čuti. Zbog toga mu opraštaju mu kriminalno ponašanje, njegove laži, njegovo egomanijalno ponašanje i druge njegove mahane zbog njegovog rasizma. Njih nije briga što će njegova ekonomska politika koristiti milijarderima, a ne njima, sve dok se on pobrine da manjinama bude gore od njih. Vance je nadovezao “Hillbilly Elegy”, njegov navodni poklič radničkoj klasi, postavši marioneta desničarskog milijardera Petera Thiela, koji je financirao njegovu kampanju u Senatu u Ohaju. Trump je bez sumnje odabrao Vancea za svog potpredsjednika i zbog toga da bi dobio više novca od milijardera za svoju kampanju.
Dokazi o Trumpovom rasizmu su toliko neodoljivi da se čini da mediji i mnogi glasači to sada smatraju starom viješću, sliježući ramenima na njegov stalno ponavljanje fanatičih komentara. Upravo na to Trump računa; teško je sjetiti se da se njegov rasizam još uvijek smatrao šokantnim još 2016. godine kada se kandidirao za predsjednika.
Trump je cijeli život bio rasista; Ministarstvo pravde ga je tužilo za rasnu diskriminaciju 1970-ih. Osamdesetih je objavio novinske oglase u kojima je pozivao na smrtnu kaznu u slučaju Petorice Central Parka – crnaca i Latinoamerikanaca lažno optuženih u slučaju silovanja u New Yorku – i tvrdoglavo je odbijao da se izvini oslobođenim muškarcima.
Prvo je privukao pažnju kao politička figura jer je bio opsesivni “roditelj”, propagirajući lažne zavjereničke tvrdnje da Barack Obama nije rođen u Sjedinjenim Državama i da stoga ne može biti legalni predsjednik.
Trump je i dalje opsjednut rasom i stalno traži načine da diskredituje i dehumanizira sve manjine: Afroamerikance, Meksikance, Indijance, muslimane, Azijate. Tvrdio je da su meksički imigranti ubice i silovatelji, da je Obama bio osnivač ISIL-a, da je Covid-19 bio “kung grip”, da su migranti koji prelaze južnu granicu pušteni iz mentalnih ustanova i dolaze na “crnačke poslove, ” da Haićani vjerovatno imaju AIDS.
Kada se Trump prvi put pojavio kao predsjednički kandidat, mnogi lideri Republikanske stranke tvrdili su da su zgroženi njegovim očitim rasizmom.
Sada to prihvataju.
Pod dominacijom Trumpa, Republikanska stranka se pridržava politike osmišljene kako da održi političku moć bijelaca tako i da poveća postotak bijelaca u stanovništvu nacije.
Jednom kada shvatite da se sve radi o moći bijelih – posebno o moći bijelih muškaraca – plan Trampa i republikanaca počinje imati smisla.
Desničarska opsesija rasnom demografijom postaje očigledna u pokretu “pronatalizam”, koji se zalaže da konzervativci imaju više djece kako bi preuzeli kontrolu nad društvom. Misija pokreta je „izgraditi armiju istomišljenika, počevši od sopstvene djece, koja će odbaciti čitav niz promjena koje je donijela liberalna demokratija“, navodi se u fascinantnoj priči koju je nedavno objavio Politico.
Za desnicu, pronatalizam znači traženje svih mogućih sredstava za povećanje procenta bijelaca u stanovništvu nacije. Kroz ovo sočivo, nije teško shvatiti zašto republikanci ostaju žestoko protiv imigracije i striktno se protive abortusu.
Ova dva pitanja mogu izgledati nepovezana, ali u stvari stavovi republikanaca o oba proizlaze barem dijelom iz demografskih strahova bijelih. Republikanci žele zaustaviti porast nebijele populacije suzbijanjem imigracije. Istovremeno, nadaju se da će njihove zabrane abortusa povećati stopu nataliteta u zemlji – spriječiti demografski pad bijelaca. Oni također žele zabraniti kontracepciju i razvod bez krivice, prisiljavajući žene da ostanu u braku i imaju više djece.
Bijeli nacionalizam Republikanske stranke često je opravdan u vjerskom smislu, budući da veći dio ove agende osmišljene za jačanje moći bijelih proizlazi iz kršćanske fundamentalističke baze stranke. Zajedno s protestantskim evangelistima, republikanska vjerska baza sada uključuje fundamentaliste katolike, koji se oštro protive abortusu
Fundamentalistički katolicizam je počeo privlačiti mlade konzervativne aktiviste, političare i influensere, koji izgleda da traže vjeru prožetu tradicijom i hijerarhijom.
Prelazak na katoličanstvo je tako postao kulturni rat za dobrostojeće američke konzervativce; nije slučajno što se Vance preobratio 2019., baš kao što je bio i u procesu pretvaranja iz antitrampiste u njegovog lakeja. U aprilu je desničarka Candace Owens postala jedna od poslednjih ekstremno onlajn konzervativaca koji su se obratili. Leonard Leo, kopredsjedavajući Federalističkog društva i čovjek zaslužan za pretvaranje Vrhovnog suda u konzervativni bastion, sada je fokusiran na stvaranje novih desničarskih katoličkih organizacija kako bi produbio moć desnice u američkoj katoličkoj crkvi uz istovremeno povećao njegov kulturni ratni domet.
Protestantski evangelisti i fundamentalisti katolici dijele zajedničku desničarsku političku agendu, a obje grupe su pomogle usponu kršćanskog nacionalizma, pokreta vođenog protivljenjem bilo kakvom odvajanju crkve od države. Kršćanski nacionalisti pozivaju na povratak u judeo-krćansku Ameriku, šifru za povratak naciji u kojoj su kršćanski bijelci imali svu moć. Najistaknutiji kršćanski nacionalista u politici danas je predstavnik Luizijane Mike Johnson, republikanski predsjedavajući Predstavničkog doma, koji je rekao da je ideja da Ustav poziva na razdvajanje crkve i države “pogrešan naziv”.
Kršćanski nacionalizam i moć bjelaca takođe pomažu da se objasni zbunjujuća priroda trenutne republikanske spoljne politike. Mnogi republikanci danas se protive vojnoj pomoći SAD Ukrajini, ali snažno podržavaju vojnu pomoć Izraelu.
Da bi se shvatilo to mješanje politike potrebno je razumevanje vjerovanja kršćanskih nacionalista. Vladimira Putina smatraju fundamentalističkim kršćaninom, čuvarom tradicionalnih bijelih vrijednosti, uglavnom zato što je razbio prava LGBTQ+ u Rusiji. Nasuprot tome, povezuju Ukrajinu sa Zapadnom Evropom, za koju misle da je previše bludna. Andrew Torba, osnivač krajnje desničarske stranice Gab, koji je napisao knjigu pod nazivom “Krišćanski nacionalizam: biblijski vodič za preuzimanje dominacije i discipliniranje nacija”, rekao je nakon ruske invazije da “Ukrajinu treba osloboditi i očistiti od degeneracija sekularnog zapadnog globalističkog carstva.” Nick Fuentes, još jedan kršćanski nacionalista na internetu, rekao je na Telegramu nakon ruske invazije da „želio bih da je Putin predsjednik Amerike“.
U međuvremenu, kršćanski nacionalisti vjeruju da Biblija zahtijeva od njih da prigrle Izrael. Oni to vide kao ispunjenje biblijskog proročanstva da Izrael mora postojati kao preduslov za drugi Isusov dolazak. Takva biblijski utemeljena podrška među kršćanskim nacionalistima znači da će Republikanska stranka podržati Izrael bez obzira na to koje akcije poduzima u Gazi.
Sve više, Trump-Republikanska stranka postaje eksplicitna u svom zagrljaju politike osmišljene da proširi moć bijelih i smiri bijele nacionaliste. U stvari, nekoliko desničarskih autora Projekta 2025, plana Heritage Foundation za drugi Trumpov mandat ispunjen ekstremističkim prijedlozima, imaju bijelu supremacističku pozadinu i pisanje. Trump je pokušao da se odrekne Projekta 2025, ali njegovi autori uključuju bivše zvaničnike Trumpove administracije. Bez obzira da li Trump službeno podržava Projekat 2025 ili ne, on ostaje dobar barometar držanja bijelih nacionalista u Republikanskoj stranci.
(TBT,Intercept)
