Piše: David Hearst, thebosniatimes.ba
Bila je to loša sedmica za nagomilane bataljone političara i novinara koji su ostvarili zajednički cilj sa fašistima o prijetnji koju muslimani predstavljaju za Britaniju.
Trebalo bi ih imenovati: Nigel Farage, koji je bez dokaza rekao da tri četvrtine muslimana ne predstavlja prijetnju za Britaniju – što znači da jedna četvrtina jeste.
Suella Braverman je kao ministrica unutrašnjih poslova učinila više od bilo koga drugog da legitimira islamofobiju, i smijenjena je zbog dovođenja u pitanje nepristrasnosti policijskih snaga za koje je ona kao ministrica bila odgovorna.
Douglas Murray, teško shvatljivo lice tvrde desnice, rekao je da je Britaniji potreban “pristup kutiji za alatke za suočavanje s neprijateljem islamističkog ekstremizma”, i da bi to uključivalo “ljude koje ti i ja ne volimo”, ali da treba da se pozabavimo s njima.
U 2018, Murray je pozvao na oslobađanje osnivača Engleske odbrambene lige (EDL), Tommyja Robinsona, i opisao je organizaciju kao „pokret uličnog protesta u Britaniji čiji bi se ciljevi vjerovatno najbolje mogli sažeti kao ‘antiislamizacija'”. .
Trebalo bi imenovati i samog Robinsona, koji je bio na odmoru na Kipru kada je revolucija konačno došla na ulice Southporta, Hartlepoola i Manchestera. I Elon Musk, vlasnik X (bivši Twitter), koji je podijelio lažne vijesti da će osuđeni izgrednici biti poslani u logore.
Jer ovo je bila sedmica kada su, prema Murrayevim riječima, ljudi koje „ti i ja ne volimo“, s kojima treba da se nosimo, lažno imenovali ubicu troje djece proglasili azilantom i muslimanom.
Omalovažavanje muslimanskih zajednica
Ovo je bila sedmica kada je Britanija preživjela najgoru fašističku pobunu od Cable Streeta, dok je rulja pokušavala zapaliti hotele u kojima su se nalazili migranti, napadala policiju ciglama, a sada se suočavaju s dugim zatvorskim kaznama.
Još gore je uslijedilo za takve kao što su Farage, Braverman i Murray. U srijedu navečer, upravo one muslimanske zajednice koje su proveli cijeli život klevećući kao “zabranjena područja” ustali su protiv fašista i protjerali ih sa ulica. Palestinske zastave bile su istaknute u redovima ovih heroja.
Daleko od toga da osuđuje ovu demonstraciju sile kao “budnost”, kao što su Braverman i Murray možda željeli, šef metropolitanske policije Mark Rowley pohvalio je demonstrante, rekavši da su strahovi od nereda smanjeni zahvaljujući radu policije i “dokaz jedinstva zajednica” .
Ako su neredi za sada zaista završeni, a nisu prema obećanjima krajnje desnice, početak dugog, vrućeg ljeta, ove sedmice baca dugu sjenu na veze između nasilnika i samih ljudi koji su decenijama napravili karijere od ukapavanja rasističkog, islamofobičnog otrova u bunar javnog diskursa u Britaniji.
Ove drugare neće biti lahko izbaciti iz sedla.
Sam Robinson je finansiran od strane niza ekstremno desnih međunarodnih organizacija, koje su sastavni dio američke desničarske infrastrukture koja podržava Izrael.
Jedan od njih je think-tank sa sjedištem u Filadelfiji, Middle East Forum, čiji je predsjednik Daniel Pipes potvrdio za Times of Israel da je njegova grupa potrošila oko 60.000 dolara na tri demonstracije braneći Robinsona, koji je odslužio četiri zatvorske kazne između 2005. 2019.
Drugi pristalica je Centar za slobodu Davida Horowitza. Sam Horowitz je opisao Robinsona u e-poruci The Guardianu sljedećim riječima: “Tommy Robinson je hrabri Englez koji je riskirao svoj život kako bi razotkrio epidemiju silovanja mladih djevojaka koju sprovode muslimanske bande i koju je zataškala vaša sramotna vlada.”
U intervjuu za izraelski Kanal 13, Robinson je nerede pripisao prisustvu pristalica Hamasa na ulicama Londona svake sedmice.
“Trenutno imamo napade džihada svake godine već 15 godina. Ono što smo vidjeli od 7. oktobra je preuzimanje našeg glavnog grada svake sedmice od strane pro-Hamasa, pro-džihadističkih grupa koje podstiču mržnju na našim ulicama i… policija ih ne izaziva”, rekao je Robinson.
Robinson je posjetio Izrael 2016. godine, pozirajući s tenkovima na Golanskoj visoravni.
Odbija da se povuče
Mnogo prije događaja od 7. oktobra, fašistička krajnja desnica i neoliberalni cionisti imali su mnogo toga zajedničkog: svaki je koristio laži da ocrni svoje mete.
Počinitelj užasnog napada nožem u Southportu rođen je u Walesu od roditelja kršćana iz Ruande, od kojih nijedan nije bio prepreka demonstrantima krajnje desnice da napadnu lokalnu džamiju.
Čak i nakon što su činjenice o napadaču otkrivene, ličnost na društvenim mrežama Andrew Tate, čiji je video o ubistvima u Southportu postao viralan, odbio je odustati od emitiranja tvrdnje Piersa Morgana da je ubica bio migrant.
Slično tome, afera Trojanski konj, informacija o navodnom islamističkom preuzimanju nekoliko osnovnih škola u Birminghamu, bila je potpuna izmišljotina. Istina nije spriječila Michaela Govea, tadašnjeg ministra vlade, i The Times da vode kampanju o tome.
Poslanik Robert Jenrick, koji je sponzorirao zakone protiv pokreta za bojkot, otuđivanje i sankcije, nastavlja širiti rasističke laži koje preuzimaju i ponavljaju aktivisti krajnje desnice.
Bivši ministar za imigraciju Torijevaca rekao je da sve one koji skandiraju “Allahu akbar” treba odmah uhapsiti, uporedivši to s ekstremističkim skandiranjem. To govore muslimanski vjernici svaki dan.
Fašisti i pristalice pro-izraelskih lobističkih grupa zajedno su propalestinske pristalice u Britaniji proglasile silovateljima nakon napada Hamasa.
U 2017. Murray je kritizirao politiku tadašnje njemačke kancelarke Angele Merkel da otvara granice za sirijske izbjeglice, rekavši da je to rezultiralo “malo više grupnih silovanja i odrubljivanja glava nego što smo imali”.
Nijedna grupa nije izrekla ni riječ osude o organiziranoj kampanji silovanja u izraelskim zatočeničkim logorima palestinskih zatočenika.
Redefiniranje ekstremizma
Ovaj bogohulnički savez ima još mnogo toga zajedničkog.
Njihov kredo je da Izrael sprečava hordu migranata iz muslimanskih nacija da upadnu u Evropu, da je islam prijetnja judeo-kršćanskom načinu života i da je Izrael etnonacionalistički model kako treba izgledati država očišćena od muslimana.
Murraya, koji je predložio da se muslimanski migranti vrate kući, pohvalio je izraelski predsjednik Isaac Herzog kao “uvjerljiv glas moralne jasnoće” za njegovu podršku Izraelu tokom rata u Gazi.
Amichai Chikli, izraelski ministar dijaspore koji je rekao da bi više volio da vidi sjevernu Gazu očišćenu od svojih stanovnika, opisao je Murraya kao neustrašivog kazivača istine “usred simfonije laži… koji razumije da rat koji vodimo nije ograničen na budućnost Izraela. To je rat za budućnost čovečanstva.”
Murray i Musk sjedili su jedan pored drugog tokom nedavnog obraćanja izraelskog premijera Benjamina Netanyahua američkom Kongresu, koje je dobilo niz ovacija.
Mnogo prije 7. oktobra, lideri zajednica koji su tvrdili da predstavljaju britanske Jevreje pozdravili su kreatore politike koja je demonizirala muslimane u programu Prevent, ili pokušaje redefiniranja ekstremizma kako bi se prigušili propalestinski protesti.
Rat u Gazi samo je ubrzao njihovu ljubavnu vezu sa fašistima. Oni su kolektivno mitologizirali London kao „zabranjeno odlazak” za Jevreje, uprkos činjenici da su Jevreji bili prisutni kao pojedinci i kao grupa u demonstracijama solidarnosti u Palestini.
To nije spriječilo ludost pogrešno nazvanu od strane Trusta za sigurnost zajednice, koji prati antisemitizam, Odbor zamjenika britanskih Jevreja i Vijeće jevrejskog rukovodstva da pozivaju da se marševi zaustave ili ograniče pod izgovorom da se Židovi ne osjećaju sigurno.
Sayeeda Warsi, koja je bila zamjenik ministra vanjskih poslova u vladi Davida Camerona, rekla je da postoji razlog zašto njen bivši šef nije dopustio Murrayu i njemu sličnima da se približe kreiranju politike u njegovoj vladi: “Mogli su vidjeti šta je on”, napisala je na X .
Warsi je dodala: “Braverman je citirao i podržao Murraya u kutiji za otpremu kao ministra unutrašnjih poslova. Zbog toga prozivam neke od svojih kolega jer nisu konzervativci, oni su krajnje desni populisti koji su dozvolili ‘luđacima’ i ‘notornim rasistima’ da truju našu politiku (riječi u citatima ljubaznošću Davida Camerona 2006. ).”
Danas su Murray i Farage piromani koji su podmetnuli daokrive vatrogasne brigade za kašnjenje.
Laburistički raskol
Keir Starmer, za koga su neredi prvi veliki test kao premijera, čestitat će sebi na dobro obavljenom poslu, jer je igrao na kartu zakona i reda i izgleda da je pobijedio.
Ali Starmer je privatno jednako zabrinut zbog hvaljenja muslimanske zajednice, čije vođe, Muslimansko vijeće Britanije, on do danas odbija primiti.
Bitka koja se odvija u Finchleyju, na sjeveru Londona, otkriva raskol koji prolazi kroz srce laburista.
Počelo je u maju kada su propalestinske pristalice organizovale demonstracije ispred kina Phoenix, koji je prikazivao film o muzičkom festivalu Nova koji je Hamas napao 7. oktobra.
Brzo se pojavio kontraprotest koji je podržavao film, ali ovaj put je sadržavao novi i nasilni element: EDL, mašući engleskim i izraelskim zastavama i uzvikujući rasističke uvrede.
Pojava EDL-a u Finchleyu, području s velikom koncentracijom jevrejskog naroda, nije bila slučajna.
Ali kada je grupa koja sebe naziva Finchley Against Fascism podijelila virtuelni letak pozivajući na demonstracije, pisalo je: “Izbacite fašiste, rasiste, naciste, cioniste i islamofobove iz Finchleyja!” Uvrštavanje cionista na listu hitova privuklo je pažnju lokalne zastupnice Sarah Sackman, koja je i sama Jevrejka, koja je osudila cijeli događaj.
Kako je prokomentirao novinar Owen Jones, da je Sackman samo odbacio letak, a da nije osudio protest, to bi bilo razumljivo. Kako jeste, Sackman je osudio cijeli događaj.
Laburistima je bio potreban samo jedan dan da se razdvoje s antifašističkim pokretom koji je pomogao u gušenju najveće fašističke pobune u modernoj historiji, jer je, istina, Laburistička stranka naporno radila na obespravljenju svojih muslimanskih glasača otkako je Izrael započeo svoju ofanzivu u Gazi.
Laburisti su izgubili pet mjesta od nezvaisnih kanidata zbog svoje politike podrške izraelskom “pravu da se brani” u Gazi i protivljenja trenutnom i trajnom prekidu vatre.
Daleko od toga da su naučili lekcije iz toga, poslanici koji su izgubili da su svoj poraz pripisali toksičnoj kampanji klevetanja, a ne svojoj politici i glasovima o Gazi – a ministrica unutrašnjih poslova Yvette Cooper naredila je istragu.
Jedina nada Britanije
Sackman je u korak sa svojim liderom, koji je navodno zabranio izabranim predstavnicima laburista da prisustvuju nedavnim antirasističkim demonstracijama, baš kao što je to činio i na propalestinskim skupovima.
I žalosno istinito, glavni rabin Ephraim Mirvis objavio je na X ove sedmice: “Mnogi u britanskoj jevrejskoj zajednici osjećaju se zarobljeni između nakovnja mrske krajnje desnice i čekića zavjereničke ekstremne ljevice.”
Mirvis je dodao: „Brzina kojom su neki proširili svoje napade na fašiste i rasiste, uključujući napade na ‘cioniste’, odaje potpuno neznanje o tome ko su cionisti i zapravo ko su Jevreji. Očigledna lahkoća s kojom su neki aktivisti pripisivali krivicu ‘cionističkim finansijerima u inostranstvu’, laž koja ne služi ničemu drugom osim izazivanju antagonizma i ogorčenosti, duboko je zabrinjavajuća.”
Ne možete grliti fašiste koji traže podršku Izraelu kao što su to učinili sami izraelski lideri, dozvoliti fašistima da se pridruže s vama u kontrademonstracijama palestinskim marševima u Londonu, a zatim se žaliti da ste uhvaćeni između čekića i nakovnja kada fašisti pokazuju njihove prave boje.
Podrška jevrejskoj domovini u Izraelu odvukla je neke britanske Jevreje sa mjesta koje im pripada, koje je rame uz rame sa muslimanima kao žrtvama fašizma.
Ali ne sve. Mnogi britanski Jevreji ostaju vjerni svojim uvjerenjima dok su dio širokog propalestinskog pokreta koji protestira protiv pokolja u Gazi.
Mirvis, koji tvrdi da predstavlja jevrejsku zajednicu, ne bi trebao osuđivati antifašistički pokret. Trebao bi to podržati jer svaki Židov zna da će se fašisti jednom obračunati s jednom manjinom, okrenuti se protiv druge. Svaki Jevrej zna da je ekstremna desnica smrtonosni saveznik.
Kada izvučete izraelsko-palestinski sukob iz jednačine i dozvolite vjerskim zajednicama oko džamija i sinagoga da nastave sa svojim poslovima, nema trvenja. Oni pomažu jedni drugima da služe zajednici.
Mir i uzajamno poštovanje su standard između Jevreja i muslimana. Ružna istorija Izraela deformiše svaki pokušaj pomirenja nepokolebljivih pristalica jevrejske domovine sa muslimanskom zajednicom.
Slično kao na Bliskom istoku, seizmički događaji su se desili u Britaniji tokom protekle sedmice i ništa se nije promijenilo. Niko se ne kaje, a kamoli se izvinjava ili priznaje odgovornost za štetu koju su njihove riječi nanijele.
Davno je prošlo vrijeme da nova generacija vođa zajednice istupi naprijed – ona koja je spremna koračati u solidarnosti sa potlačenima. To je jedina nada Britanije.
(TBT, MEE)
