Piše: Farrah Koutteineh, thebosniatimes.ba
Satima je oštar smrad zapaljene gume ispunjavao zrak u Belfastu dok se gomila krajnje desnih ekstremista obrišila na nas.
Dućani u vlasništvu Muslimana su zapaljeni, a izbjeglice izbodene noževima. Kao Palestinac koji živi u Belfastu, događaji od 3. avgusta osjećali su se kao ciljana čistka.
Dok je njihova ciljana meta bio Islamski centar u Belfastu, svaki musliman ili pojedinac koji nije bio bijelac ubrzo je postao plijen. Podstaknuti alkoholom i drogom, pretvorili su grad u bojno polje: bacali su projektile, odavali nacističke pozdrave, vrištali „Jebena Palestina“, mahali Union Jackom i izraelskim zastavama i skandirali ime svog sveca zaštitnika, Tommyja Robinsona.
Tada je počeo pogrom. Djeca su, držeći roditelje za ruke, uzvikivala “P*ki’s Out” i bacala benzinske bombe u lokalnu brijačnicu u vlasništvu muslimana.
Svaki dućan u vlasništvu Muslimana na tom području bio je oštećen od prethodnih napada, neki su čak i zapaljeni ranije. Ali ovaj put je bilo drugačije.
Jedna od njihovih prvih meta bio je lokalni arapski supermarket, koji su vodile sirijske izbjeglice. Bio je to prvi arapski supermarket koji sam pronašla u Belfastu nakon što sam se ovdje doselila prije nekoliko godina.
Otišla bih tamo da kupim lišće vinove loze, začine, arapsku kafu i sve ono što me je podsjećalo na moju domovinu, Palestinu.
Često sam čula rasističke uvrede koje se bacaju prema prodavcu i kupcima s druge strane ulice ili gledala kako rasisti bacaju voće i povrće na pod. Sve se to smatralo normalnim za Belfast. Isti supermarket je već dva puta napadnut, ali policija nije uhapsila niti smatrala prikladnim da zaštiti ovu radnju znajući njenu historiju rasističkih napada.
Belfast: Zarobljeni u krugu nasilja?
Tada, kao i sada, Policijska služba Sjeverne Irske (PSNI) je gledala i ništa nije radila. Zar nisu učili iz historije? Policijski helikopteri su satima lebdjeli iznad nas, a stotine policijskih vozila bile su raspoređene. Nisu izvršena nikakva hapšenja niti je zaustavljeno bilo kakvo rasno nasilje.
Nije iznenađujuće. Nekoliko dana kasnije, objavljeno je da su tri oficira PSNI aktivnorapsoređena na dužnosti koja su na uniformama nosila oznake koje su pripadale američkim desničarskim milicijama.
Simbol, ako je još bio potreban, opasne, profašističke podzemne frakcije u policijskim snagama za zaštitu od pogroma.
Multi-kulturno udruženje Belfasta, okosnica tokom pandemije COVID-19, sada je spaljeno ne jednom, već dva puta. Još jednom, nema hapšenja i niko nije odgovarao.
U proteklih 300 dana, Britanci su izišli na ulice zahtijevajući hitan prekid vatre i okončanje izraelskog genocida u Gazi. Zbog naših napora, britanski politički establišment nas je nazvao infiltratorima, uključujući i bivšu ministricu unutrašnjih poslova Suella Braverman, koja je ove demonstracije označila kao “marševe mržnje”.
Pa, Suella, ono što se dogodilo u Belfastu 3. avgusta izgledalo je, zvučalo i osjećalo se kao pravi marš mržnje, u kojem ste vi i vaši prijatelji direktno saučesnici.
Budimo jasni, porast islamofobije širom Britanije i povezanost krajnje desnice s Izraelom direktno su povezani s izraelskim genocidom u Gazi. Dok britanska i američka vlada nastavljaju isporučivati bombe koje ubijaju Palestince, mediji i političari i dalje nazivaju Palestince, Arape i muslimane “ljudskim životinjama” i teroristima. Građani će neizbježno odgovoriti nasiljem koje vide od strane države i medija, kako u smislu njegove prirode, tako iu smislu njegovih meta.
Sada sam primorana svjedočiti zastrašujućem odjeku historije. Pogrom se odvija u mojoj kući u Belfastu, dok u mojoj domovini, Palestini, bjesni genocid.
Obje su očajničke borbe za opstanak. Neosporne su paralele između Belfasta 2024., Huvare 2023. i Kristalne noći 1938. godine. Svaki od njih je različita lica iste ideologije: fašizma. I dok to ne prepoznamo, neizbježno će uslijediti još antimuslimanskih, antipalestinskih pogroma.
(TBT, THE NEW ARAB)
