Ceremonija otvaranja Olimpijskih igara u Parizu bila je zadivljujuća, cijeli svijet imao je priliku to veče da gleda spektakl, čime je ovaj grad poslao poruku da je ovaj sportski događaj, i sama Francuska, ponosna i inkluzivna za sve – čak iako je samo nekoliko nedjelja ranije bila na ivici da u svoju vladu uvede desničarsku stranku. Različinost kultura, porijekla i pola bila je prikazana kroz razne izredbe tokom ceremonije.
Međutim, ovaj narativ kojim su Olimijske i Paraolimpijske predstavljene, nije baš takav u realnosti.
Nekoliko dana prije ceremonije, Sounkambai Syllai, francuskinji muslimanskog porijekla i trkačici za štafetu, rečeno je da će biti diskvalificirana ukoliko bude nosila svoju mahramu. Ipak pronašli su kompromis, pa joj je bilo dozvoljeno da nosi kapu tokom parade na Seni. Pored toga Francuska je jedina zemlja učesnica Olimpijade na svijetu koja je zabranila svojiim sportiskinjama da nose hidžab.
Francuska ministarka sporta Ameli Udea-Kastera pogrešno se pozvala na princip laïcité (sekularnosti) u odbranu zabrane hidžaba, implicirajući da francuski sportisti treba da pokažu neutralnost javnog sektora po pitanju vjere.
Ovo tumačenje principa sekularizma nije baš prezicno i tačno, i dovelo je da francuski sportisti muslimankog porijekla budu jedini muslimani koji ne mogu da se takmiče na Olimpijskim igrama pokrivenih glava u svojoj zemlji, piše Guardian.
Prema Amnesty International i drugim organizacijama za ljudska prava, ovoliku količinu diskriminacije smatra „kršenjem međunarodnog sporazuma o ljudskim pravima“. Pored raznih organizacija pobunile su se i mnoge sportiskinja iz drugih zemalja koje su u mogućnosti da učestvuju na Olimpijskim igrama sa svojim hidžabom.
Diskriminacija nije samo na terenu. Da bi se ove Igre dogodile, Pariz je morao organizirati ozbiljno društveno čišćenje.
Prema istrazi koju je sprovela grupa Le revers de la médaille (Druga strana medalje), 12.545 ljudi (uključujući 3.434 maloljetnika) je „otjerano“ – neki od njih nasilno – širom regiona Pariza između aprila 2023. i maja 2024. godine.
Pogođena su mnoga radnička naselja, uključujući Auberviliers, jedan od najsiromašnijih gradova u Francuskoj koji je bio deo društvene bašte (tu je postojao skoro čitavo stoljeće), progutan izgradnjom olimpijskog plivačkog bazena.
Još jedna odluka Francuske pred pripemu za Olimpijske i Paraolimpijske igre bilo je premještanje beskućnika iz Pariza. Iako je premještanje beskućnika bilo baš u ovom trenutku, francuska vlada je tvrdila da to nije njegov razlog.
Skoro 1.000 studenata bilo je prinuđeno napustiti svoj univerzitetski smještaj kako bi ustupili mjesto za policajce, vatrogasce i zdravstvene radnike koji su bili na dužnosti tokom Igara. Mnogi od njih su izjavili da su šokirani zbog krajnje loših uvjeta, uključujući bubašvabe, buđ i miševe. zanimljivo je da je bila potrebna organizacija Olimpijade kako bi se razotkrili uvjeti života studenata.
Niko se nije pozabavio činjenicom da 91% metro stanica u Parizu nije pristupačno za osobe sa invaliditetom, dok se u istom tom gradu organiziraju Olimpijski i Paraolimijske igre.
Takođe udvostručena cijena metro karata (suprotno obećanju za besplatan javni prevoz), kao i zahtjev za dobijanje QR koda za putovanje u određenim dijelovima Pariza, ne čini prevoz inkluzivnijim.
Sjaj koji je Pariz pokazao ono veče na ceremoniji otvaranja nije uspio zaslijepiti toliko i prikriti mnoge nepravde na kojim su ove Olimpijske i Paraolimjski igre izgrađene.
(TBT)
