
Piše: Sarah Amr, thebosniatimes.ba
Oslanjanje na slike generisane umjetnom inteligencijom kako bi se odvratio i prikazao izraelski napad na Gazu dovoljno govori o našoj nespremnosti da se suočimo sa realnošću genocida.
Tokom vikenda, izraelski službeni X nalog objavio je na Twitteru sliku raskošnog, nevjerovatno zelenog nogometnog terena koji je generiran vještačkom inteligencijom okružen getom jednospratnih, kaki smeđih kuća. Na travi je ležala grupa beživotnih tijela. Naslov fotografije: “Sve oči na Majdal Shams.”
Za izraelsku hasbara mašinu, smrt 12 omladinaca Druza na Golanskoj visoravni koju su okupirali Izrael nije ništa drugo do oportunistički PR potez: kapitalizirati tragediju, posijati podjele i predstaviti se kao zaštitnik.
Srećom, njihova propaganda je ubrzo razotkrivena: ekstremno desničarski izraelski političar Bezalel Smotrich je izbačen iz Majdal Shamsa od strane Druza, a zajednica se brzo oglasila na društvenim mrežama kako bi nas podsjetila da oni nisu poslušna, proizraelska zajednica koju su okupirali njihovi okupatori.
Međutim, “Sve oči na Majdal Shams” štos ipak nešto otkriva. To pokazuje koliko će se Izrael nisko spustiti, u kojoj mjeri se AI normalizirala u optici ratovanja i kako Izrael kompulzivno krade i kooptira palestinske simbole. Proizraelska “Sve oči na Majdal Shamsu” je očito odgovor na propalestinsku grafiku “Sve oči na Rafaha” koja je postala viralna prije dva mjeseca.
Međutim, problem sa slikama generiranim umjetnom inteligencijom je u tome što one dezinficiraju i, u izraelskom slučaju, iskrivljuju ono što se dešava na terenu. U slučaju Gaze, oni palestinsku patnju čine ugodnijom i pomjeraju naš fokus na ‘pobjeđivanje algoritma’ umjesto na mobilizaciju za promjenu.
Na primjer, kada je Izrael bombardirao raseljene palestinske civile koji su živjeli u šatorima u Rafahi 26. maja – ubivši 45 i ranivši 246 – scene su bile užasne. Snimci obezglavljene djece i spaljenih leševa preplavili su društvene mreže; svjedočenja su bila podjednako traumatična.
Ali palestinski i pro-palestinski umjetnici okrenuli su se digitalnoj umjetnosti i umjetnoj inteligenciji kako bi ublažili ove brutalne scene: obezglavljene bebe su prikazane s cvijećem koje zamjenjuje njihove glave, a slike generirane umjetnom inteligencijom poput virusne “Sve oči na Rafahu” bile su u potpunosti lišene patnje i genocida u Izraelu.
U novije vreme, slike generirane vještačkom inteligencijom korištene su da bi se prikazalo 70-godišnju Dawlat al-Tanani koju napada izraelski vojni pas u njenoj kući u izbegličkom kampu Džabalija u sjevernoj Gazi, kao i da se prikaže 24-godišnji Mohammed Bahar, Palestinac s Downovim sindromom, ostavljen da umre nakon što ga je razmakao pas izraelske vojske.
U Mohammedovom slučaju, nijedan snimak nije bio dostupan, AI slika je samo pokazala da on ima Downov sindrom bez ikakve stvarne sličnosti. U oba slučaja, slike su kružile naširoko, odvojene od neposrednog i stvarnog užasa stvarnih događaja.
Oslanjajući se na uljepšane slike, udaljavamo se od istine i umanjujemo hitnost akcije. Ovaj oblik kolektivnog gaslightinga nije nov.
Na Zapadnoj obali dugo smo lagali sami sebe da živimo normalnim životom, uvjeravajući se u lažni osjećaj sigurnosti.
Stvaranjem i dijeljenjem slika generiranih umjetnom inteligencijom koje ublažavaju našu stvarnost, biramo lakši put – onaj koji nam omogućava da svjedočimo bez potpunog angažmana ili empatije.
Više od 70 godina palestinski narod trpi najstrašnije oblike sistematskog izraelskog nasilja. Djeca u Gazi nose posmrtne ostatke svoje braće i sestara u školskim ruksacima, majke žale za svojim potomcima, a muškarci su vezani lisicama i živi zakopani.
Uprkos tome, često se nađemo bespomoćni, tražeći utjehu u iluzijama.
Da bismo živjeli i umirali pod okupacijom Izraela, prisiljeni smo sami sebe zavaravati. Ova samoobmana nastavlja unutrašnji sukob u kojem se naši instinkti za preživljavanje sukobljavaju s našom čežnjom za oslobođenjem.
Naše oslanjanje na slike generirane umjetnom inteligencijom rizikuje da razvodni autentičnost i kredibilitet palestinske priče. To podriva visceralni uticaj arhivskih snimaka i građanskog novinarstva koji je nastao poslednjih godina.
Ne možemo dozvoliti da ovaj površni trend oslabi našu poziciju protiv izraelske propagandne mašinerije.
Podržati Palestinu znači stalno se baviti onim što se dešava, koliko god to slikovito bilo. Slike, spektakli i tumačenje znakova nove su determinante političke računice; ne možemo dozvoliti da nam simboli generirani umjetnom inteligencijom zasite um.
Na arapskom, riječ šehid ima dvostruko značenje: biti i mučenik i svjedok. U posljednjim trenucima, 40.000 Palestinaca u Gazi svjedočilo je užasu neobuzdanog izraelskog nasilja. Da stojimo uz izgubljene, naša je odgovornost da svjedočimo njihovom problematičnom postojanju u punom obliku, bez filtera ili airbrushinga.
(TBT, THE NEW ARAB)






