Piše: Djaouida Siaci, thebosniatimes.ba
Devet mjeseci nakon masovnih zločina koje je Izrael počinio u Gazi, ljudski danak u opkoljenoj enklavi je razoran.
Žene i djeca su podnijeli teret ovog genocidnog rata. Statistika je i zapanjujuća i tragična: ubijeno je preko 38.000 Palestinaca, od kojih su 17.000 bila djeca. Najmanje 20.000 djece je nestalo, bilo izgubljene, nestale, zatočene ili zakopane pod ruševinama. Hiljade majki su ubijene, a procjenjuje se da je oko 19.000 djece ostalo bez roditelja.
Oni koji su preživjeli izraelsku genocidnu kampanju raseljeni su, ostali su hudovice i ostavljeni da se bore sa smrtonosnom kombinacijom izgladnjivanja koje je napravio čovjek, kronične dehidracije i zaraznih bolesti.
Usred nemilosrdnih bombardiranja i humanitarne krize biblijskih razmjera u Gazi, utjecaj rata na reproduktivna prava trajat će i za buduće generacije. Svaki pokušaj traženja odgovornosti za zločine Izraela trebao bi biti zasnovan na pristupu ženskim pravima i zasnovan na rodnoj perspektivi.
Žene i djevojke općenito pate neproporcionalno u situacijama sukoba, jer su ženska tijela dugo bila dio terena rata. U Gazi svijet u realnom vremenu prati neizrecive patnje i razorne posljedice.
Od 7. oktobra, napad na prava i dostojanstvo palestinskih žena dobio je nove i zastrašujuće dimenzije jer su hiljade postale žrtve ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida koji se nastavlja.
Zločin genocida ima rodnu perspektivu. Ubijaju se muškarci i dječaci, dok su žene i djevojčice izložene širem spektru prekršaja tokom dužeg perioda. Dok zločini u Gazi pogađaju i muškarce i žene, njihov uticaj je rodno određen i nesrazmjerno pogađa žene.
Dok pokušavaju da se pomire sa svojom tugom i povredama – sa gubitkom svoje djece, muževa, roditelja, rođaka, domova i sredstava za život – palestinske žene i djevojke žive u sveopćem užasu.
Sistematsko ugnjetavanje
U predmetu koji je Južna Afrika pokrenula protiv Izraela pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ), navodeći kršenja Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida (Konvencija o genocidu), Južna Afrika je istakla kritičan, ali često zanemaren element krivična djela koja je počinio Izrael: djela reproduktivnog nasilja.
Južna Afrika je navela da ponašanje Izraela može predstavljati – između ostalih odredbi Konvencije o genocidu – kršenje člana 2(d), koji zabranjuje „uvođenje mjera s ciljem sprječavanja rađanja unutar grupe” s namjerom uništenja, u cijelosti ili djelimično, nacionalne, etničke, rasne ili vjerske grupe.”
U nalogu o privremenim mjerama koji je ICJ izdao 26. januara, ICJ je naredio Izraelu da preduzme sve mjere u okviru svojih ovlašćenja da obustavi i odustane od svih djela genocida, da spriječi počinjenje takvih djela i da sačuva dokaze o isto.
Slučaj ICJ-a naglašava nevjerovatno, višestruko i sistematsko ugnjetavanje kojem su palestinske žene izložene.
Izraelski vojni napad na reproduktivna prava je centralna komponenta kako je rat u Gazi nesrazmjerno utjecao na palestinske žene.
Više od milion žena i djevojaka u Gazi suočava se sa katastrofalnom glađu, gotovo bez pristupa hrani, vodi za piće, funkcionalnim toaletima i tekućoj vodi, prema UN Women. Pristup čistoj vodi je ključan za trudnice i dojilje, koje imaju veće dnevne potrebe za vodom i kalorijama.
Bez vode, napominje Oxfam, za ove žene i djevojke je “gotovo nemoguće” da sigurno i dostojanstveno vode svoju menstrualnu higijenu. Oni se suočavaju s ekstremnim izazovima usred izraelske kolonijalne politike i opsadnog rata, ne samo da im nedostaje pristup uslugama sigurne dostave i zaliha zaliha za spašavanje života, nego i, kao i svi civili u Gazi, zaštite od bombardiranja i smrtonosnih zračnih napada.
Izraelska opsada također je ograničila pristup važnim lijekovima i higijenskim proizvodima.
Trudnice su među najugroženijim. Budući da u Gazi nije preostalo sigurno mjesto, suočavaju se sa životno opasnim izazovima pristupa njezi, dovodeći svoje zdravlje i zdravlje svojih beba u značajan rizik.
Za žene u Gazi danas, porođaj je izuzetno traumatično iskustvo. Zdravstvene ustanove su više puta gađane, što je dovelo do skoro kolapsa cijelog sistema. Tekuća bombardovanja, masovno raseljavanje i nestašice vode, lekova i zaliha goriva izazvali su pustoš u službama za zdravlje majki.
Oko 50.000 žena u Gazi je trudno, a oko 180 ih rađa svaki dan. “Užasni uslovi su rezultirali povećanjem broja pobačaja do 300 posto”, rekla je grupa stručnjaka UN-a u nedavnom izvještaju, dodajući da se 95 posto trudnica i dojilja “suočava s teškim siromaštvom i glađu”.
Reem Alsalem, UN-ov specijalni izvjestilac za nasilje nad ženama i djevojčicama, napominje da bi se „reproduktivno nasilje koje je Izrael nanio palestinskim ženama, novorođenčadima, novorođenčadima i djecom moglo kvalifikovati kao kršenje ljudskog prava na život prema članu 6. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima“, a kao djela genocida prema članu 2. Konvencije o sprječavanju genocida, nekoliko članova Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena i član 6. Rimskog statuta Međunarodnog krivičnog suda, uključujući “izricanje mjera namijenjenih sprječavanju rađanja unutar grupe”.
Kršenja ljudskih prava Izraela datiraju prije 7. oktobra, kroz njegovu dugogodišnju politiku opsade i aparthejda. Smrtonosna kombinacija institucionalizirane dominacije i uskraćivanja osnovnih ljudskih prava koja je karakterizirala višedecenijski izraelski režim aparthejda i ukorijenjene vojne okupacije palestinske teritorije bila je posebno razorna za žene.
Sve je više i uvjerljivih dokaza da izraelska taktika predstavlja politiku, planiranu, koordiniranu i implementiranu na najvišem ešalonu izraelske vlade i njenog vojnog establišmenta. Takva politika je zapravo rezultirala, i nastavlja to činiti, u prevenciji rađanja među palestinskim ženama u Gazi.
Dok podnesci Južne Afrike nude važan prvi korak ka traženju pravde za reproduktivno nasilje počinjeno kao čin genocida, kršenja prava palestinskih žena zahtijevaju hitnu – i sada zakasnulu – akciju.
Presuda o nasilju koje je sponzorirala država počinjenim nad ženama u Gazi, kao genocidu, jasno će razjasniti ovu zabranu u savremenim međunarodnim odnosima i pravu. Kako bi se riješio rodno uvjetovani utjecaj ovog rata, zločini koje je Izrael počinio u Gazi, što se potpuno uklapa u zahtjeve genocida Lemkinija, moraju biti istraženi, optuženi i procesuirani iz dinamičke, rodne perspektive.
Ovo će skrenuti pažnju na opaku prirodu ovih zločina i pružiti simbolično opravdanje i materijalnu reparaciju za palestinske žene. To će također biti dobrodošla afirmacija međunarodne vladavine prava u periodu kada je to prijeko potrebno.
Osim toga, države sa spoljnopolitičkim agendama o pravima žena imaju posebnu ulogu u zaštiti prava palestinskih žena.
Pristup vanjskoj politici koji se odnosi na prava žena trebao bi dati prioritet zaštiti seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava. Ove zemlje mogu koristiti svoje poluge u globalnoj zajednici da se zalažu za odgovornost i efikasne mjere kako bi priuštile napaćenim ženama i djevojčicama Gaze, i cijele Palestine, posebnu zaštitu na koju imaju pravo u skladu s primjenjivim međunarodnim pravom i osnovne norme ljudskog dostojanstva.
(TBT, MEE)
