Uprkos neinspirativnoj grupnoj fazi i posljednjoj pobjedi protiv Slovačke u osmini finala, nogometna reprezentacija Engleske stigla je do četvrtfinala Eura 2024.
Ipak, bauk rasnog žrtvenog jarca i dalje se nadvija nad engleskim crnim nogometašima. Bolno sjećanje na finale Eura 2020. još uvijek ostaje za crne igrače Engleske nakon što su se Marcus Rashford, Jadon Sancho i Bukayo Saka suočili s bujicom rasnog zlostavljanja zbog promašaja tri penala u finalu protiv Italije.
Tri crna igrača bila su podvrgnuta gnusnom onlajn rasnom zlostavljanju u roku od nekoliko minuta nakon poraza, od majmunskih emojija do asocijacija na banane. Društveni mediji postali su leglo rasnog zlostavljanja i danima nakon poraza Engleske, naše vremenske linije su se vratile u 19. stoljeće i eru naučnog rasizma kada su nam govorili da su crnci bliži majmunima nego ljudskim bićima.
Ovaj obrazac sada prijeti da se ponovi, izazivajući zabrinutost oko Eura 2024. Takođe postavlja kritična pitanja o široj borbi protiv rasizma u nogometu. Jasno je da se brojčanik nije pomerio.
Premotavanje prema Euru 2024. i uloga britanskih medija u održavanju anti-crnog rasizma u fudbalu i dalje je veliki faktor i ne može se zanemariti. Nakon poraza Engleske od Islanda u pripremnoj utakmici, mediji su nesrazmjerno prikazivali Bukayo Saku — koji je bio na terenu samo 20 minuta — na zadnjim stranicama novina, slikajući Arsenalovu zvijezdu kao jedinog odgovornog za poraz Engleske šokantnim naslovima poput “Crni led”.
Zlostavljanje na internetu usmjereno prema engleskim crnim fudbalerima je simptom većeg, sistemskog problema u nogometu. Sport, koji se slavi zbog svog ujedinjujućeg potencijala, prečesto je oštećen rasnom diskriminacijom.
Tokom Eura 2020, odluka engleskog tima da klekne prije mečeva – sigurno potez solidarnosti protiv rasizma – je umjesto toga primljena zviždanjem.
Rasizam u britanskom društvu potječe od vodeće uloge zemlje u trgovini robljem i kolonijalizmu. Sada je njegova šarena historija utjecala na kulturu Engleske i na najcenjeniji sport u zemlji, nogomet.
To je, nažalost, utjecalo i na ostatak Evrope. Engleski nogometni huliganizam proširio se Evropom preko zloglasnog medijskog izvještavanja i evropskih nogometnih tragedija 1970-ih i 1980-ih. I fascinirane buntovnim engleskim navijačima, lokalne grupe širom Evrope počele su kopirati svoje ponašanje s padom komunizma u istočnoj Evropi, dodatno podstaći problem nogometnog nasilja.
Na primer, u Srbiji se nogometni huliganizam mješao sa raznim nacionalističkim osećanjima tokom raspada bivše Jugoslavije, prilagođavajući se različitim društveno-političkim uvjetima kako bi se stvorila plemenska, nasilna i isključiva kultura.
Ovaj uticaj vidimo na Euru 2024. UEFA trenutno istražuje navode o rasističkim povicima srpskih navijača tokom pobjede Engleske od 1-0 u prvoj utakmici. Osim toga, nedavno istraživanje je istaklo sve veći stav među njemačkim nogometnim navijačima, a neki su izrazili želju za više “bijelih igrača” u reprezentaciji.
Rasizam predugo kalja nogomet. Dok se drugi oblici društvenog rasizma ne toleriraju, rasizam protiv crnaca i dalje postoji. Zakonodavstvo i provođenje su jedan od ključnih puteva naprijed — kao i svaki drugi dio društva.
Mediji se moraju smatrati odgovornim za svoju ulogu u rasnom žrtvenom jarcu. Etičko novinarstvo je važno. Novine koje objavljuju rasističke i senzacionalističke naslove poput “Black Ice” treba da odgovaraju za svoje postupke i da budu bojkotirane. Vidjeli smo da sa katastrofom u Hillsboroughu i The Sun u Liverpoolu, moramo ovo proširiti tako da uključimo i anti-crni rasizam.
Nogometni klubovi i savezi moraju se okupiti oko igrača koji trpe zlostavljanje. Mnogi klubovi su poduzeli ove korake. Ali to mora postati više norma, i više norma nego rasizam koji vidimo na tribinama i na internetu.
Engleska: Jedno pravilo za nogomet, drugo pravilo za rasizam
Na ovom trenutnom turniru, međutim, jasno je da je pred nama dug put, a crni igrači će platiti cijenu za ove neuspjehe.
Uprkos brojnim izjavama osude i solidarnosti nogometnih saveza, vlada i istaknutih pojedinaca, uključujući policijske istrage i hapšenja, ostaje pitanje: da li se dovoljno radi da se rasizam u nogometu iskorijeni? Online platforme su možda preduzele korake da uklone uvredljiv sadržaj i suspendiraju uvredljive naloge, ali ove mjere su premalo i prekasno i dešavaju se nakon što je šteta učinjena. Moramo biti proaktivni.
Kako Euro turnir 2024. bude odmicao, svjetla reflektora crnih igrača Engleske će postati sve jača. Strah nije samo od gubitka utakmice, već i od potencijalne rasne reakcije koja slijedi. Ovaj turnir bi trebao biti prilika da se zalaže za jedinstvo u sportu i ne smije biti gorak podsjetnik na promašaje društva.
Što se tiče medija, nogometna legenda, Ian Wright, bivši reprezentativac Engleske, snažno je govorio o medijskoj taktici, upozoravajući na rasvjetljavanje koje slijedi nakon rasnog žrtvenog jarca. Njegov zahtjev za solidarnostom i podrškom za igrače odražava osjećaje mnogih koji vjeruju da nogomet, u svom najboljem izdanju, može zbližiti ljude. U najgorem slučaju, može odražavati bolesti društva.
Brutalnost prema ženama i zlostavljanje u porodici još je jedan slon u prostoriji na koji se treba pozabaviti ako se igra iskreno želi pozabaviti problemima u korijenu i kako bi igra bila sveobuhvatna.
Stručnjaci stalno ističu da incidenti nasilja u porodici često rastu tokom velikih nogometnih utakmica kada emocije preplave i konzumira se alkohol. Hiper-muška kultura nogometa u kojoj tradicionalno dominiraju muškarci, može maknuti žene i normalizirati agresiju, kao i nasilje nad crnim i nebijelima. Ova zemlja treba da predvodi u osporavanju ove realnosti.
U najboljem slučaju, slušamo kako se nogometna igra ujedinjuje. U najgorem slučaju, to je trezven, snažan podsjetnik koliko daleko moramo ići u poboljšanju društva.
Nadamo se da će se nogomet vratiti kući i da možemo slaviti kao jedna nacija. Ali ako se historija ponovi, a Engleska ne uspe, moramo biti na oprezu.
Igrači na terenu, posebno crni igrači, naši crni lavovi, ne bi trebali podnijeti teret društvenog rasizma. Ti mladići ne smiju doživjeti ponavljanje 2020. Za navijače, postoji kolektivna odgovornost da osiguraju da lijepa igra ostane lijepa za sve.
(TBT)
