Piše: David Hearst, thebosniatimes.ba
Potrebno je mnogo da se diplomati Bliskog istoka dogovore oko bilo čega. Ponašanje jednog čovjeka tokom posljednjih osam mjeseci rata u Gazi je, međutim, stvorilo konsenzus rijedak među takvom skupinom: Antonyju Blinkenu se ne može vjerovati.
Ovlasti američkog državnog tajnika da preokrene stvarnost naglavačke podigle su obrve čak i uvježbanim cinicima. To je žalba koja odzvanja od Dohe do Amana, Kaira, Tel Aviva i Ankare.
Blinken je trenutno angažiran u onome što je jedan od njegovih prethodnika, James Baker, nazvao “diplomatijom mrtve mačke”. Bakerov učenik, Aaron David Miller, napisao je na X (bivši Twitter): “Cilj nije postići dogovor, već osigurati da je mrtva mačka na tuđem pragu ako ne uspije.”
Mrtva ili umiruća mačka ovog trenutka je sporazum o prekidu vatre u Gazi koji vrijedi.
Nedvojbeno je da je Hamas bliži prihvaćanju ovog dogovora nego Izrael. Dokaza za to je sve više. Hamas je potpisao sporazum o prekidu vatre koji su predstavili Egipat i Katar, pod pogledom direktora CIA-e Billa Burnsa, koji bi osigurao trajni prekid rata.
Kada su se Izrael i SAD udaljili od toga, Hamas je pozdravio načela deklarirana u govoru predsjednika Joea Bidena, u kojem je pozvao Izrael da prihvati “potpuni i potpuni prekid vatre”. Istu je reakciju imala i na rezoluciju UN-a koju su sponzorirale SAD.
Ta su načela jasna: da treba postojati trajni prekid vatre nakon početne razmjene talaca; da treba doći do potpunog povlačenja izraelskih trupa; da se ljudi Gaze trebaju slobodno vratiti svojim domovima; da ne bi trebalo biti nikakvih promjena u teritoriju ili demografiji Gaze; te da njezini ljudi trebaju imati puni pristup humanitarnoj pomoći, uz napore za obnovu.
Sporna tačka
Izrael se ne slaže sa svakim od ovih principa. Dosljedno je govorio da nikakav prekid vatre ne bi trebao spriječiti postizanje njegovih ratnih ciljeva, koji uključuju demontiranje Hamasa kao vojne sile i kao vlade Gaze. I dalje blokira pomoć preko svojih kopnenih graničnih prijelaza i nema namjeru ukinuti opsadu, osobito nakon završetka rata.
Što je još kritičnije, nije se obvezala pridržavati se primirja ako pregovori između prve i druge faze razmjene zarobljenika i talaca propadnu.
Ovo je srž stvari. Od prve razmjene zarobljenika i talaca prošlog novembra postojalo je samo jedno suštinsko pitanje koje sprječava dogovor o prekidu vatre.
Izrael tek treba službeno odgovoriti ni na Bidenov govor ni na rezoluciju UN-a. Blinken sve govori o tome. Kako je onda moguće da je Blinken, na svojoj posljednjoj bliskoistočnoj turneji, svu krivnju svalio na Hamas jer još nije prihvatio dogovor.
Razgovori su zapeli na odbijanju Izraela da prihvati unaprijed obvezu na trajni prekid vatre. Blinken bi trebao izvršiti sav pritisak Washingtona na Izrael.
Pa ipak, Blinken je izjavio: “Izrael je prihvatio prijedlog kakav je bio” – komentar koji se kosi s ponovljenim javnim izjavama izraelskog premijera Benjamina Netanyahua u kojima se sumnja na dogovor, uz nedavne izjave savjetnika za nacionalnu sigurnost Tzachija Hanegbija, koji je rekao da će trebati još sedam mjeseci da se unište vojne i organizacione sposobnosti Hamasa i Palestinskog islamskog džihada.
“Hamas je mogao odgovoriti jednom jedinom riječju – da”, rekao je Blinken, nadmašivši samog sebe u drskom pokušaju da istinu okrene naglavačke.
Hamas je sada dao svoj službeni odgovor, a Middle East Eye je vidio kopiju tog odgovora.
Postoje promjene u dokumentu, koje nisu, kako tvrdi, minorne – iako su kompatibilnije s onim što je rekao Biden i rezolucijom UN-a, nego što je izraelsko stajalište. Hamas je uključio Filadelfijski koridor na popis područja iz kojih bi se izraelske snage trebale povući u prvoj 42-dnevnoj fazi dogovora. Također inzistira na tome da su zatvorenici koje Izrael treba osloboditi u skladu s Hamasovim popisom, koji uključuje vođe otpora visokog profila poput Marwana Barghoutija.
Štiti Izrael
Najznačajnija promjena odnosi se na formulaciju paragrafa 14, koji se ključno bavi prelazom iz prve u drugu fazu, te ključnim pitanjem može li se bilo koja strana jednostrano povući iz ovog procesa i vratiti se u rat.
Paragraf 14 je govorio da će se privremeni prekid nasilja nastaviti u drugoj fazi “sve dok traju pregovori o uvjetima za provedbu druge faze ovog sporazuma”, te da će jamci sporazuma učiniti “sve napore kako bi osigurali da se ti neizravni pregovori nastave sve dok obje strane ne postignu dogovor”.
U revidiranoj verziji Hamasa kaže se da će se privremeni prekid vatre nastaviti “dok se ne objavi održivo smirenje”, što podrazumijeva potpuni prekid vojnih aktivnosti s obje strane, te da će se pregovori nastaviti dok dvije strane ne postignu dogovor o razmjeni zatvorenika.
Osim toga, Hamas sada zahtijeva da Izrael prekine 17-godišnju opsadu Gaze i povuče sve svoje snage u početnoj fazi sporazuma o prekidu vatre.
Ove ključne promjene odnose se na značenje i sadržaj Bidenovog govora i rezolucije UN-a. Ali Izrael će im se nepokolebljivo suprotstaviti, jer oni znače da nakon što prvi set talaca i zarobljenika bude oslobođen, Izrael neće moći odustati od trajnog prekida vatre.
Ne treba biti genij da bi se uvidjelo da zaštita Izraela koji nema namjeru poštivati Bidenove riječi, a kamoli riječi UN-a, ne čini ništa za napredak američkih ciljeva.
To je jasno: Bidenov golemi osobni politički interes kao ostarjelog predsjednika, koji traži reizbor iako ne može uvijek čitati svoj teleprompter, je zaustaviti ovaj rat što je prije moguće. On ima još veći interes da to učini prije nego što se proširi, jer pokazuje sve znakove da se radi, na Libanon, a potom i na širu regiju.
Blinken radi suprotno. On dopušta da Washington bude uvučen još dublje, uz izravnije vojno uplitanje, u regionalnu močvaru Netanyahuove tvorevine.
Samo jedna strana ima koristi od kontinuiranog rata u Gazi i otvaranja nove fronte u Libanu, a to je vjerska cionistička ekstremna desnica. Netanyahu ne može napustiti tu stranku. Prebjeg Bennyja Gantza iz ratnog kabineta ne bi bio ništa politički pored odlaska Itamara Ben Gvira. U trenutku kada se to dogodi, Netanyahu zna da ima protivkandidata za vodstvo vladajuće desne koalicije.
Taj osjećaj tonuća
Sukladno tome, Netanyahu je na svaku neuspjelu rundu pregovora odgovorio vojnom ofanzivom.
Nakon što je odbacio sporazum o prekidu vatre postignut tijekom debakla u Kairu i Dohi, te usred sve veće mogućnosti da mu bude uručen međunarodni nalog za hapšnenje za ratne zločine, njegov je odgovor bio pokretanje ofanzive na Rafahu.
I ovdje je izraelski nacionalni interes pozivao na oprez. Nije oklijevao u odbacivanju podrške egipatske vojske, koja bi, da je o stvarima razmišljao strateški, kao što bi pravi vođa trebao, shvatio da će Izraelu trebati nakon što ovaj sukob završi.
Egipatski generali mogli bi zagorčati život duž izrazito porozne 200 kilometara duge izraelske granice sa Sinajem otpuštanjem kočnica koje primjenjuju na krijumčare droge i gospodare rata koji lutaju pustinjom.
Umjesto toga, Netanyahu ih je ponizio – i još više, lišio ih osobnog izvora čvrste valute zatvaranjem granice s Rafahom i zauzimanjem filadelfijskog koridora.
Nepisani dogovor između njih bio je da će svako takvo zatvaranje biti privremeno. Ali Netanyahu je sada prekršio i to shvaćanje, ostavljajući generale umazanih lica od bačenih jaja na njih. Nije pametno učiniti, u ovoj regiji.
Slično tome, Netanyahuov odgovor na Bidenov govor bio je pokretanje spašavanja talaca u kampu Nuseirat, čiji su blagotvorni učinci na domaće javno mnijenje trajali čitava 24 sata.
Divlje likovanje zbog oslobađanja četiri taoca – izraelske mreže prekinule su svoje snimljene programe na Šabat kako bi išle uživo – ustupilo je mjesto trezvenom razmišljanju o ukupnom trošku ove operacije.
Nije se moglo ponoviti. To nije bila zamjena za pregovore. Izrael je u izvlačenju izgubio policajca specijalnih snaga, a ako je vjerovati Hamasu, još tri taoca.
Stanje haosa
Ali još je zbunjujuće bilo to što su SAD preuzele odlučujuću ulogu u oslobađanju talaca. Kako je broj palestinskih žrtava prešao 270, mogli ste očekivati da će se savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan distancirati od takve katastrofe. Učinio je suprotno, prisvojivši zasluge za ono što je nazvao “odvažnom operacijom”.
Prava uloga američke obavještajne službe ili njihovog tima za oslobađanje talaca u ovoj operaciji nije poznata. Izraelski helikopteri su, međutim, snimljeni kamerom kako polijeću i slijeću na plažu, nekoliko metara od pristaništa koje je američka mornarica izgradila za pružanje pomoći Gazi.
Centcom, američk vojna komanda koja nadzire Bliski istok, izjavila je da dok je Izrael koristio područje južno od pristaništa koje su izgradile SAD kao zonu za slijetanje, “humanitarni pristanište, uključujući njegovu opremu, osoblje i sredstva nisu korišteni u operacija spašavanja talaca”.
Ali američki oficir, govoreći za Middle East Eye, rekao je da Izrael koristi plažu, s dokom udaljenim nekoliko koraka, “implicira da smo mi bili dio toga”.
Nadalje, SAD bi bio obaviješten o izraelskom planu istjerivanja preko plaže jer održava sistem protivzračne obrane na pristaništu.
Saradnja SAD-a s operacijom oslobađanja talaca u kojoj je ubijeno više od 270 Palestinaca, a možda i daljnja skupina talaca, stavlja američku politiku oslobađanja talaca u stanje potpunog kaosa.
Njegov politički cilj je uvjeriti Izrael u očitu istinu o kojoj sami taoci i njihove obitelji često i glasno vrište: jedini ubojica talaca je izraelsko kontinuirano bombardiranje.
Uključivanje američke vojske u tako ubilačku operaciju čini suprotno. “Izraelski argument je uvijek bio da mu ne treba primirje za spašavanje talaca”, rekao je za MEE Frank Lowenstein, bivši specijalni izaslanik za izraelsko-palestinske pregovore u Obaminoj administraciji. “Operacija spašavanja će vjerojatno produbiti odlučnost Izraela u vezi s tim.”
Slabost SAD-a
To nije u interesu SAD-a. Netanyahu je savršeno logičan u svom zaključku da je Biden slab i da iz mjeseca u mjesec postaje sve slabiji.
On u osnovi nije u stanju ili ne želi zakočiti izraelsku ofanzivu. Vrlo je javno zaprijetio da će uskratiti teške bombe za Netanyahuovu ofanzivu na Rafah. Netanyahu je ipak nastavio s time, a Biden je odstupio.
Kanal 13 nedavno je izvijestio da je postignut “značajan napredak” prema “sporazumima” koji bi omogućili da obustavljena pošiljka stigne u Izrael u bliskoj budućnosti: “U okviru dogovora koji se razvijaju između Washingtona i Tel Aviva, Izrael će biti prisiljen da se obveže Washingtonu da neće napadati određenim bombama koje će isporučiti Bidenova administracija, u naseljenim područjima, uključujući naseljena područja u Rafahi.”
Dakle, Izrael može imati teške bombe koje je Biden obećao uskratiti i nastaviti s operacijom u Rafahi za koju ga je Biden upozorio da ne nastavlja.
U svakoj fazi ovog osmomjesečnog rata, američka diplomatija je pokazala svoju slabost i snosi veliku odgovornost za to gdje je ovo dovelo i Izrael i američke snage u regiji.
Kako stvari stoje, i uz Blinkenovo aktivno suučesništvo, jaz između Izraela i Hamasa neće biti premošten, iako je istina da je taj jaz između SAD-a i Izraela mnogo veći od onog između SAD-a ili UN-a i Hamasa .
I Hamas i SAD, te 13 drugih članica Vijeća sigurnosti UN-a koje su glasale za rezoluciju, žele trenutni i trajni prekid vatre. Izrael je u manjini u nastojanju da se to ne dogodi, znajući da ni Blinken ni Biden nemaju političkog kapitala da to zaustave.
Nova niska razina
Nastaviti rat u Gazi znači osigurati da će se eskalacija sukoba između Izraela i Hezbollaha nastaviti, pri čemu će svaka strana udarati dublje u teritorij druge. Najsigurnija metoda deeskalacije na sjevernoj granici je osigurati trenutni prekid vatre u Gazi.
Ne mogu se sjetiti nijednog drugog trenutka tokom 76 godina ovog gorkog sukoba, kada je izraelsko vodstvo bilo tako tvrdoglavo u ostvarivanju ratnih ciljeva koji su neostvarivi – a američki predsjednik tako slab i nemoćan da to zaustavi.
James Baker ili George Shultz bili su divovi diplomacije i odlučnosti u usporedbi s onima poput Blinkena.
Prethodno sam mislio da je kombinacija Netanyahua i bivšeg predsjednika Donalda Trumpa dovela situaciju na najnižu razinu svih vremena. Ali pokazalo se da nisam bio u pravu; gore je dolazilo.
Svi ustupci koje je Izrael dobio tokom Trumpovog predsjedništva – Golanska visoravan, preseljenje američkog veleposlanstva u Jerusalem, Abrahamov sporazum – blijede su beznačajni u usporedbi s podrškom koju je Biden dao Izraelu da nastavi i nastavi svoj rat protiv Gaze s ovim divljaštvom, i ovoliko dugo.
Pokazalo se da je kombinacija Netanyahua i demokratskog predsjednika dovela ovaj sukob do njegovog najopasnijeg i najsmrtonosnijeg trenutka.
(TBT,MEE)