Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Tekst na jednom portalu (3. maj) podsjetio me je da je na godišnjicu smrti ajetullaha Seyyeda Rouhollaha Mousavija Khomeinija. Nevjerovatno, toga dana u šetnji sa prijateljem naša glavna tema bio je upravo on. Naravno, sve što uopće diskutiram s prijateljima u posljednje vrijeme odnosi se na Gazu. Iako se nalazim u šestoj dekadi života, rat u Gazi mi je spalio mnoge iluzije i skinuo velike koprene s očiju.
KOLIJEVKA ANTICIONIZMA
Tako da kako god pogledam na islamski svijet kroz prizmu tragedije muslimana, nad Gazom vidim veliku sjenu imama Khomeinija. On je taj od koga sam prvi put čuo da je Palestina u srcu problema islamskog svijeta, i on je taj koji je zaprijetio cionistima da će muslimani osboditi Quds i Jerusalem od njih – kad tad! Nisam čuo nekog drugog vladara da je tako nešto smio izustiti. Navodno je kralj Faisal Bin Abdulaziz El Saud za svoj posljednji Ramazanski bajram obećao da će Kurbanski bajram klanjati u Qudsu i nije doživio taj dan –cionisti su ga „rastavili s dušom! Kao što je poznato na Faisala je izvršio atentat jedan od prinčeva kojeg su smatrali agentom Mossada. Opće je poznato da se politička doktrina kralja Faisal zasnivala na panislamizmu, antikomunizmu i propalestinskoj politici.
Strah muslimanskih vladara da ne dožive njegovu sudbinu sišao im je u žile od peta.
Danas isti takav strah muslimani diljem svijeta nose pri spominjanju imena imama Khomenija. Sve to produkt cionističke medijske imperije koja kreira kako svjetsko, tako muslimansko javno mnjenje.
No, pojava imama Khomeinija je svojevrsni svjetski fenomen kojeg bi morali pojmiti I osvjetliti svjetski politički umovi i to sa nekoliko aspekata, a prije svega sa vjerskog, političkog i kulturološkog . Pošto se fonomen pojave Khomeinija ignorira on je još uvijek sfinga i nepoznanica za cijeli svijet. U pravom smislu te riječi svjetski politički um je još uvijek začuđen nad njegovom pojavom. I sam sam i dan danas začuđen kao i prvog dana kad kad sam ga prije četrdesetak godina ugledao na televiziji kako stoji pred milionskim masama koje su mu skandirale, a on ih utišao samo jednim pokretom desne ruke.
Iskreno, vrlo površno poznajem šiitsku teološku misao, ali se ipak u čudu pitam kako je čovjek koji je prošao kroz konglomerat vjerskih struktura zadobio takve revolucionarne poglede na svijet i odvažio se izravno djelovati protiv jednog od najzloglasnijih režima na svijetu. Šta ga je inspiriralo, šta ga je vodilo, šta mu je davalo snagu? Na tom svom revolucionarnom putu bio je protjeran iz zemlje, zloglasni tajna policija mu je ubilasina, a njegovO tijelo ispečeno u rerni poslali roditeljima, da bi se rizikujući život avionom iz Pariza zaputio u uzavreli Teheran.
S druge strane Khomeini potječe iz zemlje koja je sama dala svjetskoj civilizaciji genija koliko cijela Evropa.I pored toga vladarima tako velike nacije nije bilo dozvoljeno da budu ukopavani u svojoj zemlji, jer svi su bivali protjerani. Kada je umro Khomeini je bio prvi vladar nakon jednog stoljeća čije su kosti položene u iransku zemlju.
VELIKI I MALI ŠEJTAN
Zapadnim silama nije bilo dovoljno da bace političku anatemu na Khomeinija i na njegov Iran, već su inicrali rat sa Irakom, koji je trajao osma godina. Naravno nije Irak sam ratovao protiv Irana, imao je podršku koalicije koju je tvorilo osam arapskih država. Nakon osam godina Khomeini prihvata mir i proklinje Sadama Huseina. Njegova kletva ga je i sustigla, tako da je završio na vješalima nakon što je poražen, odbačen i ponižen od svojih saveznika.
Khomeinijeva islamska revolucija je jedina revolucija koja je uspjela opstati u arapsko-islamskom svijetu. Zato je platila nevjerovatno skupu cijenu. Četrdesetak godina Iran je pod sankcijama koje mu je nametnuo zapad. Pa stoga, iako je treća zemlja po proizvodnji nafte, zbog tih sankcija jedna trećina iranskog stanovništva živi u siromaštvu.
No, na geopolitičkom planu Iran je postao velesila i nezaobilazan igrač, posebno na Bliskom istoku. Khomeini je svojim koliko lucidnimtoliko i ciničnim poruka trasirao i vanjsku politiku Irana. Ameriku je nazvao velikim šejtanom, a tadašnji Sovjetski savez malim. Kada se SSSR raspao Khomeini je u pismu pozvao ruskog predsjendika Mihajla Gorbačova da prihvati islam. Zapravo, tim pismom Khomeini je ozvaničio smrt komunizma rekavši da je otišao u „muzej povijesti“.
Zbog svega ovoga imama Khomeinija stavaljaju rame uz rame sa pojavom Ronalda Regana i Margareth Thatcher čije su konzervativne politike dubke izjmenile geopolitičku mapu svijeta.
Danas Iran ima veoma dobre odnose sa bivšim i sadašnjim komunisički zemljama Rusijom i Kinom, dok su odnosi sa zapadnim zemljama vrlo loši. Ti odnosi često zapadaju u takve krize da su često na ivici rata.
Bezbroj je svjetskih tema koje je pokrenula Khomeinijeva islamska revolucija i one se kreću u raspon od fetve koju je Khomeini izrekao za Salmana Rushdia, koji je postao ikona islamofoba na zapadu, do izrade neuklearne bombe koja je „trn u oku“ Izraelu.
Sve to itekako ima veze sa Bosnom i Hercegovinom, odnosno sa sudbinom Bosanskih Muslimana u njoj. Ta veze datiraju još od 1983. godine kada su komunisti osudili grupu muslimanskih intelektualaca na čelu sa Alijom Izetbegovićem u cilju sprječavanja utjecaja islamske revolucije na muslimane svijeta. Takvih procesa je bilo na stotine diljem islamskog svijeta.Od tada do danas stoji ta hipoteka iranskog utjecaja na politiku Bosanskih Muslimana. Tako da se sjena ajtolaha Khomeinija, kao i njegovog nasljednika ajatolaha Alija Khameneija nadvija nad Bosnom kao i nad Palestinom. Iranski utjecaj na BosanskeMuslimane bio je vidan u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu kada je ova zemlja prednjačila u pomoći napadnutoj braći po vjeri. Nakon rat iranska diplomatija u Sarajevu je vidno utihnula. Koliko zbog mnogih problema s kojima je Iran okupiran u zemljama daleko od Bosne i Hercegovine, još više zbog insistiranja američke diplomatije da se bošnjački lideri drže podalje od Irana.
I pored toga, pozicija Irana na geopolitičkoj sceni itekako je važna za odnos svjetskih sila prema Bosni i Herecgovini. S jedne strane Vladimir Putin se ustručava nauditi Bosanskim Muslimanima znajućči da bi se timevrlo ozbiljno zamjerio sa Iranom, dok s druge strane Iran ljuto zamjerio Amerikancima ako ne bi štitili Bosanske Muslimane koji žive u kršćanskom okruženju kao što proklamiraju da štite Jevreje koji žive okruženju muslimana.
Stoga je pitanje odnosa Sarajeva i Teherana od sudbinske važnosti za opstanak Bosanskih Muslimana i ono će kao takvo dominirati i u narednim destljećima, bez obzira što ga svi guraju pod tepih.
(TBT)
