ANALITIKA
Kada cilj opravdava sredstvo i državna moć služi za lične
političke interese, radi se o diktaturi. Evo kako odmah da je prepoznate
FOTO: (Youtube printscreen)
Nakon pobjede Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim
izborima, mediji su se utrkivali u spekulacijama oko toga šta bi novoizabrani
lider mogao da “zabrlja” kada uđe u Bijelu kuću. Ipak, akcenat većine
stavljen je na vanjsku politiku, dok je ono čega bi ljudi koji žive u SAD
zaista najviše trebalo da se plaše u stvari prijetnja koju Trump predstavlja po
ustavni poredak zemlje.
U jednoj od najprljavijih kampanja u historiji, Trump se
pokazao kao osvetoljubiv – prijetio je da će zatvoriti svoju protivnicu ukoliko
pobjedi – i bez ikakvog obzira prema postojećim normama ponašanja. Nakon
rezultata, Trump se nije pokajao za sve što je rekao tokom kampanje, naprotiv,
njegov komentar bio je: “Pobijedio sam!”. Za novoizabranog
predsjednika SAD, cilj izgleda opravdava sredstvo, a da li je to jedan od
znakova da je Trump diktator, možete saznati ispod.
Ovih 10 “simptoma” znače da je lider vaše zemlje
diktator:
1. SISTEMATSKO ZASTRAŠIVANJE MEDIJA
Kao što je G. Orwel istakao u “1984”, autokrate
preživljavaju zahvaljujući kontroli informacija. Slobodni mediji garant su
demokratskih sloboda, jer bez njih glasači će rasuđivati o svojim liderima na
osnovu ciljano plasiranih dezinformacija.
2. STVARANJE ZVANIČNIH PROREŽIMSKIH MEDIJA
Drugi znak upozorenja oslanja se na prvi: da bi represija
nad nezavisnim medijima bila efikasna, neophodno je imati medij koji će da
popuni prostor i stalno iznova podsjeća na sve uspjehe režima i neuspjehe
opozicije.
3. POLITIZACIJA JAVNIH PREDUZEĆA, VOJSKE I SIGURNOSNIH AGENCIJA
U ozbiljnim zemljama, državna administracija zaštićena je
strogim zakonima od političkih pritisaka. Ipak, nerijetko se dogodi da vojska i
sigurnosne službe postanu produžena ruka autokratskog vladara. Kada se to
dogodi, diktator može na svaki iskaz građanskog nezadovoljstva odgovoriti
pretjeranom upotrebom sile i ograditi se neophodnošću očuvanja “reda, mira
i poretka”.
4. ŠPIJUNIRANJE POLITIČKIH PROTIVNIKA
Iako opšte prihvaćene kao “kolijevka moderne
demokratije”, SAD su među zemljama pod najvećom opasnošću od državno
odobrenog špijuniranja. Kako su otkrića Vikiliksa i Snowdena pokazala, vlada
SAD godinama je špijunirala svoje građane, a slučaj sa prisluškivanjem
političkih protivnika nedavno je tresao i zemlju u našem susjedstvu –
Makedoniju. Kada diktator koristi instrumente države zarad ličnih političkih
interesa, o demokratiji se ne može govoriti.
5. UPOTREBA DRŽAVNE MOĆI ZA NAGRAĐIVANJE PRISTALICA
Zaštitni znak kvazidemokratskih društava jeste fenomen
nagrađenih i kažnjenih biznismena. Ukratko, oni koji su spremni da “dijele”
biće odlikovani, dok će ostali biti prognani, zatvoreni ili će im biti oduzeta
imovina. Bolje zvuči 10 posto?
6. PRITISCI NA PRAVOSUĐE
Nezavisno pravosuđe je temelj svake pravne države. Kada
pravosuđe nije dovoljno jako da se odupre pritiscima, dolazi do čuvenog:
“Kadija te tuži, kadija ti sudi”.
7. SELEKTIVNA PRIMJENA ZAKONA
Zakon mora biti isti za sve. Rijetko koja zemlja je dostigla
ovaj ideal u potpunosti. Ipak, ima i onih zemalja koje izgleda ne ulažu
(dovoljno) napora da to uspiju. Kada zakoni vaše za jedne (manjine,
homoseksualci, osobe sa invaliditetom, dok se drugi (domaće stanovništvo,
bogati, “povezani”) provlače bez kazne, onda je pravni poredak opasno
ugrožen, kao i jedinstvo zemlje.
8. “NAMJEŠTEN” SISTEM
Autokratski lideri često vole da ističu kako je poredak
sveta pogrešno postavljen i kako je namješten tako da ljudi kao što su oni
(autokrate) ne mogu ništa da promjene na bolje za običnog čovjeka. Kako se
pokazalo u SAD, gde je Trump govorio da iz tog razloga ne može da pobjedi
demokratija, takve tvrdnje ne samo da su najčešće potpuno neistinite, već i
stavljaju ozbiljan znak pitanja nad vjeru u demokratiju i tako produbljuju već
postojeću krizi ovog sistema.
9. ZASTRAŠIVANJE JAVNOSTI
Upotreba straha kao instrumenta vladavine, oduvek je jedna
od omiljenih taktika diktatora. Princip je jednostavan – neophodno je
preplašiti narod u toj mjeri i na takav način da on nema kome da se okrene za
pomoć vođi, koji je tu da ih zaštiti i izvuče iz opasnosti u neku bolju, po
pravilu i dalju budućnost.
10. DEMONIZACIJA
Diktatoru često nastoje da ubijede javnost kako su njihovi
politički protivnici povezani sa državnim neprijateljima, da uopšte nisu
patriote, već je to maska ispod koje se krije neka strašna persona spremna da,
ako preuzme vlast, državu isparcelira, razdjeli stranim tajkunima i osudi narod
na propast narednih 500 godina.
(TBT/FP)