INTERVIEW
„Ubijeđen sam da
bi Sanders ubjedljivo pobijedio. Hillary Clinton mora da razmisli o tome zašto
su se ona i vodeći političari Demokratske partije urotili protiv Sandersa i
doveli ga u neravnopravan položaj“, tvrdi ikona evropske ljevice Yanis
Varoufakis
FOTO: Varoufakis
(Agencije)
„Znao sam da će
Donald Trump pobijediti, kao što sam to znao i za Brexit, tako da nisam šokiran
kao vi“, rekao mi je bivši grčki ministar finansija poslije historijske pobjede
republikanskog kandidata na američkim izborima. Pritom nije likovao već je prije
odavao utisak umornog i poraženog čovjeka – za ljevicu je sve to već viđena
stvar. Tokom jednosatnog razgovora je smirio moje kofeinom iznurene živce
izlaganjem alternativne ljevičarske vizije svijeta. Bez obzira da li njegove
prijedloge smatrate izvodljivim ili ne, ohrabrujuće je znati da barem neko ima
neki plan. On smatra da je ljevica previše podijeljena i fokusirana na
parcijalna pitanja kao što su LGBT+ prava ili pokret Black Lives Matter, i da
će nastaviti da gubi izbore sve dok se ne udruži oko zajedničkog programa. U
međuvremenu možemo samo da se nadamo da će Trumpova huškačka retorika utihnuti
kada on preuzme funkciju predsjednika SAD.
Riječ je o
očiglednoj paraleli, ali zašto smatrate da je Brexit najavio Trumpovu pobjedu?
Brexit je otkrio
tektonske promjene u političkom i ekonomskom poretku. Ljudi koji nikada nisu
glasali izašli su na ovaj referendum, a kada se to dogodi sve ankete se pokažu
pogrešnima. Isto smo vidjeli u Americi. Ksenofobična desnica je osvojila
glasove u bivšim socijal-demokratskim uporištima kao što su sjever Engleske ili
Pensilvanija, koja od 1988. nije glasala za republikanskog kandidata.
Kaže se da je
Trump iskoristio nezadovoljstvo bijelih muškaraca iz radničke klase. Da li se
ovaj „povratni bijeli udar“ može porediti sa anti-imigrantskim raspoloženjem
koje je dovelo do Brexita?
Ovo je idealan
primjer toga kako ljevica previše razmišlja o svojim porazima. Trump jeste
privukao i glasače iz radničke klase, ali to nije bilo dovoljno. Zapanjio me je
veliki broj Latinoamerikanaca koji su glasali za njega, kao i onih koji su na
prethodnim izborima glasali za Baracka Obamu. Ne možete za ljude koji su na
prošlim izborima glasali za Obamu reći da su rasisti. Politička scena je duboko
uzdrmana na način koji nismo vidjeli od 30-ih godina prošlog vijeka.
Trumpa porede sa
fašističkim liderima iz 1930-ih, kao što je bio Hitler. Da li je on neofašista?
Hitler nije bio
fašista, već nacista. Trumpa je najbolje porediti sa italijanskim diktatorom
Benitom Mussolinijem koji je vladao Italijom u periodu 1922-1943. Trump ima
sličan stil kada je riječ o nastupima u javnosti i retorici, ali je veza među
njima daleko dublja. Mussolini je čovjek koji je uveo socijalnu pomoć. On je
sproveo reforme, od kojih je najviše koristi imala radnička klasa, sa ciljem da
pridobije njenu podršku za svoj ultra nacionalistički pokret. Znam da nema
ničega utješnog u ideji da živite pod novim Mussolinijem, ali je važno da naša
historijska poređenja budu što preciznija.
Zašto je Hillary
Clinton izgubila?
Zato što nije
shvatila da je došlo do sloma ekonomskog sistema. Globalna epoha se završila.
Period koji je počeo 1944. konferencijom u Bretton Woodsu, sazvanom kako bi se
uspostavio poslijeratni monetarni poredak završio se 2008. finansijskim krahom.
Američka hegemonija se tokom ovog perioda širila, ali je po prvi put u
historiji neka super sila to radila tako što se sve više zaduživala. SAD su
podsjećale na veliki usisivač koji je počeo da uvozi sve iz neto izvoznika Njemačke,
Holandije, Japana a kasnije i Kine. Amerika je povećavala svoj deficit u
razmjeni sa tim ekonomijama i na kejnzijanski način povećavala globalnu tražnju.
Većina profita holandskih, japanskih i kineskih kompanija onda je ponovo
ulagana na Wallstreet. Ovaj sistem je 2008. doživio slom, a sa njim i mit o
globalizaciji. Obama je obećao da će riješiti ovo pitanje, ali je doživio težak
poraz jer je izgubio kontrolu nad kongresom. Danas 81% američkih porodica živi
gore nego 2004, dok prosječna plata za većinu radnika stagnira od 1973. Trump
je rekao da ovako dalje ne može, dok je Clinton ponudila kontinuitet, zbog čega
je izgubila.
Koliko je to
Obamina krivica?
On ima veliku
odgovornost za ovaj poraz. Imao je idealnu priliku 2008: bio je izuzetno
popularan, kontrolirao je senat i došao na vlast u trenutku sloma Wall streeta
i bankarskog sektora. Imao je realnu mogućnost da pokrene novi New deal kao što
je to učinio Roosevelt 1930-ih. Umjesto toga je uzeo Larryja Summersa i Tima
Geithnera kao svoje ekonomske savjetnike, ljude koji su uništili institucije
naslijeđene od Roosevelta. Obojica su bili u Clintonovoj administraciji koja je
ukinula posljednje mehanizme kontrole Wall streeta i suspendirala
Glass-Steagallov zakon o kontroli bankarskog poslovanja. Obama je takve ljude
doveo da srede nastali haos. Naravno da su oni samo povećali privilegije
finansijske klase.
On je bio
relativno neiskusan kada je postao predsjednik. Do koje mere bi trebalo
ocjenjivati njegovo nasljeđe na osnovu prvih nekoliko mjeseci dok se borio sa
velikom ekonomskom krizom?
U SAD je gotovo
svaki predsjednik neiskusan. U britanskom sistemu ljudi kao što je Winston
Churchill budu poslanici u parlamentu po nekoliko decenija prije nego što
postanu premijeri. Kako da ocjenimo Obamu? Na osnovu njegovih intelektualnih
sposobnosti koje su nesporne, ili na osnovu njegove politike. On nije
progresivan. Ljevičari su u njemu vidjeli nešto što on nije. On je ambiciozan
čovjek koji je želio da bude dio establišmenta, umjesto da mu se suprotstavi.
Njegovi napori da se integriše u postojeći poredak su doveli do pobjede Trumpa.
Da li je Bernie
Sanders mogao da pobjedi Trumpa?
Ubijeđen sam da
bi Sanders ubjedljivo pobijedio. Hillary Clinton mora da razmisli o tome zašto
su se ona i vodeći političari Demokratske partije urotili protiv Sandersa i
doveli ga u neravnopravan položaj. Da je imao isti tretman pobijedio bi na
primarnim izborima i postao predsjednik. Varate se ako mislite da je Trump
pobijedio zato što ima puno rasista i bijelih republikanaca. Trumpu su pobjedu
donijeli glasovi neopredijeljenih glasača i glasača demokrata koji nisu željeli
da glasaju za Hillary.
Zbog čega bi
Bernie ubjedljivo pobijedio? Da li se i tu radi o istom raspoloženju koje je
Trumpu donijelo pobjedu?
Ne. To je kao
kada biste rekli da su međunarodne brigade koje su se u Španiji 1936-1939.
borile za republiku imale iste stavove kao Hitlerove nacističke pristalice.
Financijske slomove iz 1929. i 2008. izazvao je kapitalizam svojim ekscesima.
Ovakve slomove prati velika recesija ili velika deflacija, kakvu imamo sada, a
tada politički centar zapada u krizu. Kada se politički centar uruši dolazi do
sukoba između progresivaca i ksenofobnih nacionalista. Onaj ko kaže da ove
dvije strane imaju isto porijeklo ne poznaje historiju.
Htjela sam da
kažem da bi Sanders mogao da pridobije istu razočaranu bijelu radničku klasu
koja je u velikom broju glasala za Trumpa.
To je tačno, ali
ne zato što Trump i Sanders dolaze iz istog miljea. U pravu ste kada kažete da
ljudi traže promjenu kada su umorni od postojećeg stanja. Demokratija može da
im ponudi promjenu koja će im se na kraju osvetiti poput Brexita ili Trumpa,
ali to može da bude i progresivna promjena.
Kako će se
Trumpov uspjeh odraziti na Britaniju?
Njegova pobjeda
ruši nade pristalica Brexita da će izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz EU
omogućiti nove trgovinske veze sa SAD i Kinom. Kada je riječ o ekonomiji,
Trumpov stav prema Kini će biti protivrečan: neka od njegovih izbornih obećanja
su i carine od 45% na robu iz Kine i odbacivanje Transpacifičkog sporazuma o
slobodnoj trgovini. Trump je protiv sporazuma o slobodnoj trgovini, što su
veoma nepovoljne vesti za britansku premijerku Theresu May koja je namjeravala
da gubitak jedinstvenog tržišta EU nadoknadi novim sporazumima. Britanija treba
da prestane sa neslanom šalom o svojim posebnim vezama sa SAD, koje su još od
Sueske krize 1956. samo iluzija.
Putin je
oduševljen Trumpovom pobjedom. Da li ova dva jaka lidera mogu da postignu neki
dogovor?
Da budem jasan,
Putin je za mene ratni zločinac još od kada je 1999-2000. sravnio glavni grad
Čečenije Grozni kako bi pobijedio na izborima. Ali geopolitički stav SAD prema
Rusiji je u posljednjih 15 godina bio katastrofalan. Nesmotrenost kojom su NATO
i SAD obećali vojnu podršku sebi prijateljskim režimima u Ukrajini i Gruziji
pružila je Putinu izgovor da raskine sve sporazume sa zapadom. Usvajajući
agresivni i imperijalistički stav prema Rusiji, Obama i Hillary Clinton su
omogućili jačanje Putinove vlasti. Trump kao poslovni čovjek razume važnost
ovog sporazuma. On je već rekao da se neće upuštati u ratove koje ne može da
dobije. Zato je bio protiv rata u Iraku, a ne iz humanitarnih razloga. On ne
želi da bude Putinov prijatelj, ali želi dogovor sa njim.
Kako bi ljevica
trebalo da odgovori na sve ovo?
Moramo da
prestanemo sa vajkanjem da su naši neuspjesi posljedica zavjere postojećeg
poretka i medija. To su samo izgovori. Gubimo jer ne možemo da pridobijemo
većinu glasača. Čitav američki establišment je bio protiv Trumpa, čak i Fox
News i braća Koch koji su do sada podržavali najgore desničarske kandidate. Ono
što su Trump i Nigel Farage shvatili je da je politička revolucija moguća.
Brexit je to dokazao, ovdje u Grčkoj je to barem nekoliko mjeseci pokazivala i
Syriza prije nego što je popustila. Dobra vest u vezi sa užasnom Trumpovom
pobjedom je da ima prostora da ljevica bude ambicioznija u svojim zahtjevima.
Zašto je
liberalna ili progresivna elita tako omražena?
U posljednjih 30
godina smo dozvolili fragmentaciju progresivnih vrijednosti – imamo borbu za
LGBT+ prava, feminizam i borbu za građanska prava. Onog trenutka kada feminista
prihvati da više žena u upravnim odborima znači više minimalno plaćenih poslova
za imigrantkinje, gubi se svaka veza između feminizma i humanizma. Kada je gej
pokret usvojio mentalitet potrošačkog društva kroz slogane kao što je „kupuj
dok ne padneš“ i zapostavio svoj rad na netrpeljivosti društva prema sebi i
borbu protiv policijske brutalnosti – postao je dio liberalne elite. Rješenje
je u međunarodnom i humanističkom progresivnom pokretu. To je težak zadatak,
ali nam je upravo to potrebno kako bi smo se suprotstavili liberalnom poretku i
Trumpu. Oni se pretvaraju da su protivnici, ali su u stvari sudionici, jer su
potrebni jedan drugome.
Koliko svijet
treba da je zabrinut zbog Trumpa?
On će imati na
raspolaganju nuklearni arsenal, što nije utješna pomisao – bar ja zbog toga
lošije spavam. Najbolje što možemo da očekujemo je novi Ronald Reagan. Kada je
Reagan izabran ljevica je bila veoma zabrinuta, jer je zagovarao neoliberalnu
ekonomiju i zaoštravanje odnosa sa Sovjetskim Savezom. Po meni je on bio
klovan, trećerazredni glumac, mada ne znam da li je to gore ili bolje od
odmetnutog građevinskog preduzimača. Reagan se na kraju, iako je doprinio
makroekonomskoj nestabilnosti, pokazao kao kejnzijanski predsjednik koji je
postigao dobar sporazum sa Sovjetskim Savezom o nuklearnom razoružanju. To bi
bio taj bolji ishod.
(TBT, New
Statesman, Razgovarala Serena Kutchinsky)