Što je razlog poprilične nervoze u Srbiji i Republici Srpskoj zbog skorog i gotovo sigurnog izglasavanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici od strane Ujedinjenih naroda?
Za mnoge, osim činjenice što će 11. jula postati datum koji će komemorirati čitav svijet, razlog se krije i u činjenici da se širom otvaraju vrata za naknadu štete svim žrtvama, i to primarno onih već donesenih u SAD-u, a čije je izvršenje među ostalim zatraženo od Republike Hrvatske kao članice Evropske unije.
Postupak je 2021. godine na Općinskom sudu u Zagrebu pokrenuo Muradif Pajt, bošnjački iseljenik iz SAD-a i tijekom rata jedan od glavnih logističara Armije BiH. Prethodno je na sudu u New Yorku u ime žrtava rata, njih točno 23, protiv Radovana Karadžića, ratnog lidera bosansko-hercegovačkih Srba i presuđenog ratnog zločinca, ishodio presudu i pripadajuću odštetu od vrtoglavih 4,9 milijardi dolara.
Pravomoćna i konačna
Radi se o predmetu “Jane Doe protiv Karadžića” iz druge polovice 90-ih godina prošlog stoljeća, čija je presuda odavno prema američkim zakonima postala pravomoćna i konačna, ali do njezina izvršenja nije došlo (isti je slučaj i s onom iz predmeta “R. Kadić i dr. protiv Karadžića”, gdje je žrtvama silovanja pripala odšteta od 750 miliona dolara).
Prethodno se odštetu pokušavalo naplatiti u Njemačkoj, Francuskoj i Nizozemskoj, a u Hrvatskoj se šansa ukazala njezinim ulaskom u EU. Dodatan razlog zašto je odabran Zagreb leži i u činjenici da na prostoru Hrvatske postoji još uvijek veliki broj nekretnina u vlasništvu države Srbije, a koje bi mogle pokriti dosuđenu odštetu.
Općinski sud u Zagrebu u prvom pokušaju je odbio priznanje američke presude, ali je Županijski sud u lipnju 2022. godine rješenje poništio i vratio na ponovno razmatranje. Od tada predmet stoji u ladici i čeka se nova odluka.
Razgovarajući prošlog tjedna s Edinom Subašićem, ekspertom i kolumnistom za sigurnosna pitanja, pitali smo ga i koliko srebrenička rezolucija ima veze s presudama i odštetom za žrtve srpske agresije donesene na sudovima u SAD-u.
„ Presude donesene u korist žrtava genocida na sudu u New Yorku su gotova stvar. Njihova verifikacija na sudu u Zagrebu kao sudu članice EU-a morala bi biti pravna formalnost prije izvršenja, odnosno naplate dosuđene odštete žrtvama.
Dakle, izvršenje te presude i Deklaracija o genocidu u Srebrenici trebale bi potaknuti i druge žrtve da na sudovima ustanu s odštetnim zahtjevima za pričinjenu štetu protiv Srbije, kao glavnog pokretača, planera, ideologa, organizatora i izvršioca ratnih zločina i genocida.
Države BiH, Hrvatska i Kosovo tu bi morale pomoći u okupljanju žrtava radi pravne pomoći i kolektivnih tužbi. S pravne točke gledišta treba naglasiti da osnova za traženje odšteta nije Deklaracija o genocidu koja će se izvjesno donijeti u Generalnoj skupštini UN-a, ona treba biti okidač – kaže Subašić.
Po njemu, osim američkih, temelj za terećenje Srbije i odštetu su i pravomoćne lanjske presude protiv dužnosnika srbijanskog SDB-a Jovice Stanišića i Frenka Simatovića, koji su u Bosni i Hrvatskoj djelovali kao najviši dužnosnici u ime Srbije, a ne kao fizičke osobe.
Tome dodaje i zaboravljeni dokument iz dosjea sa suđenja Miloševiću, onaj pod nazivom “Odluka po predlogu za donošenje oslobađajuće presude” (broj: T-02-54-T, od 16. maj 2004.), kojim je sudsko vijeće Haaškog suda, odbijajući zahtjev Miloševićevih odvjetnika da ga se oslobodi, donijelo odluku koja ima značaj djelomične presude, a po kojoj su srbijanski lider – a time i država SRJ (Srbija) – bili sudionici udruženog zločinačkog pothvata (UZP) u Bosni, za što su propisane i zakonske konzekvencije.
„ Miloševićev advokatski tim nakon te odluke nije se žalio, iako su imali na raspolaganju četiri modaliteta njezina pravnog osporavanja. Pravnim jezikom, odluka o sudjelovanju Miloševića, kao predsjednika države i SRJ kao međunarodnog pravnog subjekta u UZP-u postala je pravomoćna i ima karakter presude. A slijedom toga postaje osnova za odštetne zahtjeve – ističe Subašić.
Srbijanske vođe sve znaju
Sam Pajt je u kolovozu 2018. godine, sukladno američkim zakonima, u ime žrtava, u koje je osim bošnjačkih uključio i one s Kosova, uputio pismo – opomenu pred pokretanje sudskoga procesa ili eventualnoga postupka mirnoga rješenja na niz službenih adresa u Beogradu i tamošnjim funkcionerima, među kojima su Aleksandar Vučić, Ivica Dačić, Ana Brnabić, Maja Gojković, Nela Kuburović i Olivera Stanimirović.
Odgovoreno mu je da je informacija s njihove strane primljena na znanje, što, po njemu, znači da se Srbija time upustila u raspravu o meritumu spora i sukladno američkim zakonima prihvatila – postala strana u sudskom postupku.
„ Rezolucija će otvoriti mnoga zataškana pitanja, a najvažnije je da će pokrenuti pravno redefiniranje odgovornosti Beograda za ratove devedesetih godina. U političkom smislu i za aktualni trenutak globalnih odnosa rezolucija će biti značajna radi dodatnog rasvjetljavanja prirode ekspanzionističkog velikosrpskog projekta.
Njeno izglasavanje bit će poruka – zlo Velike Srbije, u ime koje je već počinjen genocid, sada ponovo prijeti pod maskom “srpskog sveta”, a po uzoru na “ruski svet”. Stoga je za očekivati da bi maksimalni doseg akcija koje će uslijediti nakon deklaracije mogao biti – demontaža velikosrpskog projekta “srpski svet” i uklanjanje njegovih glavnih protagonista iz vlasti – zaključuje Edin Subašić, dok Pajt očekuje da se sud u Zagrebu konačno oglasi nakon dvije godine šutnje.
(TBT, SLOBODNA DALMACIJA)
