Upadljivo je bilo za muslimansku javnost odsustvo takozvanih masovnih iftara što je bila poslijeratna praksa svih vjerskih i političkih subjekata.
Posebno upada u oči da se predsjednik SDA Bakir Izetbegović oglasio u javnosti sa svega dva-tri iftara koje je organizirala njegova stranka. Nijedan drugi politički subjekr, kao nijedan strnaački lider još nije priredio iftar. Na koncu ni reisul-ulema Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović do davdesete noći ramazana nije bio organizirao javni iftar. Moguće je da je na toutjecala ekonomska kriza zbog koje su iftari, bar u sarajvskim restoranima, papreno skupi. Cijene iftara su skoro duplo veće u odnosu na prošlu godinu.
NA REISOM IFTARU
Da li je baš zbog toga reis Kavazović odlučio da organzira tradicionalni iftar za bosanskohercegovačke privrednike, teško je procjeniti. Jer ovakve iftare sa privrednicima imao je adet organizirati i njegov prethodnik Mustafa Cerić. Na jednom takvom iftaru privrednika, na primjer, odlučeno je da Fahrduin Radončić osnuje stranku. To je bio prijedlog tadašnjeg direktora Bosna lijeka Edina Arslanagića, koji će nekoliko godina kasnije biti osuđen na dugogodišnju kaznu zatvora jer je ovu firmu odštetio za okodvadesetak miliona KM.
Bez obzira što je Radončić bio najveći donator za izgradnju zgrade Rijaseta, mnogi imami su ga javno napadali kakoon ne može biti vakif. Tek je ovaj njegov gest valiziran prilikom otvranja zagrade kada je su mu uputili javnu zahvalnicu i Cerić i Kavazović.
Tako su privrednici koji slove kao tajkuni često izazivali kontroverze svojim donacijama Islamskoj zajednici. Bilo je tajkuna koji su finansirali izgradnju džamija, poput Alije Budnje, vlasnika lanca hotela na Ilidži, ili Hilme Selimovića, vlasnika Sarajevske pivare.
Ipak se prilikom iftara reisul-ulema zahvalio gostima na dolasku, te je podsjetio na ulogu privrednika za Bosnu i Hercegovinu i njene stanovnike.
“Važno je podsjetiti ste vi poslovni ljudi snaga svakog društva i države. Bez vašeg uspjeha nije moguće praviti uspješan hod u različitim oblastima, politici, kulturi, obrazovanju i sportu Vi se uspješno snalazite u nezavidnom poslovnom okruženju, opterećenom brojnim blokadama kroz koje prolazi naša država”, rekao je reisul-ulema.
Istakao je da je uspjeh privrednika Bosne i Hercegovine istovremeno snažna podrška svakom obliku borbe protiv nasrtaja na očuvanje Bosne i Hercegovine.
Reisul-ulema je ovom prilikom prisutne privrednike informirao o tome da su stručne službe Rijaseta, Ured za zekat i fetvai-emin ažurirali zekat-kalkulator, te prilagodili ga okolnostima u kojima posluju firme danas, te terminologiji koja se koristi u finansijskom izvještaju. Pojasnio je da se precizno obračunavanje zekata na imovinu može izvršiti upotrebom aplikacije dostipne na www.zekat.ba.
Privrednike je pozvao i da paze na prava onih s kojima ostvaruju svoje uspjehe – na svoje uposlenike. Na koncu im je poručio da se čuvaju harama.
Sve bi to bilo fino, lijepo, krasno da nismo postali „ko-ko-ko“ društvo, kako se nedavno izrazio jedan ugledni hrvatski psihijatar koji je svoj cijeli radni vijek posvetio borbi protiv ovisnosti o drogi, kocki i opijatima. On tvrdi da smo postali država korupcije, kokaina i kocke. To su atribucije države, koja više njeguje socijalnu patologiju no što se protiv iste bori, tvrdi ovaj psihijatar. Svakoga dana se u Sarajevu pošmrče hiljade linija „bijelog“, a dani prođu bez ijedne zaplijene kokaina. Ništa se ozbiljno ne radi kako bi se smanjio broj ovisnika svih vrsta.
ŠEHER POSTAO GRAD KOKAINA
Možda je baš na stranicama ovog portala osvanula tvrdnja da je Sarajevo postao grad kokaina. Objavili smo na desetine tekstova raskrinkavajući narko-mafiju te njihove relacije sa policijsko-sudskim organima. Mnogi od prozvanih narko dilera kao i njihovih političkih jataka danas su pohapšeni.
A svakako je najšokantnija priča o famoznom narko bosu i vođi svjetskog narko kartela Edinu Gačaninu Titi, koji je rođen u Sarajevu. Fenomen je da jedan mladi Sarajlija uspije doseći u sami vrh svjetskog narko tržišta u poratnom periodu.
Jedan od razloga je svakako poratni ambijent u kojem caruje korupcija. Na žalost nikad bosanski muslimani nisu čuli od svojih vjerskih poglavara rezolutnu osudu takvog ponašanja vlasti jer su se vlastodršci vješto skrivali iza vjere. Konkretno, vladajuća stranka SDA slovi kao proislamistička i kao takav je imala punu podršku kako reisova tako i imama.
Iako Kur'an najstrožije osuđuje ovakve rabote kao harame, vjerski prvaci, sa časnim izuzetcima, nikad nisu djelovali srazmjerno poruci slijedećeg kur'anskog ajeta. ‘O vjernici, vino i kocka i kumiri i strijelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite.“( El-Maide, 90.)
U ovom ajetu su definirana najveća zla od kojih boluje zapadna civilizacija, tako da mnogi prorokuju propast ove civilizacije jer nema odgovora, ili lijeka za njih.
Ima li lijeka za „ko-ko-ko“ društvo u koje su nakon rata zapali bosanski muslimani? Ima, ali ga očito niko, posebno ne vjerski prvaci, ne nude. Možda je prekasno i da ga ponude jer je „ko-ko-ko“ bolest metastazirala.
Tako prema pisanju „Dnevnog avaza“ najveći bh. trgovački lanac „Bingo“, sa Senadom Džambićem na čelu, navodno planira novu, izuzetno značajnu investiciju – preuzimanje “Sarajevo City Centra” (SCC) i hotela „Bristol“ i „Novotel“ u Sarajevu.
Kao što je poznato vlasnik objekata koje Džambić namjerava kupiti je saudijski biznismen Sulejman Al Shiddi. Mediji su tvrdili da je Al Shiddi najatraktivnije lokacije u Sarajevu dobivao zahvaljujući svom prijateljstvu sa Bakirom Izetbegovićem. Ali, koliko god bila ova poslovna priča bila misteriozna, još veća je misterija kako je ovaj Tuzlak, dakle reisov zemljak, koji se nakon rata bavio poker aparatima stvorio imperiju čije ime „Bingo“ asocira na kocku. Iako Džambić tvrdi da nije dobio novac na kocki urbana legenda govori da se navodno tako obogatio.
Bilo kako bilo, ništa nije manje čudo da je Budnjo sa 20 KM, koliko je po sopstvenom priznaju imao u džepu nakon rata, uspio (ot)kupiti od države hotele vrijedne stotine miliona KM, ili da je Selimović, koji se bavio preprodajom kravljih i ovčijih koža po Romaniji prije rata, nakon rata postao vlasnik Sarajevske pivare i još na desetine manjih državnih firmi.
To su fakti, a sve drugo je puko kokodakanje u „ko-ko-ko“ državi.
(TBT, Istraživački tim)
