ANALITIKA
Zakletva Donalda Trumpa da će “Ameriku ponovno učiniti
velikom” bila je moto Reaganove kampanje iz osamdesetih. Glasači su i tada
vapili za oporavkom nakon Carterovog mandata. Trump je ovoga mjeseca izabran na
istoj osnovi – obećanju historijske promjene, piše ugledni magazin The
Economist
FOTO: Trump (Reuters)
Zakletva Donalda Trumpa da će “Ameriku ponovno učiniti
velikom” bila je moto Reaganove kampanje iz osamdesetih. Glasači su i tada
vapili za oporavkom nakon Carterovog mandata. Trump je ovoga mjeseca izabran na
istoj osnovi – obećanju historijske promjene, piše ugledni magazin “Economist”.
Ipak, postoji jedna razlika. Noć pred glasanje Reagan je
Ameriku opisao kao svjetleći “gradić na brijegu”. Nabrajao je sve što
Amerika može da učini kako bi svet učinila sigurnim, sanjao je o zemlji koja
neće gledati u sebe nego prema drugima – zemlji koja će biti otvorena.
Trump je obećao upravo suprotno – da će Ameriku staviti na
prvo mesto, zahtijevajući poštovanje od stranih vođa koji crpe SAD smatrajući
njene vođe budalama. Rekao je da neće prepustiti svoju zemlju ni njene ljude
lažnoj pjesmi globalizacije. Reaganova Amerika bila je optimistična. Trumpova
je ljuta.
Novi nacionalizam
Dobro došli u novi nacionalizam. Po prvi put od Drugog
svjetskog rata velike sile su istovremeno na putu različitih vrsta šovinizma.
Poput gospodina Trumpa, vođe Rusije, Kine i Turske prihvatile su pesimistični
pristup u kome je diplomatija igra u kojoj se sukobljavaju nacionalni i
internacionalni interesi. Velika je to promjena koja svijet čini opasnijim
mjestom.
Nacionalizam je klizav koncept. Upravo se zato političarima
često čini kao pogodan alat za manipulaciju. U svom najboljem obliku ujedinjuje
zemlju oko zajedničkih vrijednosti kako bi se postigli ciljevi koji bi inače
bili nedostižni. Taj građanski nacionalizam je pomirljiv i gleda unaprijed.
To je na primjer kanadsko inkluzivno domoljublje ili podrška
njemačkih navijača na Svjetskom prvenstvu u fudbalu. Građanski nacionalizam
apeluje na univerzalne vrijednosti poput slobode i jednakosti. Njegova
suprotnost je etnički nacionalizam koji je agresivan i nostalgičan te se hvata
za rasu i historiju kako bi svoju naciju odvojio od ostalih. U najmračnije
vrijeme 20. vijeka taj je nacionalizam uvukao svijet u Drugi svjetski rat.
Udarac građanskom nacionalizmu
Trumpova pobjeda udarac je tom građanskom nacionalizmu.
Patriotizam Trumpovih poslijeratnih prethodnika niko nije dovodio u pitanje,
ali svi su oni podržavali američke građanske vrijednosti i promovirali ih u
inostranstvu. Čak i ako osjećaj posebnosti američkim predsjednicima nekada nije
dopuštao da ulaze u neke velike međunarodne sporazume, Amerika je podržavala
internacionalni pravni poredak i tako učinila i sebe i svijet sigurnijim
mjestima, piše “Economist”.
Gospodin Trump prijeti da će slobodnije shvatati tu obavezu.
Etnički nacionalizam u isto vrijeme jača i na drugim mjestima. U Rusiji je
Vladimir Putin odbacio kozmopolitske liberalne vrijednosti u korist mješavine
slovenskog tradicionalizma i pravoslavlja.
Erdogan je Tursku okrenuo od članstva u EU i kompromisa s
Kurdima i usmjerio ka oštrijem islamskom nacionalizmu koji brzo detektuje
uvrede i prijetnje spolja. U isto vrijeme kineski nacionalizam je postao toliko
ljut i osvetoljubiv da ga partija teško kontroliše. Zemlja možda zavisi od
otvorenog tržišta, prihvata međunarodne institucije i želi da bude blizu
Amerike, ali od 1990-ih školska djeca na dnevnoj bazi primaju dozu
“patriotskog” obrazovanja.
Kriza u Evropi
Čak i dok je etnički nacionalizam u usponu najveći svjetski
eksperiment u post-nacionalizmu posrće. Arhitekte Evropske Unije vjerovali su
da će nacionalizam, koji je kontinent uveo u najveći rat ikada jednostavno
nestati. Evropska Unija u njihovim je očima bila veća od nacionalnog
rivaliteta, identitetsko gnijezdo u kojem neko u isto vrijeme može biti
katolik, pravoslavac, Grk i Evropljanin u isto vrijeme.
To se nikada nije zapravo ostvarilo. Britanci su izglasali
izlazak iz EU, a bivše komunističke zemlje poput Poljske i Mađarske okrenule su
se ksenofobnom nacionalizmu. Postoji čak i mala, ali rastuća prijetnja da bi i
Francuska mogla da odustane i tako uništi EU.
Još nije prekasno
Amerikanci su se posljednji put okrenuli prema sebi za Prvog
svjetskog rata i posljedice su bile porazne. Trumpov novi nacionalizam mogao bi
da završi isto. Kod kuće će proizvoditi netoleranciju i hraniti sumnje naspram
manjina. Spolja, dok se druge zemlje povode za američkim primjerom, globalni
problemi postaju sve teže rješivi.
Gospodin Trump mora shvatiti da će svoje politike morati da
ostvari u kontekstu ljubomornog nacionalizma drugih zemalja. Isključivanje neće
toliko odrezati Ameriku od svijeta koliko će je ostaviti ranjivom u metežu koji
novi nacionalizam nosi sa sobom. Dok je globalna politika zatrovana, Amerika će
ostati osiromašena i njena će ljutnja rasti.
Trump rizikuje da se zatvori u začaranom krugu
neprijateljstva. Još nije prekasno da napusti svoju mračnu viziju. Zbog svoje
zemlje i cijelog sveta hitno mora da se vratiti prosvijetljenom nacionalizmu
pređašnjih predsjednika, zaključuje “Economist”.
(TBT)