Djevojka koja je radila u jednoj izdavačkoj kući bila je bihuzur od strane Ramiza Turulje koji joj je dobacivao pogrdne riječi sa ćepenka ipred papučarske radnje koja se nalazila nadomak harema Begove džamije. Tako da je zaobilazila tu radnju kad bi dolazila na teraviju. Sa Turuljom je sjedio Senad Šahipašić Šaja sa još nekoliko ćaršijanera sa kojima bi zbijao šale.
U to vrijeme Šaja se bavio izdavaštvom, prodavao komplete sabranih djela Alije Izetbegovića i enciklopediju “Britanika”.
NEK’ JE BEGOVA KESA PUNA
Ista djevojka će promjeniti firmu i zaposliti se u tursitičkoj agenciji na Marijin Dvoru. Jedong zimskog dana meilom joj je stigla narudžba za desetak aranžman koji je njihova agencija nudila za zimski odmor u austrijskim Alpama. Na spisku su bili članovi familije Ramiza Turulje, Senada Šahinpašića Šaje i Bakira Izetbegovića. Bez malo je djevojci zastao dah kad je vidjela da fakturu u cijelom iznosu plaća Turulja – tek je vidjela s kime je imala posla.
Bilo je prije više od destak godina kada su Bakir i Šaja, bošnjačka varijanta komunističkog mitskog drugarstva Bore i Ramiza, bili nerazdvojni prijatelji. Stanovali su u elitnim zgradama jedan do drugoga i skoro svaki dan skupa išli u ašćinicu kod “Hadžibajrića”, gdje su jeli svoja omiljena jela paće i klepe.
Kako je teško saznati kad je prestalo ovo drugarstvo, još teže je objasniti kako je nastalo. Ako bi se rukovodili biografijama “ko je ko u Bošnjaka” u eri postkomunizma, Šajina spada u sam vrh po svojoj mistriozniznosti, moći i kontroverznosti. Vjerovatno će ostati upamćen kao prototip bošnjačkog tajkuna i ratnog profitera. Počeo je zarađivati novac fotgorafirajući ljude na teferićima, da bi vremenom počeo prodavati knjige kao trgovački putnik, a rat ga je zatekao kao piljara.
U fokus javnosti je ušao nakon dženaze u Foči koju je organizirala SDA u sklopu svoje prve izborne kampanje. Navodno je Šaja kupio desetine hiljada hljebova, kako niko od 100 hiljada ljudi ,koliko se procjenjuje da je prisustvovalo ovom skupu, ne bi ostao gladan. Od tada, navodno, datira prijateljstvo Šaje i Bakira.
No, iz Foče potječu ljudi iz najmoćnije klana iz SDA poput Adila Zalfikarpašića, Muhameda Čengića, Halida i Hasana Čengića, te Šefke Omerbašića. Bez obzira što su neki istupili iz SDA, poput Zulfikarpašića i Čengića, ili formalno nisu bili u stranci, poput zagrebačkog muftije Omerbašića, svi su oni kontrolirali finansijske tokove, humanitranu pomoć i logistiku za Armiju BiH tokom rata. Pored zvaičajnog porijekla zajedničko im je da svi su “plave krvi”, tako da su se i ponašali u duhu svog begovskog gesla: begova kesa uvijek mora biti puna!
Koliko Šajinu biografiju obilježava drugarstvo sa Bakirom, još više je nadopunjava prijateljstvo sa Alijom Delimustafićem. Niko ne zna kad je to drugarstvo započelo, vjerovatno iz dana kad je Šaja bio piljar, a Delimustfaić vlasnik velike firme “Cenex”, ali traje i dan danas. Delimustafić je bio prvi SDA-ov ministar policije. Nakon što je raskrinkan kao saradnik KOS-a, smjenjen je i pao u nemilost političkih struktura SDA. Delimustafić je bio hapšen tri puta, jednom čak u Beogradu, a Šaja ga se nikad nije odrekao. Iako je javna tajna da su Delimustafić i Šaja i poslovni partneri, čudno je da nikad Šaja nije s njim osumnjičen za kriminalne rabote. Ali, Šaja je prijateljevao i sa Naserom Orićem, Naserom Keljmendijem, kao i sa Fahrudinom Radončićem, sa kojima je bio osumnjičen za organiziranje ubistva Ramiza Delalića Ćele. Šaja je pored Hasan Čengića bio glavni osumnjičenik u istrazi zbog sumnje u pronevjeru finansijskih sredstva humanitarne organizacije TWRA, kao i šverc oružjem, koju su u Njemčkoj proveli njihovi istražni organi. Iako je skupa sa Čengićem zvaršio na američkoj crnoj listi, nikada nije izravno “uhvaćen u papirima” da bi se protiv njega vodio eventualni sudski postupak zbog korupcije ili kriminalnih rabota.
BEGOVI SU PALI BAKIRU NA TJEME
Koliko god bio ”vidra” u svojim mutnim rabotama, toliko je bio “pašče na jeziku”, što je plaćao skupu cijenu kao negativac u desetinama kriminalnih priča sarajevskih tabloida. Tako je policija snimila njegov razgovor i pustila u medije vrlo morbidne psovke tadašnjem pripadniku policije Edinu Vranju, što je izazvalo opće zgražanje javnosti. Pod pritiskom razjarene javnosti i medija povodom toga se morao oglasiti i Bakir Izetbegović. On je naravno osudio psovke. Navodno je to bio razlog da je Šaja napustio SDA, ali i prekinuo komunikaciju sa Izetbegovićem.
Od tada se Šaja vrlo rijetko viđao u Sarajevu i svoje, kao i uvijek zakulisne poslove vodio je iz kuće (Šajoni) koju je sagradio na Drini.
Na prvi pogled se doimalo da se Šaja svega nasitio i da, shodno godinama, uživa u mirovini pun zahvale Bogu da se skrasio u Šajonima a ne iza rešetaka.
Tek jedan detalj, a u detalju je vrag, otkriva da Šaja odlaskom iz SDA nije napustio politiku. Naime, od samog osnutka stranke Narod i Pravda (NiP) u najužem krugu ljudi koje je lider te stranke Elmedin Konaković okupio oko sebe, na društvenim mrežama pojavljuje se ime Ramiza Turulje. To je lik sa početka ove priće koji na najuvjerljiviji način uvodi Šaju i u priču o NiP-u. Jer gdje je Ramiz tu je i Šaja. Njegovi motivi da bude involviran u Konakovićevu stranku mogu biti višestruki, kao što je osveta Bakiru, ali ključni je svakako biznis.
Ako bi golim okom prošarali trenutne investicije u Sarajevu, teško biste u njima našli bilo šta što asocira na Šaju. Od kada su mu umrli sestra, koja je bil vlasnik banke “Šahinpašić”, a potom i brat, koji je bio vlasnik izdvačke kuće “Šahinpašić”, ne postiji nijedna firma koja aoscira na njega kao vlasnika.
Međutim, opet treba Šaju tražiti među prijateljima. U posljednjih destak godina Šaja se družio sa Muhamed Hamom Granovom, poznatom vlasniku brenda “Granoff”, i sa nekim arapskim biznismenima iz UAE. Tako su na primjer, dugo vremena ispred hotela “Evropa” u Sarajevu bili parkirani skupocjeni džipovi sa registarskim tablicama ispisanim arapskim brojevima. Tvrdilo se da su im vlasnici “Šajini Arapi”.
Kako u Sarajevu rastu zgrade na Crnom vrhu, te se saznaje da je jedan od investitora Emir Granov, sin spomenutog Šajinog jarana, te se nagađa da su indirektni investitori šejkovi iz Emirata, ne bi nikoga trebalo iznenaditi da jednog dana mediji objave da iza svega stoji Šaja.
A pošto je Konaković svu svoju lokalnu i vanjsku politiku vezao upravo za UAE, to bi bilo dovoljno da mozaik ove priče bude sklopljen baš na Crnom vrhu. Još bi trebalo sačekati objavu investitora na famoznim “kvadrantima” (A, B i C) gdje je “u igri” profit od 2 milijarde KM, te prodaja Skenderije, i sve će se samo kazati. Već se vrše radovi iskopavanja za jednu zgradu na Marindvoru gdje je Amer Bukvić “probio led”. Uporedo kruže glasine da vlasnik City Center (SCC) misteriozni Saudijac Sulejman Al-Shiddi prodaje svoj objekat. Pošto je javna tajna da je dozvolu za gradnju SCC osobno omogučio Bakir Izetbegović, kaobivši director Zavoda za izgradnju grada, prodaja SCC-a bi se mogla čitati kao poraz Izetbegovića.
No, bilo bi suviše jednostavno završiti priču o drugarstvu Šaje i Bakir na ovakav način. Postojao je još jedna akter u svoj ovoj priči koji je omogući Šaji da se “pridigne na koljena”, kao i Konakoviću da se odvoji od Izetbegovića i krene sam u političke vode. Taj čovjek je bio Hasan Čengić. Sve što Konaković radi po Dubaiju, kao i kadar sa kojim radi, a to su tzv. malezijski studneti, poput Amera Bukvića i Amela Kovačevića, koje je stipendirao Čengić, govori da je on bio igrač Hasana Čengića. Čak je velika vjerovatnoća da su i “Šajini Arapi”, plod njegovog drugarstva sa Čengićem.
Naprosto sve što radi Konaković podsjeća na stil rada Hasana Čengića. Na isti način je stajao iza izgradnje zgrade “Bosmal”, koje je Čengić dao braći Nijazu i Edinu Šabanoviću iz Visokog, a koji su opet dajdžići drugog Čengićevog pulena i logističara Senaida Memića itd…
Kako je Čengić živio tako je i umro – naprasito, nenadano i misteriozno. Kako je nastalo njegovo enormno bagastvo (kamioni, avioni, fiktivne firme i aerodromi) tako se i raspršilo. Najmanje će njegova djeca imati kortisti od toga. Zašto bi drugi bili iznimka? Tako završavaju sve tajkunske poratne priče u Sarajevu.
(Nastavit će se…)
(TBT, Istraživački tim)