Sukob između Sjedinjenih Država i Huta u Crvenom moru stalno eskalira. Dana 31. decembra, mali čamci Huti pokušali su napasti trgovački brod; nakon što su američki pomorski helikopteri odgovorili na napad, Hutija – pobunjenička grupa koja kontrolira teritoriju na kojoj živi 80 posto stanovništva Jemena – pucali su na njih. Američke snage su uzvratile vatru, potopivši tri čamca Hutija i ubivši deset članova posade. Zatim su 9. januara Huti pokrenuli jedan od svojih najvećih napada u Crvenom moru do sada, uključujući 18 dronova, dvije protivbrodske krstareće rakete i jednu protivbrodsku balističku raketu, koje su presrele američke i britanske snage.
Ovaj angažman predstavljao je samo posljednji u nizu napada na Crvenom moru. Od sredine novembra, Huti su pokrenuli više od 20 napada na komercijalne brodove u Crvenom moru, strateški kritičnom tjesnacu kroz koji prolazi 15 posto globalne trgovine. Okarakterizirajući svoje napade kao odgovor na rat između Izraela i Hamasa, oni su također ispalili projektile i dronove prema južnom Izraelu. Napadi na Crveno more primorali su neke brodarske kompanije da privremeno obustave plovidbu kroz Suecki kanal, umjesto toga rute oko Afričkog roga, što je promjena koja dodaje desetak dana njihovom putovanju. Napadi još nisu doveli do značajnog poremećaja u globalnoj trgovini, ali će dugoročno, rastući troškovi transporta koje izazivaju vjerovatno povećati cijene nafte i potrošačke robe širom svijeta.
Kao odgovor, Sjedinjene Države su mobilizirale međunarodne partnere, pokrenuvši sredinom decembra multinacionalnu inicijativu usmjerenu na zaštitu komercijalnih bordova u Crvenom moru. A 3. januara, ovi partneri su izdali zajedničku izjavu za koju su američki zvaničnici naznačili da bi trebalo poslužiti kao posljednje upozorenje Hutima prije nego što Washington preduzme drastičniju akciju. Američki zvaničnici sada razmatraju vojne napade na ciljeve Huta.
Budući da bi napadi Hutija mogli imati ozbiljne posljedice po globalnu trgovinu, Sjedinjene Države su pod značajnim pritiskom da odgovore vojno. Ali umjesto uzvratnih udara, SAD bi trebale favorizirati diplomatski pristup. Huti su tek nedavno ušli u naslove međunarodnih novina, ali već dvije decenije izazivaju Sjedinjene Države i njihove partnere iz Zaljeva. A upotreba sile protiv Hutija u prošlosti, bilo od strane režima bivšeg predsjednika Ali Abdullaha Saleha ili nastojanja predvođene Saudijskom Arabijom da se vrati vlada koju su Huti srušili sredinom 2010-ih, samo je omogućila grupi da poboljša svoje vojne sposobnosti i sebe predstavlja kao herojski pokret otpora, jačajući svoj legitimitet kod kuće.
Zaista, grupi je bio potreban poticaj: suočila se sa rastućim domaćim otporom prije 7. oktobra. Sada, međutim, čini se da je njen odgovor na izraelske operacije u Gazi dobio podršku u Jemenu i širom regije. Udari odmazde bi također povećali vjerovatnoću da će se rat Izraela i Hamasa proširiti na čitav region i da će se građanski rat u Jemenu nastaviti. Tokom proteklih godinu i po dana, primirje o kojima su pregovarali UN zadržalo je ozbiljne sukobe u Jemenu podalje, ali direktni američki udari na ciljeve Huta mogli bi ponovo zapaliti unutrašnji rat. Sjedinjene Države imaju nekoliko dobrih opcija za odgovor na napade Hutija. Ali diplomatski napor za održivi mir u ratu u Jemenu uz nastavak napora za odvraćanje napada Hutija zajedno s međunarodnim partnerima je najmanje loš od njih.
USPON HUTA
Pokret Huti počeo je 1990-ih, kada je grupa koja se tada nazivala Ansar Allah (“Božiji partizani”) počela da se odupire saudijskom prozelitizmu vehabizma i afirmira zaidijski identitet i vjersku praksu širom Jemena. Zaidizam je varijanta šiizma, lokalna u sjevernom Jemenu i dijelovima južne Saudijske Arabije. Postoje važne doktrinarne razlike između glavnog toka šiizma i zaidi islama: glavni šiiti priznaju 12 imama, na primjer, dok zaidi priznaju samo pet.
Ali kako je pokret počeo da se suprotstavi korupciji koja je endemska u Salehovom režimu – i njegovom partnerstvu sa Sjedinjenim Državama u globalnom “ratu protiv terorizma” – stekao je jemenske pristalice izvan zajednice Zaidija. Medijski nalozi ponekad prikazuju dugotrajni građanski sukob u Jemenu kao sektaški sukob između sunita i šiita. Zapravo, tokom prvih godina dvadeset prvog stoljeća, primjećuje Marieke Brandt, antropologinja koja je opširno proučavala Hutije, pokret Ansar Allah se proširio i postao „katalizator s potencijalom da ujedini sve one [u sjevernom Jemenu koji su se osjećali ekonomski zanemareno, politički ostracizirano i vjerski marginalizirano.”
Kao odgovor na sve veću važnost pokreta, počevši od 2004. godine, Salehova vlada je pokrenula šest brutalnih rundi borbi – ubivši harizmatičnog vođu grupe, Husseina Badreddina al-Houtija. Ali ovi vojni napori nisu uspjeli iskorijeniti pokret. Umjesto toga, Ansar Allah je stekao nove pristaše i uvrstio članove porodice svojih osnivača kao svoje vođe.
Višegodišnji zračni napadi na Huti samo su pogoršali najgoru svjetsku humanitarnu krizu.
Kada je arapsko proljeće došlo u Jemen 2011. godine, Saleh je na kraju bio primoran da se povuče, prepustivši se svom potpredsjedniku Abd-Rabu Mansuru Hadiju. Ali demokratska konsolidacija zemlje je posustala kada se Konferencija o nacionalnom dijalogu, proces 2013-14. koji je trebao pregovarati o tranziciji ka demokratiji, raspala. Prepoznajući vakuum moći, Huti su u septembru 2014. preuzeli glavni grad Jemena, Sanu, a zatim su pokušali proširiti svoj utjecaj na jug, preuzimajući kontrolu nad većim dijelom zemlje.
Uspon Huta 2014. izazvao je uzbunu u susjednim zemljama, prije svega u Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Otprilike u to vrijeme Huti su također počeli primati podršku od Irana i njihovog opunomoćenika Hezbolaha – protivnika Saudijaca i Emirata. Godine 2015., koalicija koju predvode te dvije zemlje – uz podršku Sjedinjenih Država, Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske – vojno je intervenirala, pokrenuvši zračne napade kako bi podržala druge vojne organizacije koje su nominalno podržavale Hadijevu vladu.
Ali umjesto obnove mira, zračni napadi su pomogli da se pogorša rat koji je rezultirao, kako su Ujedinjene nacije nazvale najgoru humanitarnu krizu na svijetu. Između 2015. i 2022. godine, u zračnim napadima koalicije predvođene Saudijskom Arabijom – uz podršku američke razmjene obavještajnih podataka, dopunjavanja goriva iz zraka i održavanja aviona – ubijeno je oko 9.000 jemenskih civila. Četiri i po miliona Jemenaca je raseljeno, a više od 21 milion, ili dvije trećine stanovništva Jemena, i dalje treba humanitarna pomoć i zaštita.
PRILIKA ZA NAPREDAK
Kako su Huti učvrstili svoju kontrolu nad većim dijelom sjevernog Jemena, počeli su tražiti veću vidljivost na regionalnoj pozornici. Njihov sjajno producirani medijski kanal Al Masirah sa sjedištem u Bejrutu proizvodi sadržaje na arapskom i engleskom jeziku kako bi podijelio svoju perspektivu sa širom publikom. Tradicionalne pjesme Huti, postavljene na muziku i video i koje se široko dijele na društvenim mrežama, proglašavaju Huti opoziciju Izraelu i Sjedinjenim Državama.
Da bismo razumjeli ciljeve Hutija, vrijedno je shvatiti ozbiljno ono što oni sami kažu da žele. Otprilike od 2003. godine, sarkha Hutija – njihov moto, obično štampan zelenom i crvenom – odjekuje sloganu revolucionarnog Irana i proglašava Huti vrijednosti i cilja bez sumnje: „Bog je velik, smrt Americi, smrt Izraelu, prokletstvo Jevreja, pobjeda islama.” U svojim izjavama za javnost, vođe Huti su u više navrata svoje trenutne napade predstavljali kao odgovor na izraelske operacije u Gazi. Njihova namjera je, kažu, da izvrše pritisak na Izrael da deeskalira svoj rat protiv Hamasa.
Ali ovo retoričko držanje je također omogućilo Hutima da izgrade legitimitet u Jemenu i širom Bliskog istoka, skrećući pažnju sa svojih neuspjeha kod kuće, gdje je njihova popularnost erodirala posljednjih godina. Nisu bili u stanju da isporuče ekonomski rast najsiromašnijoj zemlji Bliskog istoka i Sjeverne Afrike. Huti su također brutalno represivni, muče i pogubljuju novinare, hapse i pritvaraju mirne demonstrante i ograničavaju prava žena i djevojaka. Mnogi Jemenci sve više vide da su Huti vođeni željom da uspostave totalitarnu vjersku državu koja štiti moć zaidijskih elita.
U septembru 2023., protesti protiv Hutija zbog neisplate plata u javnom sektoru praćeni su hapšenjima, ali je vodstvo Hutija prepoznalo da ima problem. U septembru 2023. objavili su da pripremaju “radikalnu promjenu” svoje vlade kako bi se pozabavili korupcijom i ekonomskim problemima – prije nego što im je rat Izraela i Hamasa pružio novu priliku da steknu legitimitet. Anketa Palestinskog centra za istraživanje politike i istraživanja sprovedena krajem novembra i početkom decembra 2023. pokazala je da su stanovnici Gaze i Zapadne obale odgovor Jemena na rat Izraela i Hamasa rangirali kao najzadovoljniji među regionalnim akterima. Huti su trubili o jemenskim propalestinskim demonstracijama kao dokaz njihove podrške palestinskom narodu.
U regionalnom smislu, Huti su iskoristili svoje napade u Crvenom moru i na Izrael da pokažu svoju važnost za iransku „osovinu otpora“, mrežu državnih i nedržavnih aktera koje je Iran iskoristio da proširi svoj utjecaj na regiju i okruži svoje protivnike, uključujući Izrael i Saudijsku Arabiju. Partnerstvo između Irana i Huta značajno se produbilo tokom građanskog rata u Jemenu. Iran cijeni Huti jer oni dopuštaju Teheranu da djeluje šire uz zadržavanje uvjerljivog poricanja. Huti su, na primjer, preuzeli odgovornost za napad dronom u septembru 2019. na saudijska naftna postrojenja, ali se široko vjeruje da je napad izveo Iran. Do primirja u Jemenu u aprilu 2022., Huti su također pokretali eskalirajuću seriju napada koje je omogućio iranski Korpus garde islamske revolucije – snage Quds na teritoriju unutar Saudijske Arabije i UAE.
Snage Quds pomogle su Hutima da naprave zalihe sofisticiranog oružja, uključujući bespilotne letjelice i projektile. Otprilike od 2016. Iran pomaže Hutima da nauče sastavljati vlastito oružje koristeći dijelove iz inozemstva, nadmašujući napore međunarodne zajednice da spriječi krijumčarenje oružja u Jemen. Činjenica da su Huti sada u stanju da lansiraju projektile usmjerene na Izrael i komercijalne brodove – dok su do sada izbjegavali značajnu odmazdu – nesumnjivo dodatno demonstrira stratešku vrijednost grupe za Iran. Teheran je ponudio podršku napadima Huta, dijeleći obavještajne podatke za pomoć u napadima u Crvenom moru i prebacujući svoj ratni brod u te vode.
BEZ UDARA
Međunarodni akteri moraju odgovoriti na napade Huta, kako da očuvaju brodsku rutu Crvenog mora, tako i da spriječe dalju regionalnu eskalaciju. Ali Sjedinjene Države suočene su s nizom loših i gorih opcija kako to učiniti. Neki političari i analitičari tvrde da je najbolji način da se suprotstavi agresiji Huti vojna eskalacija osmišljena da „vrati odvraćanje“. Ova perspektiva vidi konačnu odluku Sjedinjenih Država, 2021., da se zalažu za mirovne pregovore u Jemenu kao neuspjelu politiku smirivanja.
Ali zagovornici zračnih napada na Hutije ne mogu artikulirati šta bi se nakon toga trebalo dogoditi. Teško je zamisliti kako bi zračni napadi odvratili napade Hutija sada kada to nisu uspjeli u protekloj deceniji. Zračni napadi na ciljeve Huta mogli bi neznatno narušiti sposobnost Hutija da lansiraju projektile i bespilotne letjelice, ali će biti mnogo teže efikasno gađati i iskorijeniti male, jeftine čamce Hutija s posadom i bez posade.
Isto tako, označavanje Huta stranom terorističkom organizacijom, kao što je Trumpova administracija nakratko učinila 2020., vjerovatno bi imalo mali učinak. Njihovi lideri su dugo bili pod američkim sankcijama i oni bi bez sumnje jednostavno koristili ovu oznaku kao dodatni dokaz da se mogu izvući iz moćnih protivnika. No, oznaka FTO bi svakako otežala isporuku humanitarne pomoći Jemenu.
Pristup koji kombinira diplomatiju sa odvraćanjem je najmanje loš način za Sjedinjene Države da se u bliskoj budućnosti izbore sa ovim nerješivim problemom. Malo je međunarodne volje za vojni odgovor. Čak i Saudijska Arabija, koja je predvodila vojnu intervenciju protiv Huta 2015., sada upozorava Sjedinjene Države da djeluju suzdržano.
Washington ne može računati na javnu podršku svojih partnera iz Zaljeva. Iako neki od komercijalnih brodova na koje su Huti ciljali nemaju očigledne veze s Izraelom, činjenica da su svoje napade u više navrata nazivali nastojanjem da podrže Palestince ograničava stepen do kojeg arapske države mogu odgovoriti na agresiju Huti, čak i ako su bile sklone uključiti se. Javno mnijenje u Saudijskoj Arabiji, na primjer, još više se okrenulo protiv uspostavljanja diplomatskih veza s Izraelom. Zaljevske države nemaju dovoljno poticaja da rizikuju bijes svoje javnosti. Osim Bahreina, arapske države nisu bile voljne da se javno povežu s multinacionalnom operacijom koju je Pentagon najavio sredinom decembra.
Ipak, ta operacija je koristan prvi korak za demonstriranje međunarodnog protivljenja agresiji Hutija i za presretanje i odvraćanje napada. Sjedinjene Države također moraju nastaviti podržavati napore UN-a u pregovorima o održivom miru u Jemenu. Sporazum o primirju iz 2022. je, manje-više, održan i strane su blizu dogovora koji bi primirje učinio trajnim i pokrenuo razgovore o dugoročnoj budućnosti upravljanja Jemenom.
Da bi se izborile s prijetnjom koju predstavljaju Huti, Sjedinjene Države na kraju moraju nastojati da se okonča rat između Izraela i Hamasa – kao i izraelsko-palestinski sukob općenito. Svidjelo se to nama ili ne, Huti su svoju agresiju povezali s izraelskim operacijama u Gazi i za to su dobili domaću i regionalnu podršku. Pronalaženje održivog, dugoročnog pristupa oba sukoba bit će ključno za deeskalaciju tenzija u cijeloj regiji i natjerati Huti da obustave svoje napade na komercijalne brodove. Takvi napadi bi imali ograničenu korist u odsustvu ovih sukoba.
Ove mjere ne mogu u potpunosti odgovoriti na prijetnju koju Huti predstavljaju za interese SAD-a i za stabilnost u regiji u širem smislu. Ali oni ostaju najbolji među lošim opcijama—a Sjedinjene Države imaju samo loše opcije zbog svojih neuspjelih pristupa Jemenu u posljednjih 20 godina. Washington ne smije ponoviti svoje greške. Decenije iskustva su do sada pokazale da vojni napori da se isteraju Huti vjerovatno neće biti efikasni. Umjesto toga, oni mogu samo dodatno uništiti živote naroda Jemena koji se već bori.
(TBT, FOREIGN AFFAIRS)