Kada je Hrvatska tj. Plenkovićem režim, uz još nekoliko država, glasao protiv mira u Gazi u Ujedinjenim narodima, svi pošteni su bili zgroženi. Nevjerica je zavladala, a mnogi su se pitali kuda ide Hrvatska i tko je vodi. Procionistički mediji u stranim rukama su vrlo brzo zataškali ovaj povijesni skandal, međutim stvari se odvijaju onako kako to često i biva – sve se polako razotkriva. Izrael je najavio nešto što su činili nacisti prije Drugog svjetskog rata.
Izrael je objavio kako pregovara s afričkom zemljom Kongo o “dobrovoljnom” premještanju Palestinaca iz Gaze. Visoki dužnosnici su spomenuli i druge zemlje s kojima pregovaraju o “dobrovljenom” preseljenju Palestinaca. Dakle, Izrael otvoreno govori o etničkom čišćenju Gaze. To ne piše portal Logično, nego međunardno pravo. Baciš na ljude tri puta više bombi nago na Dresden i onda ih pitaš “Hoćeš li i dalje da te spaljujem ili da ideš vani”. “Dobrovljno”, nema što?
Šta kaže međunarodno pravo
Međunarodno pravo jasno osuđuje prisilno premještanje populacije kao kršenje ljudskih prava, a u određenim okolnostima, može ga smatrati ratnim zločinom ili zločinom protiv čovječnosti. Osnovna načela koja se tiču premještanja populacije mogu se naći u nekoliko ključnih međunarodnih dokumenata i pravila:
Ženevske konvencije (1949.) i Dodatni protokoli (1977.): Ove konvencije, posebno Četvrta Ženevska konvencija koja se odnosi na zaštitu civilnih osoba u vrijeme rata, zabranjuju prisilno premještanje ili deportaciju civilnog stanovništva u okupiranom području tijekom oružanih sukoba.
Statut Međunarodnog kaznenog suda (Rimski statut): Ovaj dokument, koji je osnovao Međunarodni kazneni sud, navodi prisilno premještanje populacije kao zločin protiv čovječnosti kada se provodi kao dio široko rasprostranjenog ili sustavnog napada protiv civilnog stanovništva.
Konvencija o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida (1948.): Ova konvencija definira prisilno premještanje djece iz jedne etničke skupine u drugu kao čin genocida kada je namjera uništiti, u cijelosti ili djelomično, određenu nacionalnu, etničku, rasnu ili vjersku skupinu.
Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (1966.): Ovaj pakt navodi pravo svakog pojedinca na slobodu kretanja i izbor mjesta boravka unutar granica svake države, kao i pravo na napuštanje bilo koje zemlje, uključujući vlastitu.
Pravila o unutarnjem premještanju: Iako ne predstavljaju pravno obvezujuće norme, Smjernice Ujedinjenih naroda o unutarnjem premještanju nude okvir za zaštitu i pomoć osobama raseljenim unutar svoje zemlje zbog oružanih sukoba, situacija opće nasilnosti, kršenja ljudskih prava ili prirodnih katastrofa.
Prisilno premještanje populacije smatra se ozbiljnim kršenjem ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava, a međunarodna zajednica nastoji prevenirati i sankcionirati takve postupke.
Povijesna nacistička operacija etničkog čišćenja
Najperfidniji plan etničkog čišćenja prije Gaze, pripremali su nacisti prije gotovo 100 godina u Njemačkoj. Tada su Židovi bili meta i žrtva.
Projekt Madagaskar bio je nacistički plan predložen u kasnim 1930-im godinama za deportaciju europskih Židova na otok Madagaskar, koji je tada bio francuska kolonija. Ovaj plan je razmatran prije konačnog rješenja – Holokausta.
Ideja o Madagaskarskom planu potječe iz ranijih antisemitskih planova i prijedloga europskih zemalja za rješavanje tzv. “Židovskog pitanja”. Plan je dobio na važnosti u Nacističkoj Njemačkoj nakon aneksije Poljske 1939. godine, što je rezultiralo povećanjem broja Židova pod njemačkom kontrolom.
Madagaskarski plan bio je zamišljen kao “humanitarno rješenje” za prisilno premještanje Židova. Njemačka je namjeravala iskoristiti svoj vojni uspjeh u Europi kako bi prisilila Francusku da predaju Madagaskar. Plan je uključivao premještanje četiri milijuna Židova na otok, koji bi tada postao židovska autonomna teritorija pod nadzorom SS-a. U praksi, to bi vjerojatno dovelo do masovnog smrtnog ishoda zbog loših uvjeta života, bolesti i nedostatka resursa na otoku.
Međutim, plan nikada nije proveden. Glavni razlozi su bili logističke teškoće i promjena fokusa Njemačke na invaziju Sovjetskog Saveza 1941. godine. Nakon što je jasno postalo da Njemačka neće moći osigurati kontrolu nad Madagaskarom, plan je napušten. Umjesto toga, nacistički režim je usvojio mnogo strašnije “konačno rješenje”, koje je uključivalo sistematsko istrebljenje Židova u koncentracijskim logorima.
Madagaskarski plan ostaje jedan od najmračnijih primjera nacističkih planova za rješavanje “Židovskog pitanja” i podsjetnik je na opasnosti koje proizlaze iz ekstremnih ideologija i rasne netolerancije.
Procionisti su poredani na svim razinama
Mislite da je netko reagirao? Nije. Jedno se gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić pobunila, a ostali procionisti ni riječi empatije za Palestince koje cionistički ekstremni izraelski režim bukvalno uništava, kao što je Hitler nekada uništavo Židove.
Danas u Ukrajini pogine 5 civila, a u Gazi 100. Sjetimo se reakcija Zapada, a i naših političara. Svi su se složili da Rusiji treba uvesti sankcije. I uveli su ih. Osudili su čak i Vladimira Putina što je smjestio 1500 napuštene i ratom pogođene djece u Rusiju, a sada ni riječi za ubojstvo preko 5000 palestinske djece i 20.000 civila.
Iznenadili su nas i neki svećenici koje smo prenosili na portalu Logično i koji su se borili protiv uvođenje mjera tijekom Covid krize. Javno su osuđivali Putina zbog napada na Ukrajinu, a sada kao pizde šute nad grobovima malih Palestinaca. Sami su se razotkrili i pokazali da njihova borba nije za pravdu, nego za svoje interese. Šutnja na zločin protiv Palestinaca otkriva njihovu prikrivenu mržnju prema muslimanima koji su također božja djeca kao i svi drugi.
O procionističkim medijima je nepotrebno govoriti. Njih financiraju stranici – direkno i indirektno. Židovske žrtve nazivaju ubojstvom, a palestinske žrtve proglašavaju umrlim.
Na pitanje zašto je to tako, odgovor može biti jednostavan. Svi su oni poredani već desetljećima, od starne stranih procionističkih medija i država. To su klasične sluge “koje se nude za Judine škude”, kako je to slikovito izjavio prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman.
Pretpostavimo šta je konačni cilj?
Već odavno se govori o nekim balkanskim državama koje bi primile Židove, ako Izreal izgubi rat. Prvo se pričalo o Srbiji, a onda i o drugim državama koje su bogate resursima, vodom i nalaze se u centru Evrope.
Židovi su u našim krajevima također nastardali, jer su ih pronacističke vlasti u Drugom svjetskom ratu ubijale bez milosti. Odlična prilika da se odgovornost zločinaca iz Drugog svjetskog rata prebaci današnje stanovnike koji ništa nisu krivi, ali će zbog nametnute krivnje sutra možda primiti milijun-dva Židova koje će protjerati novi ratni sukobi na Bliskom istoku.
Možda iz ovog razloga mediji guraju mlade da napuste naše teritorije. Možda iz istog razloga političari usvajaju zakone koji uništavaju naše zemlje, kako bi pripremili teren za nove doseljenike. Ne samo Izrealce, nego i sve druge. Svjetskim hegemonima ne odgovara kompaktno i složno stanovništvo.
Cionistički režim treba odvojiti od Židova, iako je propaganda učinila svoje. U Izrealu i svijetu postoji niz židovskih pokreta koji se bore za prava Palestinaca. Generalizacije ne smije biti, jer ona vodi u nove sukobe i beskonačno zlo.
Konačan izhod sukoba u Palestini
Svima je jasno da Izrael ovaj rat gubi. Upravo je krenula kampanja da se Izrealu skine krivnja zbog zločina koje čini, tako što će tijekom siječnja biti objavljeno na tisuće vijesti kako Izrael prekida masovne napada i koncentrira se na Hamas. Kasno, jer svima je sve odavno jasno. Zločinačka vlast u Izraelu više nam nikakve šanse. U Južno afričkoj republici i Norveškoj se već pokreću tužbe za ratni zločin Izreale i pojedinaca. 250-toro djece s norveškim državljanstvom se nalazi u Palestini i smatra se da je to napad na Norvežane.
Za kraj ćemo vam prenijeti riječi jednog izraelskog filozofa koji upozorava Izraelce da pripreme svoje putovnice, jer većina posjeduje dvojno i trojno državljanostvo. Poručuje im da će rat vjerojatno biti izgubljen. Ne samo u Gazi nego i šire i da se pripreme na bijeg s Bliskog istoka.
Izrael posjeduje nuklearno oružje, ali ga ne može koristiti na svojoj teritoriji jer će time ugroziti svoju populaciju, tako da mu je ono beskorisno. Izrael okružuje na stotine milijuna ljudi koje ugrožava i pitanje je momenta kada će sve krenuti po zlu za Izreal. Filozof je toga svjestan i zato šalje upozorenje.
Vidjeti ćemo što će na kraju biti, ali nećemo zaboraviti domaću petu kolonu koja je od prelijepih i bogatih balkanskih zemalja, te putem kriminalnim medija i pojedinaca, stvorila hiptnotizirano moderno roblje i buduće topovsko meso.
(TBT, Logicno.com)
