Hamasov brutalni napad 7. oktobra na Izrael i rat u Gazi koji je uslijedio bacili su svjetlo na sve veću ulogu u regionalnoj i međunarodnoj politici male zaljevske države: Katara. Od početka sukoba, zemlja je uključena u napore visokog profila da posreduje u primirju između Izraela i Hamasa i da pregovara o sporazumima o oslobađanju civilnih talaca koje je Hamas uzeo, kao i evakuaciji stranih državljana iz Gaze. Kao zemlja koja ima općenito dobre odnose kako sa arapskim susjedima tako i sa većinom zapadnih zemalja, Katar se po mnogo čemu nalazi u zavidnoj poziciji. Ali takođe mora upravljati teškim balansiranjem.
U protekle dvije decenije, Katar je krenuo u vanjsku politiku ukorijenjenu u hedžingu – onu koja je sada na iskušenju ratom u Gazi. Doha koristi svoje ogromno bogatstvo i bliske veze sa Sjedinjenim Državama kako bi se slobodno kretala na globalnoj pozornici, često nesputana tipičnim pritiscima međunarodnih odnosa kao što su savezničke obaveze. Katar je, na primjer, zadržao biletararne odnose s Izraelom, dok je ostao ključni podržavalac Hamasa. Njena ravnoteža je jasno prikazana u njenom odgovoru na masakr 7. oktobra. Katar nije javno osudio napade, pa je čak naveo da je samo Izrael odgovoran za eskalaciju nasilja. Istovremeno, pomogao je u oslobađanju više od 100 talaca zahvaljujući jedinstvenom pristupu Izraelu i Hamasu.
Do sada se manevriranje Katara isplatilo, što mu je omogućilo da produbi partnerstvo s ključnim akterima, uključujući Sjedinjene Države. Katar je iskoristio svoj regionalni utjecaj i diplomatsku polugu da pridobije povjerenje Washingtona posredovanjem između drugih sila Sjedinjenih Država, uključujući Iran i Venecuelu, te je postepeno postao jedan od najbližih saveznika Washingtona na Bliskom istoku. Ali postoji komplikacija: Katar je vjerovatno igrao ulogu u napadu 7. oktobra. Iako nije direktno učestvovao u Hamasovom napadu, nije bio ni puki posmatrač: Katar je godinama podržavao organizaciju obezbeđujući sredstva, ugošćujući Hamasovo vođstvo u Dohi i pojačavajući poruke grupe kroz svoje propagandne i medijske mreže.
Pa ipak, doduše, teška veza Katara s Hamasom također mu daje jedinstvenu sposobnost da utiče na vođe grupe i dovede ih za pregovarački sto kako bi sklopio novi dogovor o taocima. Sjedinjene Države i Izrael još uvijek moraju da se oslone na Dohu kako bi iskoristili svoju polugu s Hamasom kako bi postigli neke bitne pobjede – čak i ako Katar na kraju mora prekinuti veze s tom organizacijom.
SVE STRANE DIPLOMATIJE
Katar je dom za oko 2,7 miliona ljudi, ali većina su južnoazijski radnici migranti s vrlo malo prava; samo oko 300.000 su državljani Katara. Međutim, uprkos svojoj maloj veličini, Katar ima ogroman međunarodni uticaj. Jedna je od najbogatijih zemalja na svijetu po BDP-u po glavi stanovnika i jedan od najvećih svjetskih dobavljača tečnog prirodnog plina. I tokom proteklih nekoliko decenija, koristila je svoje energetsko bogatstvo da podstakne svoj uspon na diplomatskoj pozornici, postavši ključni posrednik u neuobičajenim međunarodnim sporovima.
Sve do ranih 1990-ih, Katar je bio konzervativna, marginalizirana država koja je svoje vanjske politike obično uzimala od drugih članica naftom bogatih apsolutnih monarhija Vijeća za saradnju u Zaljevu. Ali Doha se pojavila kao regionalna sila u godinama od 1995. godine, kada je Hamad bin Khalifa al-Thani izveo udar protiv svog oca bez krvoprolića, koji je bio emir više od dvije decenije. Po dolasku na vlast, Hamad je iskoristio prihode zemlje od prirodnog plina i usvojio vanjsku politiku usmjerenu na podizanje globalnog položaja Katara i jačanje države u odnosu na Saudijsku Arabiju, njenog mnogo većeg i dominantnijeg susjeda. Težnja Katara za regionalnu nezavisnost pretrpjela je neuspjehe, uključujući neuspjeli protivudar 1996.; Hamadova abdikacija u korist njegovog relativno neiskusnog sina, Tamima bin Hamada al-Thanija, 2013.; i blokadu predvođenu Saudijskom Arabijom koja je trajala od 2017. do 2021.
Bez obzira na to, Katar je uspio da se uspostavi kao težak posrednik u sukobima – uloga koja ga je učinila vrijednim saveznikom malo vjerojatnog niza država. Doha je posredovala u pregovorima između Sjedinjenih Država i Talibana; Ruanda i Demokratska Republika Kongo; i sudanska vojska i Grupa za brzu podršku, između mnogih drugih. Iako posrednički napori Katara nisu uvijek bili uspješni, oni su pomogli zaljevskoj državi da osvoji međunarodni prestiž neophodan za njen opstanak među većim i moćnijim susjedima, Saudijskom Arabijom i Iranom.
Status Katara kao diplomatskog posrednika omogućen je zbog njegove percipirane neutralnosti, koju je zemlja njegovala održavajući odnose sa svim stranama u nizu sukoba, i zato što joj duboki džepovi omogućavaju da ponudi finansijske poticaje za mir. Katar ima za cilj da ostane stabilan i siguran, i vjeruje da što je veći njegov međunarodni profil, to više vanjskih partnera ima udjela u njegovoj dugoročnoj sigurnosti. Djelovanje posrednika također mu je omogućilo da zadobije povjerenje konkurentskih sila, teoretski ga izolujući od efekata međunarodnog rivalstva. Ali nakon 7. oktobra, ovaj svestrani pristup međunarodnim partnerstvima možda neće imati tako dug vijek trajanja kao što se Doha možda nadala.
KOMPANIJA KOJU DRŽITE
Iako je katarska strategija hedžinga pomogla učvrstiti neke ključne saveze i držala svoje veće rivale podalje, ona također nosi veliku opasnost. Podrška Katara islamističkim grupama, na primjer, u prošlosti je imala negativne rezultate. 2014. godine, na primjer, Saudijska Arabija, Bahrein i Ujedinjeni Arapski Emirati prekinuli su odnose s Dohom zbog njene podrške Muslimanskom bratstvu. Godine 2017. otišli su dalje i uspostavili diplomatsku i ekonomsku blokadu Katara nakon što su ga optužili da podržava islamističke teroriste, kao i Iran.
Danas je odnos Katara sa Hamasom postao predmet intenzivnog ispitivanja. U skladu sa svojim neutralnim izgledom, zemlja je domaćin vodstvu Hamasa od 2012. godine, kada su tenzije između te grupe i sirijskog diktatora Bashara al-Assada usred rastućeg građanskog rata primorale organizaciju da napusti svoju dugogodišnju bazu u Siriji. Katar je od tada tvrdio da je dozvolio Hamasu da otvori ured u Dohi nakon zahtjeva Washingtona da uspostavi indirektne linije komunikacije s organizacijom. Katar je također podržao Hamas na suptilnije načine; 2012. godine Hamad je također postao prvi šef države koji je posjetio Gazu pod kontrolom Hamasa, a televizijska mreža Al Jazeera u vlasništvu Katara pružila je toj grupi vrijednu propagandu.
Katar se drži krajnje nesigurne linije kada je u pitanju rat u Gazi.
Ali Katar je otišao dalje od toga što je dozvolio Hamasu da se preseli u Dohu i omogućio dijalog s Washingtonom; također je pružio kritičnu finansijsku podršku za grupu koja iznosi milijarde dolara tokom otprilike jedne decenije, bez koje Hamasova vlada možda ne bi opstala. Katar pomaže Hamasu otkako je osvojio većinu na izborima za Palestinsko zakonodavno vijeće 2006. i zauzeo vojne i vladine institucije Palestinske uprave u Pojasu Gaze 2007. Ovi dolari su ušli u Pojas Gaze ne samo uz prešutnu dozvolu Izraela, već i uz njegovu ekspresnu pomoć. Izrael se nadao da će ova sredstva potaknuti Hamas da održi stabilnost i sigurnost u Gazi, produžiti podjelu između Hamasove vladavine u Gazi i palestinskih vlasti na Zapadnoj obali i uravnotežiti iranski utjecaj na Hamas. Podržavajući podršku Katara Hamasu, Izrael je u suštini kupovao kratkoročni mir – ali po cijenu svoje dugoročne nacionalne sigurnosti, s obzirom na to da su sredstva Dohe vjerovatno pomogla Hamasu da ojača svoje vojno krilo.
U prošlosti, veze Katara s Hamasom davale su mu utjecaj i status na Bliskom istoku i šire. Podrška Hamasa od strane Dohe ojačala je percepciju javnosti da Katar radi za palestinsku stvar, za razliku od drugih arapskih režima – kao što su Bahrein, Maroko, Sudan i Ujedinjeni Arapski Emirati – za koje se smatralo da su napustili Palestince u korist normalizacije s Izraelom . Štaviše, Katar je bio u stanju da se pozicionira kao ekskluzivni posrednik između Izraela i Hamasa u vrijeme kada su se druge zemlje u regiji udaljile od palestinskog pitanja jer su se činilo da su njegovi politički izgledi sve slabije. Čak je i Egipat, koji je do prije nekoliko godina radio na suprotstavljanju regionalnom utjecaju Katara, od tada popravio ograde s Dohom i prihvatio katarski diplomatski monopol nad Gazom. Ovaj akumulirani utjecaj znači da, uprkos Hamasovom toksičnom prtljagu, Katar oklijeva da u potpunosti žrtvuje svoj odnos s grupom. Doha bi željela da Hamas ostane na vlasti u Gazi jer želi da vidi povraćaj svojih investicija—i da zadrži utjecaj nad Washingtonom.
ULAZAK U PAKAO
Ali Katar se drži krajnje nesigurne linije kada je u pitanju rat u Gazi. Jedinstveno među arapskim državama, Doha je uspjela održati linije komunikacije s Izraelom u posljednjih nekoliko decenija, iako je ojačala odnose ne samo s Hamasom već i s Iranom. Godine 1996. Katar je otvorio de facto izraelsku ambasadu u Dohi – formalno imenovanu trgovinsku kancelariju – postavši prva arapska država Zaljeva koja je uspostavila formalne veze s Izraelom. Katar je zatvorio ured 2009. godine nakon vojnog sukoba između Izraela i Hamasa, ali je od tada održavao radni odnos s Izraelom.
Ova linija komunikacije omogućila je Kataru da obavlja ograničenu trgovinu s Izraelom i uključi se u lični dijalog s izraelskim diplomatama i poslovnim ljudima, uprkos trajnim razlikama u politici oko palestinskog pitanja. Čak se govorilo o normalizaciji odnosa, iako je Katar rekao da je isključio mogućnost u odsustvu izraelske posvećenosti rješenju s dvije države. Dijalog Katara s Izraelom proširio se na Gazu; prije 7. oktobra, na primjer, katarska pomoć pojasu bila je usmjerena kroz organizaciju pod nazivom Komitet za obnovu Gaze, na čijem čelu je Mohammad al-Emadi, katarski zvaničnik koji također služi kao neformalni izaslanik u Izraelu. Katar je također bio ključni posrednik u nastojanju da se okončaju 11-dnevni sukobi između Izraela i Hamasa u maju 2021., poduhvat koji je zaslužio pohvale izraelskih lidera.
Katar je zadržao svoj dvostruki stav prema Izraelu čak i nakon 7. oktobra. Čak i kada je Tamim, katarski emir, kritizirao Izrael zbog broja civilnih žrtava u njegovom ratu u Gazi, katarski zvaničnici su blisko sarađivali s CIA-om i izraelskim Mosadom na pregovorima oslobađanje izraelskih talaca iz Hamasa. Izrael je ugostio katarske obavještajne delegacije na sličnim razgovorima, a jedan izraelski zvaničnik je čak rekao novinarima da je saradnja između izraelskih i katarskih agencija “tradicionalno bliska” – neobična izjava koja odražava neortodoksne i neformalne odnose ovih zemalja.
Ali pošto je Izrael obećao da će eliminiRati Hamas, sada se suočava sa dilemom oko Dohe. Izrael ne može dozvoliti Kataru da nastavi podržavati grupu, ali su ga veze Katara s Hamasom učinile nezamjenjivim stupom bilo kakvih budućih pregovora, posebno u vezi s oslobađanjem talaca koji se još uvijek drže u Gazi. Izraelska neodlučnost prema Kataru već se pokazuje politički skupa, posebno imajući u vidu sve više poziva unutar Izraela da Katar proglasi neprijateljskom državom i poduzmu mjere protiv njega. Izraelski ministar vanjskih poslova Eli Cohen, na primjer, optužio je Katar da finansira Hamas i pruža utočište njegovim liderima, te je rekao da bi Doha “mogla utjecati i omogućiti trenutno i bezuvjetno oslobađanje svih talaca koje drže teroristi”. U obračunu s Katarom, Izrael stoga mora uravnotežiti kratkoročni cilj spašavanja što većeg broja talaca s dugoročnim ciljem rušenja Hamasa.
IGRANJE KATARSKE IGRE
Washington i Izrael bi trebali nastaviti s oprezom jer se oslanjaju na Katar za pomoć Hamasu, jer ni jedan ni drugi ne mogu sebi priuštiti otuđenje zaljevske države. Katar je vrijedan saveznik SAD u geopolitički važnom regionu; u njemu se nalaze hiljade američkih vojnika, uključujući prednji štab Centralne komande SAD-a, i dom je najveće baze američkog ratne avijacije izvan Sjedinjenih Država, poznate kao Al Udeid. U januaru 2022. Tamim je postao prvi čelnik Zaljeva koji se sastao s američkim predsjednikom Joeom Bidenom, koji je pohvalio 20 milijardi dolara vrijedan ugovor Katara s Boeingom – jedan od najvećih u historiji kompanije – a zatim je Katar proglasio „glavnim saveznikom izvan NATO-a“. Štoviše, Katar ima preko 26 milijardi dolara aktivne američke inozemne vojne prodaje, što ga čini trećim najvećim kupcem američke vojne opreme u Sjedinjenim Državama. Proteklih sedmica Washington je postigao dogovor s Dohom da proširi svoje prisustvo u Al Udeidu, naglašavajući vojno oslanjanje Sjedinjenih Država na emirat.
Washington i Izrael moraju jasno dati do znanja da neće tolerisati podršku Katara za napredovanje Hamasa. Washington bi trebao izvršiti pritisak na Katar ne samo da protjera vodstvo Hamasa sa svoje teritorije, već i da usmjeri svaku buduću pomoć Palestincima – sredstva neophodna za humanitarnu pomoć i napore za obnovu Gaze – kroz revitaliziranu palestinsku vlast. U međuvremenu, međutim, Washington i Izrael moraju igrati kratkoročnu igru: potreban im je Katar da izvrši pritisak na Hamas da pristupi još jednom sporazumu o taocima, a Hamas će to odbiti ako vjeruje da će ga Katar na kraju prekinuti.
S obzirom na vitalnu ulogu Katara kako u kratkoročnom dijalogu s Hamasom tako iu dugoročnoj budućnosti Gaze, Sjedinjene Države i Izrael trebali bi se suzdržati od javnih kritika Dohe ili poduzimanja snažnih mjera protiv nje, kao što je atentat na vođe Hamasa koji su ostali u Kataru. Prioritet bi sada trebao biti osiguravanje oslobađanja više talaca; Doha je vrlo svjesna svoje međunarodne reputacije i možda će se pokazati manje voljnom da pomogne Sjedinjenim Državama i Izraelu ako te zemlje javno istupe protiv toga. Na Katar se može vršiti pritisak – ali diskretno, ne na javnoj sceni.
Katar je više pragmatičan i oportunistički nego ideološki; prilagođava se promjenama u svom geopolitičkom okruženju i brzo se prilagođava u potrazi za utjecajem. Iako ga ove karakteristike možda ne čine najpouzdanijim saveznikom, trenutno je korisna prednost u naporima Izraela da oslobodi taoce iz Gaze. Međutim, nakon što se pitanje talaca riješi i rat završi, međunarodna zajednica mora uvjetovati uključivanje Katara u poslijeratnu Gazu promjenom svoje politike prema Hamasu. S obzirom na praktičan pristup zemlje globalnoj politici i njenu želju da zadrži svoj utjecaj na palestinsko pitanje, vjerovatno će ispuniti te zahtjeve. Za sada, međutim, Washington i Izrael moraju igrati igru Katara – i manevrirati kako bi postigli svoje ciljeve.
(TBT,FOREIGN AFFAIRS)