Dok se svijet raduje 2024., proslave praznika su zasjenjene neuspjehom čovječanstva da zaustavi genocid u Gazi i aktivnim saučesništvom Sjedinjenih Država koje to omogućavaju.
Dok ostatak svijeta osuđuje masakr kao genocid i zločin protiv čovječnosti, Izrael i Sjedinjene Države stoje usamljeni u svom insistiranju da su njihovi zločini na neki način opravdani neselektivnim nasiljem počinjenim tokom Hamasovog proboja iz Gaze 7. oktobra.
Vijeće sigurnosti UN-a se 8. decembra pozvalo na član 99 tek peti put u historiji UN-a. Član 99 je odredba o vanrednim situacijama koja dozvoljava generalnom sekretaru da sazove vijeće da odgovori na krizu koja “prijeti održavanju međunarodnog mira i sigurnosti”.
Prethodne prilike bile su belgijska invazija na Kongo 1960., u Istočni Pakistan (danas Bangladeš) 1971., talačka kriza u američkoj ambasadi u Iranu 1979. i građanski rat u Libanu 1989. godine.
Generalni sekretar Antonio Guterres rekao je Vijeću sigurnosti da se pozvao na član 99 kako bi zahtijevao “trenutni prekid vatre” u Gazi jer smo “nalazimo se na prelomnoj tački”, uz “veliki rizik od potpunog kolapsa sistema humanitarne podrške u Gazi ”. Ujedinjeni Arapski Emirati izradili su nacrt rezolucije o prekidu vatre koju je brzo podržalo 97 zemalja.
Svjetski program za hranu izvijestio je da je Gaza na rubu masovne gladi, pri čemu devet od 10 ljudi provodi cijele dane bez hrane. U dva dana prije nego što se Guterres pozvao na član 99, Rafah je bio jedini od pet okruga Gaze kojem su UN uopće mogle isporučiti bilo kakvu pomoć.
Generalni sekretar je naglasio da „brutalnost koju je počinio Hamas nikada ne može opravdati kolektivno kažnjavanje palestinskog naroda… međunarodno humanitarno pravo ne može se primjenjivati selektivno. On je jednako obavezujući za sve strane u svakom trenutku, a obaveza poštivanja ne zavisi od reciprociteta”.
Guterres je zaključio: “Ljudi Gaze gledaju u ponor… oči svijeta – i oči istorije – gledaju. Vrijeme je za djelovanje.”
SAD stavlja veto u Vijeću sigurnosti
Članovi UN-a iznijeli su elokventne, uvjerljive molbe za trenutni humanitarni prekid vatre na koji se pozivala rezolucija, a Vijeće je glasalo sa 13 prema jedan, dok je Ujedinjeno Kraljevstvo bilo uzdržano, da odobri rezoluciju.
Ali jedan glas protiv, od strane SAD-a, jedne od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti s pravom veta, ubio je rezoluciju, ostavljajući Vijeće nemoćnim da djeluje kao što je generalni sekretar upozorio da mora.
Ovo je bio 16. veto Vijeća sigurnosti SAD-a od 2000. godine – a 14 od tih veta korišteno je za zaštitu Izraela i/ili američke politike prema Izraelu i Palestini od međunarodne akcije ili odgovornosti.
Dok su Rusija i Kina stavile veto na rezolucije o raznim pitanjima širom svijeta, od Mjanmara do Venecuele, ne postoji paralela za izvanredno korištenje veta od strane SAD-a prvenstveno kako bi osigurale izuzetnu nekažnjivost prema međunarodnom pravu za jednu drugu zemlju.
Posljedice ovog veta teško da mogu biti ozbiljnije. Kako je brazilski ambasador u UN-u Sergio Franca Danese rekao vijeću, da SAD nisu stavile veto na prethodnu rezoluciju koju je Brazil sastavio 18. oktobra, “hiljade života bi bile spašene”. I kako je predstavnik Indonezije pitao: „Koliko još mora umrijeti prije nego što se ovaj nemilosrdni napad zaustavi? 20.000? 50.000? 100.000?”
‘Izraelsko stvaranje mitova’
Nakon što su SAD 8. decembra zalupile vrata Vijeća sigurnosti Palestini, Generalna skupština UN-a donijela je identičnu rezoluciju 12. decembra. Rezolucija je usvojena sa 153 protiv 10, uz 33 glasa više za nego na prethodnom glasanju Generalne skupštine u oktobru. Iako rezolucije Generalne skupštine nisu obavezujuće, one imaju političku težinu, a ova je poslala jasnu poruku da je međunarodna zajednica zgrožena pokoljem u Gazi.
BBC je 13. decembra razgovarao sa Richardom Daltonom, bivšim britanskim generalnim konzulom u Jerusalemu i ambasadorom u Libiji i Iranu, o krizi i ulozi SAD u njoj.
“SAD su slabe”, rekao je Dalton. “Do sada nije koristio nikakvu polugu. Bleje o potencijalnom strateškom porazu Izraela i kritiziraju neselektivno granatiranje, ali to ni na koji način ne podržavaju. Izrael sasvim drugačije čita namjere Sjedinjenih Država. Duboko sam pesimista.”
„Mislim da je jedna od ključnih poteškoća za postizanje mira poništavanje postojećeg izraelskog stvaranja mitova“, nastavio je Dalton. “Čujemo da nije moguće naći partnera za mir jer Palestinci žele državu od rijeke do mora. Zaključak koji se iz ovoga proizlazi u Izraelu je da oni trebaju imati državu od rijeke do mora.
Vrijeme je za mnogo snažniji stav svih izraelskih saveznika kako bi jasno stavio do znanja da rješenje o dvije države zahtijeva fundamentalnu promjenu: više promjena u Izraelu nego na arapskoj strani.”
Kako je broj poginulih premašio 20.000, a Ured UN-a za ljudska prava objavio je izvještaj da su izraelske snage po prijekom postupku pogubile najmanje 11 nenaoružanih muškaraca pred njihovim porodicama u gradu Gaze, diplomate u Vijeću sigurnosti UN-a provele su sedmicu prije Božića u više navrata odgađajući glasanje o novoj rezoluciji koja bi bila dovoljno slaba da izbjegne izraelski diktirani američki veto.
Do petka, 22. decembra, činilo se da su pronašli formulu koju bi SAD i Izrael mogli prihvatiti – ali druge zemlje su prigovorile da je preslaba da bi napravila razliku. Rezolucijom nije naloženo trenutno primirje, a Izraelu bi omogućilo da nastavi da blokira pomoć za spašavanje života.
Paralelni pregovori o prekidu vatre nastavljeni su u Egiptu, gdje je Hamas odbio osloboditi više izraelskih talaca ili ratnih zarobljenika prije nego što Izrael okonča masakr, dok je Izrael obećao samo dalju eskalaciju.
Konvencija o genocidu
Još jedan instrument koji svijet može koristiti da pokuša zaustaviti masakr je konvencija o genocidu, koju su ratificirali i Izrael i Sjedinjene Države.
Potrebna je samo jedna zemlja da pokrene slučaj pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) u skladu sa Konvencijom i, iako se slučajevi mogu odugovlačiti godinama, ICJ može preduzeti privremene mjere da zaštiti žrtve.
Dana 23. januara 2020., sud je učinio upravo to, u predmetu koji je Gambija pokrenula protiv Mjanmara, u kojem se navodi da je izvršen genocid nad njenom manjinom Rohingya, nakon što je desetine hiljada ubijenih, 740.000 je pobjeglo u Bangladeš, a misija za utvrđivanje činjenica koju podržava UN utvrdila je da je 600.000 koji su ostali u Mjanmaru “mogli bi se suočiti s većom prijetnjom genocida nego ikada”.
Kina je stavila veto na upućivanje Međunarodnom krivičnom sudu (ICC) u Vijeću sigurnosti, pa je Gambija, koja se i sama oporavlja od 20 godina represije pod brutalnim diktatorom, podnijela predmet ICJ-u prema konvenciji o genocidu.
To je otvorilo vrata za jednoglasnu preliminarnu odluku ICJ-a da Mjanmar mora spriječiti genocid nad Rohinjama, kako to nalaže Konvencija o genocidu. Budući da bi do konačne odluke o meritumu slučaja moglo biti još mnogo godina, sud je naložio Mijanmaru da podnese izvještaj svakih šest mjeseci u kojem će detaljno navesti kako štiti Rohingya, što ukazuje na ozbiljnu stalnu kontrolu ponašanja Mjanmara.
Dakle, hoće li se jedna zemlja odvažiti, kao što je to učinila Gambija, da pokrene postupak ICJ-a protiv Izraela prema konvenciji o genocidu? Aktivisti o tome razgovaraju sa nizom zemalja. Roots Action i World Beyond War kreirali su akcijsko upozorenje koje možete koristiti za slanje poruka za 10 najvjerovatnijih kandidata (Južna Afrika, Čile, Kolumbija, Jordan, Irska, Belize, Turska, Bolivija, Honduras i Brazil).
Postojao je i sve veći pritisak na MKS da preuzme slučaj protiv Izraela. MKS je brzo pokrenuo istragu protiv Hamasa za ratne zločine, ali je odugovlačio sa istragom Izraela.
Tokom nedavne posjete regionu, tužioca ICC-a Karima Khana Izrael je spriječio da uđe u Gazu, a Palestinci su ga kritizirali jer je posjetio područja koja je Hamas napao 7. oktobra, ali nije posjetio stotine ilegalnih izraelskih naselja, kontrolnih punktova i izbjegličkih kampova u okupiranoj Zapadnoj obali.
Nakon što su Ben Ferencz i drugi proveli svoje živote u kampanji za sud kako bi se uspostavila univerzalna odgovornost za ratne zločine, ovo nastavlja sramni obrazac u kojem MKS goni samo optužene iz nezapadnih zemalja.
Imati ga u oba slučaja
Sve dok je svijet suočen s tragičnom i iscrpljujućom zloupotrebom i nepriznavanjem institucija od strane SAD-a, ostatak svijeta ovisi o provođenju međunarodnog prava, ekonomske i diplomatske akcije pojedinačnih zemalja mogu imati veći utjecaj od njihovih kolektivnih akcija kroz UN i međunarodnim sudovima.
Dok dvadesetak zemalja nikada nije priznalo Izrael, Belize i Bolivija su takođe sada prekinule veze sa Izraelom zbog njegovog napada na Gazu, dok su druge – Bahrein, Čad, Čile, Kolumbija, Honduras, Jordan, Južna Afrika i Turska – povukle svoje ambasadore ili diplomate.
Druge zemlje pokušavaju da imaju oba načina – javno osuđujući Izrael, ali zadržavajući svoje ekonomske interese. Egipat je u Vijeću sigurnosti UN-a eksplicitno optužio Izrael za genocid, a SAD za ometanje prekida vatre. Ipak, dugogodišnje partnerstvo Egipta s Izraelom u blokadi Gaze i njegova stalna uloga, čak i sada, u ograničavanju ulaska humanitarne pomoći u Gazu preko vlastitog graničnog prijelaza, čine ga saučesnikom u genocidu koji osuđuje.
Ako Egipat misli ono što je rekao u Vijeću sigurnosti, mora otvoriti svoje granične prijelaze za svu potrebnu humanitarnu pomoć, prekinuti suradnju s izraelskom blokadom i preispitati svoje poltronske i kompromitirane odnose s Izraelom i Sjedinjenim Državama.
Katar, koji je naporno radio na pregovorima o prekidu vatre u Gazi, bio je elokventan u svom osuđivanju izraelskog genocida u Vijeću sigurnosti. Ali Katar je govorio u ime Zaljevskog vijeća za saradnju, koje uključuje Saudijsku Arabiju, Bahrein i UAE. Prema takozvanom Abrahamovom sporazumu, šeici Bahreina i UAE okrenuli su leđa Palestini kako bi potpisali toksični napitak sebičnih komercijalnih odnosa i stomilionskih ugovora o oružju s Izraelom, dok je Saudijska Arabija bila do nedavno se spremaju da krenu njihovim stopama.
UAE su sponzorisali rezoluciju od 8. decembra u Vijeću sigurnosti, gdje je njihov predstavnik izjavio: „Međunarodni sistem se nalazi na rubu. Za ove ratne signale koji bi mogli biti ispravni, da poštivanje međunarodnog humanitarnog prava zavisi od identiteta žrtve i počinitelja.”
Pa ipak, ni Ujedinjeni Arapski Emirati ni Bahrein nisu se odrekli svojih Abrahamovih sporazuma sa Izraelom, niti svoje uloge u američkoj politici koja je decenijama izazivala pustoš na Bliskom istoku.
Preko hiljadu pripadnika američkog ratnog zrakoplovstva i desetine američkih ratnih aviona i dalje je bazirano u zračnoj bazi al-Dafra u Abu Dabiju, dok je Manama u Bahreinu, koju američka mornarica koristi kao bazu od 1941. godine, i dalje sedište američke Pete flote.
Bojkot, dezinvestiranje i sankcije
Jedna vlada koja je nastavila sa svojom podrškom Palestini je vlada Huti u Jemenu, koja provodi blokadu tjesnaca Bab al-Mandab na južnom kraju Crvenog mora protiv izraelskih brodova i brodova koji idu za ili iz Izraela.
Nakon što je pucano na nekoliko brodova, četiri od pet najvećih brodarskih kompanija na svijetu preusmjeravaju svoje brodove oko Afričkog roga kako bi izbjegli porast premija osiguranja i opasnosti za svoje brodove i posadu.
Mnogi stručnjaci upoređuju aparthejd Izrael sa aparthejdom u Južnoj Africi. Rezolucije UN-a pomogle su da se sruši režim aparthejda u Južnoj Africi, ali stvarna promjena nije nastupila sve dok zemlje širom svijeta nisu prihvatile globalnu kampanju da ga ekonomski i politički izoliraju.
Razlog zbog kojeg su okorjele pristalice Izraela u Sjedinjenim Državama pokušale zabraniti, ili čak kriminalizirati, kampanju za bojkot, oduzimanje i sankcije (BDS) je upravo zato što bojkot, sankcioniranje i oduzimanje od Izraela mogu biti efikasna strategija koja pomaže u srušenju njegov genocidni, ekspanzionistički i neodgovorni režim.
Alternativni predstavnik SAD-a u UN-u Robert Wood rekao je Vijeću sigurnosti da postoji “osnovna nepovezanost između diskusija koje smo vodili u ovoj dvorani i stvarnosti na terenu” u Gazi, implicirajući da samo izraelski i američki pogledi na sukob zaslužuju da budu shvaćeni ozbiljno.
Ali prava nepovezanost u korijenu ove krize je ona između izoliranog svijeta u ogledalu američke i izraelske politike i stvarnog svijeta koji vapi za prekidom vatre i pravdom za Palestince. Dok Izrael ubija i osakaćuje hiljade nevinih ljudi američkim bombama i granatama iz haubica, ostatak svijeta je zgrožen ovim zločinima protiv čovječnosti.
Pozivi za okončanje masakra nastavljaju da se jačaju, ali globalni lideri moraju preći dalje od neobavezujućih glasova i bezubih poziva na bojkot izraelskih proizvoda, stavljanje embarga na prodaju oružja, prekid diplomatskih odnosa i druge mjere koje će primorati izraelske i američke lidere da ponište mitove i laži koje su izmislili kako bi naoružali strahove svojih naroda i opravdali beskrajne zločine.
(TBT, MEE)