GEOPOLITIKA
Ko god naslijedi Baracka Obamu u Bijeloj kući, morat će da
primjeni ovih 7 stvari ukoliko želi da povrati izgubljenu prednost u odnosu na
Moskvu
FOTO: (public)
Prema brojnim parametrima, politika Washingtona prema Rusiji
je omanula. Uprkos diplomatskih i ekonomskih sankcija djela međunarodne
zajednice pod uticajem SAD, Moskva je uspela da zaštiti svoje interese u
Ukrajini, Siriji i cyber prostoru.
Novi pristup Rusiji biće jedan od glavnih prioriteta
sljedeće predsjedniče administracije, ali do sada, iako je kampanja već na
kraju, ni jedan od kandidata nije ponudio nešto novo – dok Hillary Clinton
predstavlja ruskog predsjednika Vladimira Putina kao glavnog
“zlikovca”, Donald Trump na Moskvu gleda kao na potencijalnog, ako ne
saveznika, onda svakako bližeg saradnika.
Ove dvije politike karakterišu američki odnos prema Rusiji
već decenijama, tačnije pristup koji zavisi od toga da li je Moskvu moguće “pobijediti”
ili privoljeti da postane “dobra demokratija”. Iako Rusija nije
demokratska zemlja, ona je sve moćnija u globalnoj areni i sljedeći predsjednik
morat će da prihvati da Moskva ne može biti jednostavno pobuđena u novonastajućem
multipolarnom globalnom poretku, već se mora primijeniti izbalansirana
mješavina saradnje i nadmetanja.
Sljedeći predsjednik vodeće ekonomije svijeta morat će da
ubijedi Moskvu da sarađuje tamo gdje je neophodno i da istovremeno bude spremna
na kompromise tamo gdje se njeni interesi sukobljavaju sa američkim. Ono što je
najvažnije jeste da Obamin nasljednik ne nastavi putem pritisaka sa ciljem
promjene Rusije, već da se sa “obračuna” sa Rusijom kakva zaista
jeste.
Ovo je 7 ključnih stvari:
1. Ne radi se samo o Putinu
Američki problemi sa Rusijom ne postoje zbog Putina, već
zbog geopolitičkih interesa. Putinov odlazak sa vlasti i promjena režima ne bi
riješili višegodišnje tenzije. Osim toga Putinova politika stoji na čvrstoj
vjekovnoj tradiciji ruske strateške misli, a njegovu vanjsku politiku
podržavaju kako elite, tako i šira javnost.
Sljedeći predsjednik SAD morat će da prestane u maniru
svojih prethodnika da odnose sa Moskvom zasniva na prostom slaganju ili
neslaganju oko određenih problema, naročito sada kada je Rusija dovoljno
ojačala da izazove američke interese.
2. Spriječiti pretvaranje ukrajinskog rata u zamrznuti
konflikt
Događanja u Donbasu bila su ključna za naglo pogoršanje
odnosa Moskve i Washingtona, međutim zbog situacije u Siriji i izborne
kampanje, o SAD se sve manje govori o Ukrajini. Iako SAD nisu među potpisnicama
Minskog sporazuma, novi predsjednik morat će da vrati fokus na sporazum i
pokrene njegovu primjenu sa mrtve tačke.
Pronalaženje izbalansiranog pristupa Ukrajini biće ključno
za ponovno uspostavljanje povjerenja između Moskve i Washingtona. Da bi do toga
došlo, Rusija će morati da se odrekne uticaja na političku tranziciju i reforme
koje zemlju čekaju na putu ka EU, ali će isto tako i SAD morati da odustanu od
članstva Ukrajine u NATO.
3. Iskreni razgovori o Evropi
Novi predsjednik SAD morat će da osnaži NATO kao garant
sigurnosti Evrope, ali će isto tako morati i da prihvati činjenicu da Rusija
može imati ogromnog uticaja na sigurnost Starog kontinenta. Zbog toga, akcenat
Obaminog nasljednika treba da bude na većoj saradnji sa Rusijom u okviru
sigurnosnih organizacija kao što su OEBS i NATO-Rusija savjet.
Iako je do danas potpisan čitav niz sporazuma o
razoružavanju i sprečavanju proizvodnje oružja za masovno uništenje, Rusija je
i dalje jedina zemlja koja može da uništi SAD kao funkcionalno društvo za oko
30 minuta. Iako djeluje apsurdno, više nego 25 godina od kraja Hladnog rata,
obje zemlje drže svoje nuklearne kapacitete u stanju pune pripravnosti
Premda su šanse za nuklearni rat gotovo ništavne, stabilnost
u nuklearnim odnosima SAD i Rusije jedna je od najvažnijih stvari ne samo za
dvije zemlje već i za cio svijet. Novi predsjednik SAD trebalo bi da uloži
napore u smanjenje tenzija i usmjeravanje ogromne vojne moći dvije zemlje na rješavanje
gorećih globalnih problema kao što je nuklearna prijetnja Sjeverne Koreje.
5. Saradnja u Aziji
Kako je “obuzdavanje” Kine već postalo nemoguć
zadatak, novi sljedeći predsjednik trebalo bi da se okrene fleksibilnim
koalicijama sa drugim velikim silama u Aziji, kako bi na taj način spriječio
Kinu da ugrozi američke interese u regionu.
Umjesto da gura Kremlj u de fakto ekonomsku zavisnost od
Pekinga, Washington treba da sarađuje sa Rusijom kako bi učvrstio svoj položaj
u Aziji.
6. Prihvatanje da je u Siriji ulog mnogo veći od same Sirije
Nakon kolapsa primirja ugovorenog od strane Washingtona i
Moskve, nastavak razgovora o Siriji djeluje gotovo potpuno besmisleno ukoliko
se ne primjeni šira strategija u koju će biti uključeni razgovori o Evropi. Moskva
je više puta insistirala na povezanosti pogoršanja sigurnosne situacije na
Bliskom istoku i u Evropi, ali je administracija Baraka Obame odbijala da
prihvati ovu vezu.
Samo priznavanjem činjenice da su različiti regionalni
izazovi povezani, sljedeći predsjednik će moći SAD da postavi u povoljan
položaj i uspješno izbalansira stvari u svoju korist.
7. Unutrašnja pitanja
Od kada se Rusija vratila u globalnu arenu kao važan igrač,
sa sobom je ponijela i novo oružje – medije. Slično kao i SAD tokom Hladnog
rata, Rusija se služi informacijama kako bi narušila kredibilitet Washingtona
Sljedeći predsjednik SAD morat će pre svega da se obračuna
sa nejednakošću, rasnim nasiljem, migracijama i kriminalom kod kuće kako bi
spriječio negativan uticaj informacionog rata.
Američki prioriteti moraju biti, dakle, postavljeni na
smirivanju konflikata u Ukrajini i Siriji, smanjenje prijetnje trke u
naoružanju i kredibilan i efikasan pristup problemima u kojima i Rusija drži
jake karte. Saradnjom i nadmetanjem sa Moskvom, sljedeći predsjednik SAD može
postići daleko veći uspeh od svojih prethodnika, bio to Donald Trump ili Hillary
Clinton.
(TBT, FP)