KOLUMNA
Zašto je pojam
demokratije nedodiriv? Tako je nekada bilo i u socijalizmu, kada je ta riječ
davno prije sloma sistema bila obesmišljena do praznih slova bez sadržaja.
Demokratiji prijeti slična sudbina prazne floskule
Piše: Jakob
Augstein, thebosniatimes.ba
CETA, Sporazum o
slobodnoj trgovini između EU i Kanade nije potpisan jer se tome usprotivila
Valonija, jedna od tri belgijske pokrajine. Niko ne zna šta je CETA, ali smo
zato svi saznali za Valoniju. Stručnjaci kažu da je ovo odličan sporazum, ali
ljudi više ne vjeruju stručnjacima. U međuvremenu je Belgija odlučila da će
ipak glasati za CETA. Privremena pobuna Valonije je ipak bila veliki udarac, ne
samo za Evropu već i za zapadni način vođenja politike – gdje se lobisti i
političari dogovaraju iza zatvorenih vrata. Kada će shvatiti da takva politika
nema budućnost?
Valonija je mala,
a Evropa velika. Mala zajednica koja naseljava par šumovitih brežuljaka ne bi
trebalo da ima moć da ometa poslove čitavog kontinenta. Tako govore ljudi koji
još uvijek nisu shvatili da je Evropsku uniju zahvatio ubrzani proces političke
delegitimizacije. Trump, Alterantiva za Njemačku, Brexit i Valonija: u toku je
erozija, razgradnja zapadne demokratije. Pustite Valoniju – u krizi je čitav
sistem zapadne politike.
Mnogi se prave da
se ništa ne događa, ali i to je znak posrnulog sistema. Liderka Zelenih Katrin
Göring-Eckardt nam je u susretu sa liderkom Die Linkea Sahrom Wagenknecht
pružila primjer ovakvog razmišljanja kada je rekla: „Wagenknecht kritikuje
mejnstrim medije jer građani gube povjerenje u njih. Ona insistira na
neuspjesima države i sistema. Ona ne kritikuje, već sumnja u njemačku
demokratiju.“
Bankarska kriza,
evrokriza, izbjeglička kriza – svi uviđamo da smo u posljednjih nekoliko godina
doživjeli višestruke neuspjehe države i sistema. Zašto o tome ne bi smjelo da
se govori i zašto stvari ne smiju da se nazovu svojim pravim imenom? Zašto je
pojam demokratije nedodiriv? Tako je nekada bilo i u socijalizmu, kada je ta
riječ davno prije sloma sistema bila obesmišljena do praznih slova bez
sadržaja. Demokratiji prijeti slična sudbina prazne floskule.
Ko želi da
zaštiti demokratiju treba da se suprotstavi sporazumima o slobodnoj trgovini
koji uspostavljaju sudove posebne nadležnosti za kompanije i investitore. CETA
predviđa takve stvari. I slobodna trgovina su također samo riječi. One bude
prijatne asocijacije na otvoreno more i duga putovanja sa hrabrim kapetanima.
Ali u stvarnosti je slobodna trgovina odavno postala sinonim za tajne dogovore
kompanija i političara. Ne treba biti stručnjak za slobodnu trgovinu da bi se
razumjelo da ona ukida takozvane „necarinske prepreke“, kao što su socijalni,
ekološki i pravni standardi na kojima počivaju naša društva. Ti standardi štite
interese građana. Ako budu bili žrtvovani zbog slobodne trgovine, sloboda će
pripasti kompanijama, a ne ljudima.
Predsjednik
Evropskog parlamenta Martin Schulz, Evropljanin i demokrata, vajkao se poslije
valonskog odbijanja: „Dvadeset sedam zemalja je pristalo, a sve koči neka
pokrajina koja iz unutrašnje-političkih razloga odbija sporazum. Rješenje je
zajedništvo, a ne partikularni interesi“. Schulz je u pravu, ali zapadna
politika je u velikoj krizi ako smo stigli dotle da se ideja Evrope koristi za
sitna ucjenjivanja umjesto za rješavanje ozbiljnih problema.
Već u vrtićima
učimo našu djecu da je super kada zemlje sarađuju – zbog poreza, terorizma,
klimatskih promjena. Tu počinje začarani krug: što ljudi više gube povjerenje u
demokratiju u unutrašnjim pitanjima, to će teže odustajati od nje u vanjskoj politici.
Šteta je što u Njemačkoj više nikoga ne zanima historija Istočne Njemačke, iz
koje bismo mogli mnogo toga da naučimo o gubitku nade, obesmišljavanju pojmova,
lažima, samozavaravanju i odumiranju ideja. I ideja demokratije može
odumrijeti. Kada je propala Istočna Njemačka, šef Štazija Erich Mielke je
doviknuo: „Volim i ja vas“. Šta će reći posljednji demokrata?
(TBT, Spiegel)
