Piše: Taha Ozhan, thebosniatimes.ba
Izraelska okupacija nije ograničena na Palestinu. Odgovor zapadnih elita na izraelski masakr u Gazi pokazuje kako Tel Aviv također zauzima način razmišljanja američkih i evropskih lidera.
Osim uspostavljanja kolonija na palestinskim zemljama, Izrael je otišao dalje, uspostavljajući politička naselja u zapadnim prijestolnicama.
Ovi potezi su naišli na neviđeni nedostatak opozicije, s političarima iz cijelog spektra koji su se ujedinili u podršci Izraelu nakon napada Hamasa 7. oktobra. Postoji oštar kontrast između njihovih strastvenih govora o invaziji Rusije na Ukrajinu i njihove odvojene, fanatične retorike o Izraelu.
Unutar međunarodnih institucija, vidjeli smo da je Zapad stavio veto na rezolucije o osnovnoj humanitarnoj pomoći, što je ozbiljno štetilo bilo kakvom zahtjevu za moralnim autoritetom.
Takav razvoj događaja može se razumjeti samo kroz sočivo trajnog utjecaja Izraela u SAD-u i Evropi. Uticaj Tel Aviva na vlade Bliskog istoka je također jasan, jer su one odražavale njegovu politiku kada su se suočile s “prijetnjom” demokratije kod kuće.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu je prikladno opisao situaciju kada je prošlog mjeseca rekao: „Liderima arapskih država, liderima koji brinu za budućnost svojih zemalja i Bliskog istoka, kažem jednu stvar: morate istupiti protiv Hamasa … Uvjeren sam da mnogi arapski lideri to razumiju.” Očigledno jesu.
Proteklih mjesec dana, dok su milioni ljudi širom svijeta protestirali protiv napada na Gazu, tragedija je prerasla u genocid. Protesti koji su u toku služe kao oštro otkriće nepovezanosti između zapadne javnosti i njihovih rukovodstava.
Ravnodušnost i tišina
U ovom burnom pejzažu, izjave američkog predsjednika Joea Bidena odražavaju obrazloženje ruskog predsjednika Vladimira Putina za invaziju na Ukrajinu. Ovaj stav podržavaju evropski ministri koji izgleda ne mogu da vide paralelu sa postupcima Rusije, dok krotak odgovor bliskoistočnih lidera podseća na stav Izraela prema drugim zločinima širom sveta.
Usred eskalacije globalnih političkih i ekonomskih tenzija, i kako mape saveza prolaze kroz transformativnu promjenu, Zapad se bori sa realnošću da njegov utjecaj naglo opada. To će imati značajne posljedice u godinama koje su pred nama.
U eri obilježenoj erozijom demokratije, usponom populizma, raspadnutim odnosom između ljudskih prava i prosperiteta i ozbiljnom krizom geopolitičke koherentnosti, Zapad će platiti značajnu cijenu za tako slobodno trošenje svog kredibiliteta na Izrael.
Ali ostaje pitanje: mogu li se zapadni politički lideri i mejnstrim mediji usuditi da izađu izvan okovira koje je diktirao Izrael u definiranju svog narativa o okupaciji Palestine i masakru u Gazi? Još važnije, kako protesti bujaju, a javna podrška Izraelu opada, da li je zapadna podrška Tel Aviva postala optužnica?
Ova kriza nadilazi licemjerje i dvostruke standarde. Ukoliko se Zapad ne izvuče iz izraelske okupacije i ne preusmjeri svoje interese ka međunarodnom poretku zasnovanom na pravilima, kriza će se samo intenzivirati. Ova situacija ugrožava delikatnu globalnu stabilnost koja je nastala nakon Drugog svetskog rata.
U narativu koji podsjeća na Sljepoću Josea Saramaga, čini se da su 7. oktobra zapadne političke elite naglo i istovremeno izgubile vid. Od tada su insistirali da se ostatak svijeta uzdrži od svjedočenja onoga što oni sami ne mogu vidjeti.
Pa ipak, događaji se nastavljaju odvijati u punom pogledu na svijet. Gaza je pretvorena u masivni koncentracioni logor u kojem je zarobljeno 2,3 miliona ljudi. To je takođe postao moralni lakmus test.
Nema jasnog izlaza
U isto vrijeme, čini se da su uzaludna bilo kakva očekivanja da bi Izrael mogao pokazati makar minimalnu suzdržanost. Nema jasnog izlaza iz trenutne krize. Održiv mir u Gazi, na okupiranoj Zapadnoj obali ili u širem regionu bit će nemoguć sve dok Izrael ne prizna pravo Palestinaca na postojanje.
Kolonijalni projekat Izraela zavisi od nestanka Palestinaca – populacije koja je velika kao jevrejska populacija Izraela. Ako država istraje u ovoj opsesiji, težina izraelskog tereta za Washington i Evropu će značajno porasti, osim ako ne počnu jasno vidjeti i promijeniti kurs.
U ovom trenutku, izraelski lideri su lako u stanju da legitimiraju bilo koji zločin koji su počinile državne snage, ili brane bilo kakvo kršenje ljudskih prava. Izraelski okupacioni mentalitet protkan je moralnim bankrotom.
Ali od Netanyahua do njegovih ministara, od vjerskih vođa do novinara, izraelska politika ostaje jedinstven izvor ponosa u velikom dijelu zemlje. Država nije štedjela napore da stigmatizira i tlači Židove širom svijeta koji se opiru umiješanosti u ovo ludilo.
Ako Washington i evropske prestonice ustraju u mišljenju da mogu da podnesu težinu Izraela i njegovu kampanju zvjerstava bez posljedica, oni se ozbiljno varaju.
Bilo bi u najboljem interesu zapadnih elita, kao i čovječanstva u cjelini, da se distanciraju od političke blokade koju je uveo Izrael, prije nego što se dogodi još veća katastrofa.
(TBT, MEE)
