REGINAL
Đukanović se do
sada dva puta povlačio sa državnih funkcija i ponovo se vraćao – 2006. i 2010.
godine
FOTO: Đukanović
(AP,public)
Vijest da je
Predsjedništvo vladajuće DPS odlučilo da za mandatara za sastav nove predloži
potpredsjednika aktuelne vlade Duška Markovića odjeknula je u regionu kao
manje-više gotova stvar da se aktuelni premijer Milo Đukanović povlači iz
politike.
Bez obzira na
povlačenje sa državnih funkcija, Milo Đukanović će sigurno ostati na čelu
DPS-a, makar do novog Kongresa koji bi trebalo da bude održan u ljeto 2020.
godine, piše provladina Pobjeda, prenosi Tanjug.
Inače, Đukanović
se do sada dva puta povlačio sa državnih funkcija i ponovo se vraćao – 2006. i
2010.
Pozivajući se na
svoja saznanja, Pobjeda piše da je procjena vrha partije i države da je
neophodno da Đukanović bude na čelu partije jer je to zahtjev i partijske baze,
ali i zajednička procjena da treba kadrovski osvježiti i osnažiti stranku.
Đukanović je
treće povlačenje nagovijestio u martu ove godine, kada je u intervjuu jednoj
ruskoj televiziji kazao da je ispunio sve svoje ciljeve.
“Trudim se
da budem odgovoran prema današnjim potrebama Crne Gore. Istovremeno, mislim da
sam ispunio ono što su bili moji planovi i moja očekivanja u politici. Vjerujem
da sam dao Crnoj Gori sve najbolje što sam mogao da dam”, rekao je tada
Đukanović, inače, zvaničnik sa najdužim premijerskim stažom u historiji Crne
Gore.
Zašto Duško, a ne
Milo, pitanje je na koje je pokušao da odgovori Boris Raonić iz Građanske
alijanse, koji tu promjenu vidu kao realizaciju nečega o čemu se davno šuškalo.
“Od kada je
Dušan Janjić izjavio da je na Minhenskom forumu sa Đukanovićem dogovoreno
povlačenje nakon ovih izbora, po prvi put se javno progovorilo o onome o čemu
se šuška odavno. Marković ili Đukanović nije posebno bitno, jer govorimo o
vladi i stilu vladanja kontinuiteta, a u ovoj fazi integracijama, nama treba
diskontinuitet. Ukoliko Marković skupi većinu za sastav vlade, ne očekujem
bitnije novine u načinu vođenja države”, kazao je Raonić u izjavi za CdM.
On cijeni da će
najveći problem Markoviću biti taj što nema jaku političku figuru uz sebe.
“A uz
nestabilnu većinu, nagomilane probleme i promijenjenu geostratešku poziciju, u
kojoj CG više neće biti tolerirane stvari kao do sada, sigurno je da će ovo
biti vlada sa najvećim izazovima do sada”, smatra Raonić.
Prvi put,
Đukanović se povukao, također sa mjesta premijera, početkom oktobra 2006.
godine, ali je ostao u političkom životu Crne Gore obavljajući i dalje funkciju
predsjednika Demokratske partije socijalista.
Razloge za svoje
povlačenje tada je opisao kao državne, partijske i lične prirode.
“Mislim da
je ovo trenutak da neki novi ljudi, sa nekom novom energijom, treba odmah da
prionu na nove poslove i da iskoristimo svaki novi dan kako bi što kvalitetnije
osigurali ostvarivanje onoga što su strateški interesi Crne Gore”, rekao
je tom prilikom Đukanović.
Na mjestu
premijera tada ga je zamijenio Željko Šturanović, a kada se nakon dvije godine
povukao iz, kako je tada saopćeno, zdravstvenih razloga, ponovo je ga je
zamijenio Đukanović 2008.
Vraćajući se
Đukanović je to obrazložio savješću o svojoj odgovornosti.
“Svjestan
svoje posebne odgovornosti, prihvatio sam da promijenim lične planove i pokušam
da odgovorim državnim potrebama”, rekao je tada Đukanović i naglasio da i
dalje “smatra veoma ubedljivim razloge zbog kojih se 2006. povukao sa državnih
funkcija, ali da se vratio jer su nastupile vanredne okolnosti”.
Drugi put,
Đukanović se povukao u decembru 2010. On je tada istakao da odluka o ostavci
nije nova i nije ishitrena, kao i da nije donesena pod pritiskom iznutra ili
spolja.
“Vrijeme koje
sam proveo na najodgovornijim funkcijama traje dugo – dvije decenije. Odlazim
čiste savjesti i uzdignuta čela, zadovoljan sa onim što sam uradio”, naveo
je tada on.
Na mjesto
predsjednika Vlade tada ga je naslijedio Igor Lukšić.
Gdje god da bude
sjedio, u Skupštini, kao poslanik, na čelu DPS, vladi ili eventualno na mjestu
predsjednika Crne Gore, Đukanović će i dalje biti na već jasnom putu Crne Gore
ka evroatlantskim integracijama.
Đukanović je
političar koji je Crnoj Gori osigurao nezavisnost i poveo je putem EU i NATO-a
žrtvujući na tom putu i nekada veliko prijateljstvo sa Rusijom.
Na početku
političke karijere u bivšoj SFRJ, zbog stava i načina na koji je donosio odluke
nazvali su ga “Milo Britva”.
Danas je jedini
političar od uticaja koji je karijeru počeo u aparatu komunističke
nomenklature. Politički je nadživio sve svoje drugove iz Saveza komunista
Jugoslavije: sa vlasti su otišli i Milošević, i Gligorov, i Kučan… Đukanović
je ostao.
Još kao student
bio je predsjednik omladinske organizacije.
U vrijeme
Miloševićeve antibirokratske revolucije bio je jedan od jurišnika u obračunu sa
“starom gardom” u Komunističkoj partiji Crne Gore, koja se kasnije
transformirala u i danas vladajuću Demokratsku partiju socijalista, na čijem je
čelu.
(TBT)
