KOLUMNA
Da li je Bakir
Izetbegović iz očaja odlučio posjetiti Iran, ne znam! Ali pretpostavljam da je
morao! Jer je očito na sceni velika zavjera protiv Bošnjaka od strane
evropskih/kršćanskih (vele)sila
Piše: Nedžad
Latić, thebosniatimes.ba
Kada sam prije petnaestak godina bio dobio
ponudu da pregovaram sa Ninoslavom Pavićem, (su)vlasnikom Europa press holdinga
(EPH), vezano za kupovinu štamparije Oslobođenja, ni slutio nisam da sam bio
središtu možda najmoćnije njemačke ekspoziture na Balkanu.
Mene su preporučili
bosanski katolici kojima sam pomogao da naplate jedan milonski transfer od
jednog sarajevskog tajkuna. To je bilo vrijeme dok je moja „slušalica“ još
vrijedila, jer se vjerovalo da imam „prolaz“ do predsjednika Alije
Izetbegovića.
Plan je bio da
Pavić kupi štampariju na koju je bio „bezecovao“ Fahrudin Radončić i da štampa
svoja bosanska izdanja poput „Jutarnjeg lista“ i „Globusa“.
Na moje pitanje
zašto vjeruje da bih ja to mogao realizirati, Pavić je odgovorio: “Pregovarali
smo sa urednikom Slobodne Bosne, ali on je nepredvidiva osoba i nismo smjeli
riskirati milionski projekat. Rekli su mi prijatelji da se, osim njega, samo
„braća Latići“ ne boje Radončića.“
Vjerujem da je
Pavić bio toliko ubijeđen da je našao pravog sugovornika da mi je sam rekao
kako je, zapravo, većinski vlasnik EPH-a, moćni njemački magnat WAZ-Gruppe i
da ako želim mogu razgovarati i sa njihovim predstavnikom, izvjesnim Šumanom,
koji je tada bio u Zagrebu.
Fasciniralo me je
kako je Pavić sa lahkoćom obećavao kontakt sa najvećim imenima evropske
politike. Sjećam se da sam spomenuo Bodu Hombacha, tadašnjeg šefa Pakta za mir
na Balkanu. Kasnije sam, valjda kad se ta institucija ugasila, čitao da je
Hombach postao direktor WAZ grupe.
Vratio sam se u
Sarajevo i sve ispričao tadašnjem premijeru Edhemu Bičakčiću. „Ma ja to ne bih
ni privatizirao“, lagao je Bičakčić. „Neka ostane državna firma pa
ćemo u njoj štampati novac i poštanske markice.“ Očito me je premijer lagao jer
je znao da je prodaja štamparije već obećana Radončiću.
Pavić je imao
veliku aferu u kojoj je čak bio i hapšen. Potom se desio veliki medijski rat
kojeg je protiv Pavića bio poveo pokojni Ivo Pukanić pokrećući, pored Nacionala, i
dnevni list „Republika“. Iskreno, navijao sam za gubitnika Pukanića!
Ovaj uvod može,
između ostalog, opravdati i činjenica da sam baš na stranicama Pavićevih novina
pročitao tekst da se mijenjaju prioriteti hrvatske politike i da će tandem
predsjednica Grabar-Kitarović i premijer Plenković zagovarati federalizaciju BiH.
Dakle, tu smo!
Hrvatski prioriteti se nisu mogli promijeniti/poredati u gori vakat po Bošnjake: to se desilo taman kad je naivni
reis Kavazović „nasjeo“ na uljudbu o
stotoj obljetnici islama u Hrvatskoj, pa još kad su nacionalne tursko-bošnjačke
vođe Tayib Erdogan i Bakir Izetbegović uveličali svu tu silnu ceremoniju kako
bi dokazali da su odnosi Hrvata i Bošnjaka posuti „hrvatskim cvijećem“; pa onda
kad je Milorad Dodik ostvario svoju prijetnju i realizirao referendum, hrvatski
lideri nam „okreću ćurak“!
Prije toga predsjednica
Grabar-Kitarović sastala se sa briselskim pjandurom Claude Junckerom i
iskazala svoju zabrinutost zbog stanja/tenzija u BiH. Ova poruka se mogla
čitati da će Evropska unija, kojom iz Bruxellesa upravlja ovaj pjandura,
aminovati ili čak i podržati tu federalizaciju BiH.
Dugo sam sumnjao
da njemačka kancelarka Angela Merkel vodi licemjernu politiku prema Bošnjacima.
Nekad sam pisao da Merkolovu stoga treba „držati na oku“. Zašto? Pa ta gospođa
se udostojila samo prošle godine posjetiti Sarajevo, i to na par sati. Ova moja
podozrenja podvršuju ovih dana i depeše Wikileaksa. Jedina njena posjeta
Sarajevu sastojala se od protokolarnog susreta sa članovima Predsjedništva, i
posjete Galeriji da vidi izložbu slika o Srebrenici. Tajminig joj, navodno,
nije dozvoljavao da dođe u Potočare!
Ovo je naravno
nedovoljno činjenica da se da sud o Merkelovoj politici prema Bosni. Tim prije
jer se radi o mudroj političarki koja inače malo i rijetko govori, a Bosnu je
baš izbjegavala spominjati.
Ali, ako bi se pri ovoj analizi držao stare špijunske devize iz vremena „hladnog rata“ – da je
bolje Rusima čitati NYT, nego vrbovati američkog predsjednika da radi za KGB –
onda bi se mogao pozvati na neke tekstove novinara koji radi za Pavićeva izdanja, poput „Globusa“, Darka
Hudelista. On je prema svim mojim saznanjima njemački agent. Kad sam par
sedmica prije održavanja referenduma vidio tematsku analizu o referendumu u
RS-u, potkrijepljenu profilom i razgovorom Darka Hudelista sa Miloradom
Dodikom, posumnjao sam da je Dodik njemački „igrač“! Na Hudelista kao njemačkog
agenta mi je davno ukazao rahmetli Teufik Velagić jer ga je Hudelist dugo
snimao a nikad nije objavio razgovor sa njima. To je bilo vrijeme političke
disolucije Jugoslavije, a pošto je Velagić pripadao Demokratskoj inicijativi,
koju su sačinjavali emigranti sa područja bivše Jugoslavije, Hudelista je
zanimalo kako će se Bošnjaci ponašati.
Onaj ko je pratio
Hudelistove tekstove, poput opširne studije „Moj beogradski dnevnik“, mogao je saznati da će tadašnji nadobudni „Šešeljevac“
Aleksandar Vučić biti budući lider Srbije. Potom ko je uočio najavu
objavljivanja posljednje Hudeslitove knjige „Rim, a ne Beograd“ o raspadu
Jugoslavije, gdje on optužuje Vatikan i Ameriku, odnosno papu Wojtylu,
Zbigniewa Brzezinskog da su stajali iza ovog „poduhvata“ šta je bila misija
tromjesečnog sponzoriranog boravka u Beogradu! Knjiga je pisana senzacionalnim
stilom s ciljem skrivanja uloge Njemačke
u raspadu Jugoslavije.
A što se tiče
srpsko-hrvatskih odnosa, oni su u drugom planu. Tenzije koje su bile popraćene
razmjenom sočnih uvreda i psovki na relaciji Beograd – Zagreb imale su za cilj
samo stvaranje „tamnih oblaka“ iznad Bosne dok Dodik ostvari svoje političke
ciljeve. Sudeći prema novim prioritetima hrvatske politike prema Bosni, razvedravanje
i stišavanje tenzija između Hrvatske i Srbije može započeti. Moguće je uskoro
očekivati susrete premijera Plenkovića i Vučića. Obojica važe za njemačke
igrače!
Također i Dodik
može odahnuti, jer će Dragan Čović u „ozračju“ novih prioriteta hrvatske
politike započeti pregovore o federalizaciji BiH. Ima li Bakir Izetbegović odgovor na ovu
situaciju? Ne vjerujem! Jer teško da postoji ijedna živa bošnjačka glava da bi
se mogla izvući iz „trapeza“ kojeg su mu razapeli Fikret Abdić u Velikoj Kladuši,
Milorad Dodik u Srebrenici i Dragan Čović u Stocu, uz postojeći distrikt Brčko!
U vrijeme kada je
Engleska napustila EU, te kormilo evropske politike drže Njemačka, Francuska i
Italija, Bošnjaci se ne mogu nadati pruženoj ruci i razumijevanju. Očito su
Hrvati u ovakvoj konstelaciji odnosa vidjeli svoju šansu.
Koga još Bošnjaci
imaju od saveznika? Imaju SAD, Tursku i Saudijsku Arabiju! Nažalost sve tri
saveznika su zaokupljena unutarnjim vrlo turbulentnim i radikalnim problemima,
kao što su Trump, ISIL, Gulen. Alternativa bi mogao biti samo Iran! Iako se
Iran poslije rat(ov)a u bivšoj Jugoslaviji povukao sa Balkana, ova zemlja je
popravila svoje odnose sa Evropljanima, a ima vrlo dobre odnose sa Rusijom što
je preporučuje kao novog-starog partnera.
Da li je Bakir
Izetbegović iz očaja upravo ovih dana odlučio posjetiti Iran, ne znam! Ali
pretpostavljam da je bio primoran! Jer je očito na sceni velika zavjera protiv
Bošnjaka od strane evropskih/kršćanskih (vele)sila. Ovu zavjeru može suzbiti
samo strah od Irana! U slučaju da zapadne zemlje rasparčaju Bosnu, i ostave
Bošnjake bez matične države, to im Iran ne bi oprostio kao što im ne oprašta ni
politiku prema Palestincima, odnosno Bliskom istoku!
(TBT)