KOLUMNA
Ako ovo nije zapadno društvo koje smo sanjali, možda bismo
morali potaknuti političare da ponovno otvore koju knjigu povijesti i vide šta
su neznanje pomiješano sa strahom i demagogijom donijeli čovječanstvu kroz
zadnjih stotinjak godina
Piše: Andrea Mammone, thebosniatimes.ba
Početkom 2000-ih evropski intelektualci poput Jurgena
Habermasa raspravljali su o zajedničkom identitetu Europljana i strukturi
Europske unije. Slavni je njemački filozof iznio potrebu za
“harmonizacijom”, “kozmopolitizmom” i “građanskom
solidarnošću”. Smatrao je da tek kad se Šveđani i Portugalci zauzmu jedni
za druge može doći do otprilike jednakog minimalca ili jednakih uvjeta za
napredak pojedinca.
Koliko od navedenog vrijedi i danas? 23. juna Velika
Britanija je glasala za napuštanje Unije. Za neke to predstavlja kraj
jedinstvene Evrope proizašle iz rata. To je u mnogočemu trijumf nacionalnih
interesa nad zajedničkim projektima, solidarnošću i racionalnošću.
Predložena ograničavanja broja stranih studenata i
zapošljavanja stranih radnika u Velikoj Britaniji koraci su u tom smjeru. To je
također i legitimizacija ksenofobije.
To ujedno za sobom povlači mnoga pitanja. Kakva će biti
budućnost britanskih sveučilišta bez školarina stranih studenata? Što je s
dinamičnošću i privlačnošću grada otvorenog za posao kao što je to London?
Porast desnog ekstremizma
James Kirkup iz Telegrafa točno opisuje problem kad kaže da
britanska premijerka Theresa May navodi “nisko kvalificirane
imigrante” kao problem u politici zemlje, ali kaže da ima malo dokaza da
su Britanci zbog njih nezaposleni ili da zarađuju manje.
Kirkup ističe i da je danas više ljudi rođenih u Britaniji
koji su zaposleni nego ikad prije. Usprkos tome, Brexit je tek vrh sante
događaja koji tresu Europu.
U Evropi je desni ekstremizam u porastu od sredine 1980-ih.
Danas je u porastu svuda. Regionalni su izbori u Njemačkoj bili dokaz rasta
potpore stranci Alternative za Njemačku (AfD), anti-EU i anti-imigracijskog
pokreta. Njemački je nacionalizam tabu od Drugog svjetskog rata – veoma je
zabrinjavajuće što ga jedna politička stranka tako uspješno koristi.
Niz pitanja ostaje bez odgovora – zar moćna (i sve starija)
Njemačka ne treba strane radnike za svoj masivni industrijski sektor?
Odustajanje od vrijednosti prosvjetiteljstva
Evropa je jednom bila dom kulturnih vrijednosti
prosvjetiteljstva, ali danas se čini kako je izgubila dio racionalnog
razmišljanja.
Prije nekoliko dana Švicarska je regija Ticino odobrila
referendum koji prioritizira domaće radnike nauštrb stranih, koji svakodnevno
putuju na posao preko talijanske granice. Ovo glasanje Švicaraca mnogi
smatraju, kao i kod Brexita, izazovom slobodi kretanja ljudi unutar EU-a. Još
jednom imigranti “spuštaju plaće i stvaraju nezaposlenost”, piše
Mammone.
Bez obzira na to što je Švicarska veoma bogata zemlja,
službene statistike kažu da je broj poslova porastao za 1,6 posto u odnosu na
isti kvartal prošle godine. Stopa nezaposlenosti u kolovozu bila je 4,3 posto,
odnosno upola manja nego u EU-u.
Umjesto da se bori za osnovni prihod, veći minimalac te
re-distribuciju bogatstva, javnost se fokusira na izgradnju imaginarnih utvrda
kako bi se zaustavila globalizacija. Ove slabo informirane rasprave samo potiču
nerealna i nedostižna rješenja u post-nacionalnom svijetu.
Ako ovo nije zapadno društvo koje smo sanjali, možda bismo
morali potaknuti političare da ponovno otvore koju knjigu povijesti i vide šta
su neznanje pomiješano sa strahom i demagogijom donijeli čovječanstvu kroz
zadnjih stotinjak godina.
(TBT,CNN)