KOLUMNA
Danas bismo mogli
mirne duše reći da je velikosrpski, a kasnije i Tuđmanov nacionalistički
pokret, napao Bosnu radi toga kako se u njoj ne bi ostvarila humana Alijina
vizija države i društva
Piše: Nedžad
Latić, thebosniatimes.ba
Kada danas,
trinaest godina poslije, govorimo o rahm. Aliji, moramo konstatirati sljedeće:
1) On nikada nije dobio priliku da
realizira viziju države i društva u vlastitoj zemlji kako ih je on zamišljao i,
na neki način, elaborirao u svojim spisima Islamska deklaracija, Problemi
islamskog preporoda i Islam između Istoka i Zapada.
Naglasimo,
najprije, da su prokomunistička, a kasnije – i sve do danas – pročetnička i
proustaška inteligencija, oba ta njegova
spisa napali iz svih oružja iskasapivši njihove smislove i ciljeve. Alija je
zagovarao građansku i sekularnu državu BiH u kojoj će svi ljudi i narodi,
vjere, tradicije i kulture, biti slobodni. Na koncu, sve te svoje vizije on je
demonstrirao u svojoj kasnijoj politici, svojim državničkim govorima, itd.
Žalosno je što se on sam, uslijed nesmiljene kampanje protiv njegovih knjiga,
laži i objeda na njega, Bošnjake, Armiju RBiH,
njegove saradnike, na neki način odricao svojih knjiga, posebno Islamske
deklaracije, tog jednog antimakijavelističkog političkog manifesta koji vjeru i
vjerske vrijednosti unosi u politički život i političko mišljenje.
Danas bismo mogli
mirne duše reći da je velikosrpski, a kasnije i Tuđmanov nacionalistički
pokret, napao Bosnu radi toga kako se u njoj ne bi ostvarila humana Alijina
vizija države i društva.
2) Danas se urgentnim postavlja pitanje
Alijinog naslijeđa. Šta se to dogodilo s ovim misliocem i državnikom nakon
Daytona? Odgovore na to pitanje mogu dati samo njegovi živi nasljednici, Haris
Silajdžić i Bakir Izetbegović, njegov sin. Jedan od njegovih nasljednika,
svjedok najvećih Alijinih odluka, posebno u vezi sa Washingtonskim i Daytonskim
sporazumom, Muhammed Šaćirbegović, i pored svoje volje, ne može doći u Bosnu i
svjedočiti o ovim sporazumima kao i o nekim ostalim Alijinim potezima, dok
prvospomenuta dvojica šute – svaki iz svojih razloga.
I dok se Haris
Silajdžić tajanstveno povukao iz političkog života, rahm. Alijin sin danas drži
sve konce bošnjačkog političkog odlučivanja u svojim apsolutističkim rukama i
krije od javnosti odgovor na pitanje: Ko je, kako i zašto prigrabio Alijino
političko naslijeđe, ko je srušio bošnjački politički pokret za slobodu, ko je
cementirao Republiku Srpsku do neslućenih visina i ko je, u ime rahm. Alije,
Bošnjake doveo na najniže grane njihova postojanja, u novi strah da se nad
njima ne počini genocid?
Naša istraživanja
govore, da je Alija bio primoran da
obezglavi SDA (čitaj: bošnjački pokret za slobodu) i da je njegova konstatacija
da je to učinio pod prijetnjom „jedne zapadne sile“ – ne stoji. On je to učinio
pod nečijom drugom „prijetnjom“, bolje reći ucjenom. Nagradno je pitanje ko je
to njega za njegova života uzeo pod svoju kontrolu i razbio bošnjački pokret za
slobodu i Bošnjake doveo u današnje stanje.
Pa ako se javnost
još pita ko je to učinio, na jedno pitanje imamo sasvim jasan odgovor. Naime,
pitanje glasi: Ko je od SDA, kao nacionalnog pokreta za slobodu, napravio
„građansku“ stranku u kojoj će se „pomiriti komunisti i (tradicionalni)
muslimani.“ Odgovor je: To su bili Hilmo Neimarlija i Mufid Memija, dva
politologa iz Titina šinjela. Prvi je došao u Islamsku zajednicu i SDA sa
Fakulteta političkih nauka, a drugi je sletio u SDA iz nekog nesvrstanog jata.
A njihova „građanska“ opcija jasna je samo u jednom: udaljiti revnosne vjernike iz politike (da bi se oni i Alijin
sin sa svojom oficirušom mogli u njoj baškariti), da bi osujetili lustraciju i
sakrili dosjee komunističkih saradnika i da se ne bi gonili kriminalci iz
vlastitih redova.
Podupirući
„građansku“ opciju u SDA dok su jačale i danas jačaju srpske i hrvatske
nacionalističke snage, tzv. međunarodna zajednica je izdala Bošnjake, koji se
danas ponovo stide i svoje vjere, i svoga jezika, i svoga Bošnjaštva, pa čak i
Alije kao svoga dojučerašnjeg lidera.
(TBT)