Model jedne države još se naziva i „dvonacionalnom državom“ i podrazumijeva stvaranje jedne demokratske, sekularne države u kojoj bi Židovi i Arapi živjeli kao građani s jednakim pravima. Oni koji podržavaju rješenje jedne države općenito smatraju da je razdvajanje Izraelaca i Palestinaca u dvije države preteško za izvesti. Stanovništvo je previše isprepleteno, a postizanje dogovora o pitanjima kao što su granice, Jerusalem i palestinske izbjeglice je previše komplicirano da bi se riješilo.
Već tokom 1990-ih, kada se činilo da je dvodržavno rješenje na vidiku, tadašnji vodeći palestinski intelektualac Edward Said, pozivao je na uspostavu binacionalne države kao alternativu mirovnom procesu iz Osla. Tvrdio je da odvajanje nije izvodivo s obzirom na mnoštvo međuovisnosti između dva naroda. S obzirom na nelak život Palestinaca u enklavama, sve veći broj palestinskih intelektualaca i aktivista, poput filozofa Sarija Nusseibeha, u posljednje vrijeme poziva na kreiranje dvonacionalne države. Oni predstavljaju značajan glas oporbe Palestinskoj oslobodilačkoj organizaciji (PLO). Također, neki istaknuti Izraelci pozivaju na dvonacionalnu državu, uključujući bivšeg zastupnika Laburističke stranke i predsjednika Knesseta Avrahama Burga, povjesničara Ilana Pappéa i sociologa Yehoudu Shenhava. Svi oni dijele uvjerenje da se trajno i pravedno rješenje može ostvariti samo kroz dvonacionalnu državu, koliko god se takva država činila utopističkom. Postoji mogućnost da bi borba za jednaka građanska prava mogla biti uspješnija od borbe za nacionalno oslobođenje.
Nekoć istaknuti izraelski pobornik rješenja o dvije države, Avraham Burg, prihvatio je jednodržavno rješenje. „Četvrt stoljeća nakon sporazuma iz Osla, rješenje o dvije države leži u ruševinama. Nema mirovnog procesa. Ostalo je vrlo malo nade. Pa ipak, nekako, ipak moramo pronaći način da Izraelci i Palestinci žive jedni uz druge, s jednakim pravima unutar jedne međunarodne granice. Vrijeme je za progresivno rješenje jedne države.“ Ipak, mnogi Izraelci nepovoljno gledaju na rješenje jedne države kao na rješenje koje bi uništilo židovski karakter države i potkopalo sigurnost Izraela. Davanje državljanstva svim Palestincima učinilo bi Židove manjinom i u biti eliminiralo jedinu židovsku državu na svijetu. S druge strane, uspostava binacionalne države značila bi da Palestina ne bi postojala kao neovisan politički entitet ako bi uopće postojala kao entitet unutar zajedničke države. Osim toga, jednodržavno rješenje još uvijek nosi sa sobom praktične probleme, među kojima je najvažniji kako održati mir između dva naroda koji se sukobljavaju više od 70 godina. Ta dva naroda bila bi strpana u jednu državu te bi morali zajedno raditi kroz državne organe jednako kao i u privatnom sektoru kako bi mogli živjeti i napredovati.
Unitarna izraelska država
Različiti su oblici mogućeg uređenja zajedničke države. Jedan takav model je unitarna izraelska država, koja bi se sastojala od jedinstvene vlade na cijelom teritoriju Svete zemlje s državljanstvom i jednakim pravima za sve stanovnike, bez obzira na njihovu etničku ili vjersku pripadnost, slično britanskoj Palestini. Neki Izraelci zagovaraju verziju ovog modela u kojem će Izrael anektirati Zapadnu obalu, ali ne i Pojas Gaze te će tako ostati židovska i demokratska država s ovećom arapskom manjinom.
Ojačana Palestinska autonomija
U drugom modelu zajedničke države Izrael bi anektirao većinu Zapadne obale (oko 60%) s izraelskim naseljima, a u ostatku bi stvorio autonomnu palestinsku regiju. Naftali Bennett, ljevičarski izraelski političar, pozivao je na takvo rješenje – „nadogradnju“ palestinske autonomije na Zapadnoj obali u područjima koja su već pod palestinskom kontrolom i u Pojasu Gaze. Palestinci bi održavali vlastite izbore i organizirali vlastite škole i službe, ali ne bi kontrolirali granice i ne bi im bilo dopušteno imati vojsku. Palestinski teritoriji dobili bi autonomiju ali ne bi tvorili samostalnu državu nego bi bili de facto dio Izraela ili ovisni o njemu. Palestinci ovaj dogovor očekivano smatraju neprihvatljivim.
Federalni modeli
Prema nekim izraelskim prijedlozima jedna višenacionalna država mogla bi biti uređena kao federacija. Ova varijanta rješenja s jednom državom podrazumijevala bi primjenu izraelskog zakona na cijeloj Zapadnoj obali i dala bi puno državljanstvo i pravo glasa svim Palestincima koji ondje žive. Međutim, takva država bila bi podijeljena na manje pokrajine ili kantone na načine osmišljene da izraelske političke strukture očuvaju većinu. Naravno, federacija može biti uređena i drukčije tako da je središnja vlada zajednička s federalnim jedinicama – pokrajinama ili kantonima. Federalne jedinice mogle bi biti kreirane tako da se osigura ravnopravnost odnosno paritet dva naroda na lokalnoj i nacionalnoj razini. Svakako paritet bi morao postojati u središnjoj vladi.
Federacija Izraela i Zapadne obale
Profesor emeritus ekonomije na Sveučilištu Simon Fraser u Kanadi, Mahmood Hasan Khan, 2021. predložio je jednodržavno rješenje koje se temelji na pravičnosti i praktičnosti. Ono podrazumijeva prihvaćanje izgrađenih židovskih naselja i doseljenika na Zapadnoj obali kojih ima oko 400 hiljada. Međutim, naselja u izgradnji bi se uklonila i postojeća se ne bi širila. Prestalo bi se s rušenjem palestinskih domova na Zapadnoj obali, u Jeruzalemu i okolici. Osigurala bi se kompenzaciju za srušene palestinske domove za izgradnju židovskih naselja. Srušili bi se svi betonski zidovi i uklonile sigurnosne kontrolne točke na Zapadnoj obali i u Jeruzalemu. Izraelske sigurnosne snage povukle bi se sa Zapadne obale i ondje uspostavile zajedničke sigurnosne snage s Palestincima jednako kao i u prijestolnici. Stvorila bi se federacija Izraela i Zapadne obale bez Gaze. Predložena federacija bila bi binacionalna država: dva naroda s jednakim pravima dijelila bi zajednički teritorij. Postojale bi tri jednodomne zakonodavne skupštine, tri viša suda i tri izvršne vlasti – za Izrael, Zapadnu obalu i saveznu razinu.
Federacija bi bila sekularna demokratska država u kojoj bi svi imali jednaka prava. Arapi u Izraelu i na Zapadnoj obali dobili bi jednaka prava kao i Židovi – pravo na posjedovanje imovine, slobodu govora, slobodno kretanje i slobodno glasovanje. Jerusalem bi bio zajednički glavni grad federacije. Zajednička sigurnost, zajednička ekonomska politika i zajedničke putovnice trebali bi biti vodeći principi. Doduše, ideju o federaciji treba dalje razraditi. Pojasu Gaze bi se dopustilo da postane suverena država s otvorenim granicama s novom federacijom i Egiptom. Ideja počiva na premisi dani stanovnici Gaze ni građani Izraela ne žele živjeti zajedno ali sigurno mogu živjeti u miru kao susjedi. Izrael bi prekinuo okupaciju Golanske visoravni i vratio taj teritorij Siriji uz određene uvjete. Svi stanovnici trebali bi slobodno putovati i raditi diljem federacije. Imali bi istu putovnicu za putovanje u inozemstvo, ali posebne nacionalne osobne iskaznice. Federacija bi uvela jednu valutu i koristila bi fiskalne instrumente za smanjenje siromaštva i nejednakosti. Za realizaciju ovog modela autor predlaže prijelazno razdoblje od pet do deset godina.
Raste podrška jednodržavnom rješenju
Iako se o rješenju jedne države sve više raspravlja u akademskim krugovima, ono je ostalo izvan službenih nastojanja politike da se riješi sukob, jer ga zasjenjuje rješenje dvije države. Anketa koju su 2011. proveli Stanley Greenberg i Palestinski centar za javno mnijenje, otkriva da 61% Palestinaca odbija dvodržavno rješenje, dok je 34% reklo da ga prihvaća. 66% ispitanika je izjavilo da bi u početku Palestinci trebali prihvatiti rješenje dvije države, ali zatim raditi na tome da to sve bude jedna palestinska država. Prema istraživanju iz 2017., podrška rješenju jedne države iznosi 36% među Palestincima, 19% među Židovima i 56% među Arapima u Izraelu. Provedeno istraživanje među ekspertima za Bliski istok iz 2021. pokazalo je da 59% ispitanika smatra da je sadašnje rješenje „jednodržavno rješenje nalik apartheidu“. Ako se ne realizira rješenje s dvije države, 77% njih predviđa „stvarnost jedne države sličnu apartheidu“, a 17% „stvarnost jedne države s rastućom nejednakošću, ali ne sličnu apartheidu“ i samo 1% smatra da bi dvonacionalna država imala jednaka pravima za sve stanovnike. 52%ispitanika tvrdi da rješenje dvije države nije više izvodivo.
Prema palestinskoj anketi iz 2020. oko 10% Palestinaca na Zapadnoj obali i u Gazi vjeruje da bi rad na višenacionalnoj državi trebao biti glavni prioritet u sljedećih pet godina. Interes za modelom jedne višenacionalne države raste jer model dvije države nije uspio donijeti konačni dogovor. Frustracije neuspjehom modela dvije države velike su među običnim ljudima oba naroda i stoga jednodržavno rješenje biva sve popularnije. U siječnju 2023., zajednička izraelsko-palestinska anketa utvrdila je da bi 52 posto arapskih građana Izraela podržalo zajedničku državu s jednakim pravima za židovske i palestinske građane u usporedbi sa samo 20% Židova. Otprilike svaki treći Palestinac podržao je zajedničku državu što pokazuje da bi u takvoj državi Palestinci vrlo lahko postali većina a takva država ne bi bila židovskog karaktera.
Konfederalno rješenje
Solomonsko rješenje moglo bi biti u obliku konfederacije. Bila bi to mješavina rješenja dvije države koje bi bile labavo povezane (jedna država). U osnovi, Izrael i Palestina činili bi uniju koja bi nalikovala na neku vrstu Evropske unije u malom. Svaka bi strana imala vlastitu vladu i vlastita tijela vlasti, ali bi zajedno radile u pogledu raspodjele resursa, na pitanjima sigurnosti i gospodarstva. Postojalo bi slobodno kretanje, pa čak i prebivalište između dviju država, ali građani obje strane mogli bi glasovati samo na vlastitim izborima. Modeli konfederacije nude kompromis koji uvažava zajednička prava, uz pretpostavku da se dvije odvojene države neće moći učinkovito nositi s izazovima koji dolaze.
Zaključak
S obzirom na krvave sukobe u Svetoj zemlji u oktobru 2023. (obje strane neočekivano koriste izraz rat) i koji ozbiljno prijete široj destabilizaciji Bliskog istoka i svijeta, čini se da se konačno rješenje izraelsko-palestinskog sukoba nalazi daleko u budućnosti. Rat je najužasniji čovjekov izum ali prije ili kasnije oružje će morati utihnuti a diplomatija će za stolom morati pronaći odgovarajuće političko rješenje.
Političko rješenje izraelsko-palestinskog sukoba traži se već desetljećima i može se bez pretjerivanja reći da je to najteže geopolitičko pitanje. Zatvaranje kriznog žarišta u Svetoj zemlji zauvijek bi promijenilo Bliski istok i svijet nabolje. Kakvo god to rješenje bilo, ono se, da bi bilo održivo, mora temeljiti na načelima jednakosti i samoodređenja i treba voditi prema povijesnoj pomirbi dvaju naroda. Nastavak trenutačnog neriješenog stanja jednako je štetno kao i bilo koje rješenje koje daje dominaciju jednoj strani.
Rješenje mora biti pravedno i treba osigurati ravnopravnost i mogućnost razvoja Izraelcima i Palestincima. U postizanju rješenja strani pregovarači trebaju se pojaviti isključivo kao strana koja olakšava pregovore, a ne kao čimbenik koji diktira rješenje. Ni u kojem slučaju ne smije se ponoviti scenarij nametanja državnog uređenja kao što su Amerikanci napravili u Daytonu 1995. vezano uz BiH. Važno je da rješenje iznjedre politički eksperti iz Svete zemlje.
(TBT, G.N., Autor: Matije Šerić)
