Provučićevski mediji o teroristima s Kosova posljednjih dana pišu kao o herojima, a u Srbiji je proglašen i dan žalosti. Doduše, vješto je sročeno objašnjenje prema kojemu ne žaluju samo za četvoricom ubijenih napadača, nego bi se moglo shvatiti da se odaje počast i ubijenom albanskom policajcu, ali i ne. U svakom slučaju, ovo je velik udarac za Aleksandra Vučića koji će morati dati odgovore na pitanja kontrolira li on situaciju na Kosovu ili ne, radi li mu o glavi netko u njegovoj neposrednoj blizini i je li ovo poruka Moskve da ima mehanizme kojima može upravljati situacijom u Srbiji, piše Jutarnji list.
Među napadačima je viđen i Milan Radoičić, jedan od najbližih Vučićevih ljudi na Kosovu, potpredsjednik Srpske liste, političke “organizacije” koja okuplja i predstavlja kosovske Srbe koji funkcioniraju na Vučićev daljinski upravljač.
JE LI VUČIĆ ‘PRODAO‘ KOSOVSKE SRBE
Svi Srbi su na Vučićev mig prošle godine napustili svoje funkcije u tijelima kosovske vlasti, od državne do lokalne razine. Vučić je time želio pokazati da je on gazda koji kontrolira situaciju te da će biti kako on kaže, a to je samo dodatno otežalo položaj Srba i neke njihove političke zahtjeve.
Došlo je do raskola u srpskoj zajednici, između Srba sa sjevera i Srba iz tzv. enklava (njihova glavna političarka Rada Trajković u Beogradu je proglašena prodanom dušom) koji smatraju da ih je Vučić “prodao”, a oni su, s obzirom na svoj položaj, skloniji razgovoru s Prištinom i žele naći kompromis s kosovskim vlastima te osigurati određenu lokalnu autonomiju i samostalnost.
Radoičić je bio taj koji je provodio tu Vučićevu nesmotrenu naredbu i on je osoba koja dodatno kompromitira Vučića. Milan Radoičić sumnjivi je poduzetnik kojemu je krenulo nakon što je od države počeo dobivati poslove, a kosovske vlasti sumnjiče ga da je upleten u atentat na srpskog umjerenog političara s Kosova, Olivera Ivanovića.
DVA VULINOVA POSJETA MOSKVI
Uz to, dodatni problem je da se ustanovilo kako je jedan od poginulih Bojan Mijailović, tjelohranitelj direktora srpske obavještajne službe BIA Aleksandra Vulina, tokom njegova posjeta Kosovu 2013 godine. Vulin je inače otvoreno “ruski igrač”. Podsjetimo da je on već dva puta bio u Moskvi od početka ruske agresije na Ukrajinu i tamo provodio vrijeme s Nikolajem Patruševim, koji koordinira ruskim obavještajnim službama.
Nakon krize oko manastira Banjska, Vučić je prvo požurio kod ruskog ambasadora Aleksandra Bocan-Harčenka, a tek sljedeći dan otišao je kod ambasadora Kvinte, odnosno vodećih zapadnih zemalja, s kojima je sastanak, prema navodima beogradskih neovisnih medija, “bio vrlo mučan i napet”.
Sve ovo pogotovo je zanimljivo jer se napominje/ pretpostavlja da bi Rusija mogla biti upetljana u ovu eksplozivnu aferu koja dodatno destabilizira ne samo Kosovo, nego i Srbiju, pa i šire. Moskvi odgovaraju komplikacije i eskalacija krize te koristi svaki povod da barem malo odvrati pozornost od rata protiv Ukrajine. Podsjetimo da je 2016. godine pod vodstvom ruskih agenata GRU izvršen pokušaj puča u Crnoj Gori kako bi se spriječio njezin ulazak u NATO, piše Jutarnji list.
KAO UPAD SRPSKIH SPECIJALACA U SRBRENICU
Nema nikave dvojbe da je ovo „rukopis“ srpskih obavještajnih službi.Takve stvari su radili još u vrijeme Slobodana Miloševića. Ekltantan primjer je upad sprskih specijala u Srebrenicu 1992. godine koje je poslao Jovica Stanišić, tadšnji šef svih obavještajnih srpskih služi.
Duga je priča o svim terorističkim akcijama srpskih terorističkih formacija iz koje je stajala srbijanska obavještajna služba. Na koncu, po tom osnovu su u Haagu osuđeni Jovica Stanišić i Frenki Simatović za ratne zločine koje su ovakve jednice počinile u Bosni.
Toga očito nije bio svjestan Bakir Izetbegović kada se prošle godine u svojoj pred-predizbronoj kampanji drznuo da na stranačkom skupu pozove Bošnjake na „prebrojavanje“. Njegov istup je podržao čak i reis Husein Kavazović, što je bio opasan nonsens. Stoga je američki ambasador Micahe Murphy osudio ove izjave i u najoštrijoj formi zaprijetio Izetbegoviću „da sene igra vatrom“, što ga je koštalo poraza na izborima, a možda bude završio i na američkoj crnoj listi.
To je bilo vrijeme duboke političke krize koju je, naravno, izazvao Milorad Dodik, uz asistenciju Dragana Čovića. Sve je tada „mirisalo na barut“ i u ratu nerava čekalo se ko će „prvi potegnuti“. Izetbegović ništa nije naučio iz rata, pa se ponašao kao benevrek. Njegova obavještajana služba je, na primjer, štampala patriotske plakate po Sarajevu, a „udarna pesnica“ njegovih stranačkih falangi, „Zelene beretke“, pozivale su na mobilizaciju preko društvenih mreža. Čak je grupa selefija bila javno zaprijetila da će se obračunati sa četnicima koji su bili najavili svoje postrojavanje u Višegradu. Taj skup je otkazan usljed pritiska međunarodnih vojnih struktura. Sam Izetbegović nije bio svjestan da mu srpske obavještajne službe namještaju zamku u kakavu su upale baš te samozvane „Zelene beretkte“ za čije se komandante veže ubistvo sprskog svata na Baščaršiji, što je Srbima poslužilo kao izgovor za granatiranje Sarajeva, a to je ujedno značilo i početak agresije na BiH.
Tako da se sa ove distance, dok gledamo snimke sa Kosova, može reči da je zahvljujući američkom amabasadoru Murphyu danas Sarajlije ne gledaju isti film sa Kosova. Odnosno da ne gladaju press-konferenciju Izetbegovića umjesto presice Vučića, na kojoj on na isti način brani svoje jurišnike „Odreda smrti“ kao i on svoje teroriste. Nekoliko je poveznica koje ukazuju na to. To su prije svega Vučićeve zaštitničke izjave prema Aleksandru Vulinu, šefu srpskih obavještajnih službi, kakve je davao i Izetbegović za svog šefa OSA-e Osmana Mehmedagića Osmicu. Da usput napomenemo da su obijca završili na američkoj crnoj listi. Kao što Vučićeva odbrana vođe njegovih „Odreda smrti“ Radoičića , kako smatra da to što ima familiju ne može biti terorstia, potpuno koincidira sa Izetbegovićevom odbranog svog jurišnika Zildžića – „kako ima četvoro djece“ itd.
(TBT, Tim za analitiku)
