Puno je razloga zbog kojih bi se BakirIzetbegović morao povući sa pozicije predsjednika Stranke demokratske akcije (SDA), najveće bošnjačke stranke, čime bi se omogučio povratak demokratskih normi koje je on suspendirao i ugušio u svom osmogodišnjem vladanju strankom. Negova rečenica da je stranku naslijedio od oca, koju je bjesomučno opetovao u intervjuu za Al Arabiyu, ne podrazumjeva demokratiju i slobodan izbor, nego prizivanje sistema gdje državom vlada jedna porodica, ili familija. Bošnjacima kao evropskim muslimanima je imperativ da svoj status u EU osiguraju usvajanjem demokratskih vrijednosti i principa, koliko god to bio težak i mukotrpan proces, što očito nije ni u primisli aktuelnog predsjednika SDA. Stoga su razlozi za odlazak Izetbegovića dvostruke prirode: moralne i političke.
Moralni razlozi za smjenu Izetbegovića
Prvo, to je sramna izdaja žrtava genocida kada je fingiranim pokušajem revizije presude pred Međunarodnim sudom pravde (MSP) u Haagu u Vijećnici obmanuo naciju. Sad je naciji jasno da je Izetbegović bio upoznat da bivši agent pred sudom Sakib Softić noije imao aktivnu legitimaciju, što je znao i Amir Ahmić, tadašnji oficir za vezu u Haagu. On je na upit od strane dva udruženja žrtava sudu odgovorio da je Softiću istekao mandat, prije nego li je počela aktivnost oko revizije. Kad se tome doda da mu je glavni savjetnik za reviziju bio Dževad Mahmutović, veoma problematična osoba, onda razočarenju nema kraja. On je, navodno, kao bivši podoficir JNA ratovao na strani agresora u Hrvatskoj, dok je kao niži oficir JNA službovao u Skoplju gdje je bio u obezbeđenju jednom od generala JNA koji je optužen za ratne zločine u Haagu.
Potom, Izetbegoviću je bila ponuđena pomoć od strane bivšeg visokog funkcionera susjedne države, koji je imao stenograme sa sjednica savjeta za narodnu odbranu Srbije i Crne Gore, istr one koje je Carla Del Ponte zatamnila na suđenju Slobodanu Miloševiću u Haagu, a on je nije prihvatio. Dovoljan je bio poziv ili susret sa tim fukcionerom i došao bi u posjed orginalnih dokumenta/stenograma. Zašto nije došlo do toga to samo zna tadašnji član Predsjedništva BiH Izetbegović. Za tu najveću izdaju i laž Izetbegović nikad nije uputio izvinjenje porodicama žrtava genocida.
Gubitak Srebrenice na izborima 2016. godine, koji se desio godinu nakon što je Izetbegović preuzeo kormilo u SDA, Bošnjaci su izgubili grad u kojem je počinjen zločin genocida, zahvaljujući pogrešnoj politici SDA. Izetbegović je zbog animoziteta prema Sadiku Aahmetoviću, poznatom kao kadar Sulejmana Tihića, smijenio odbor SDA u Srebrenici, na čijem čelu se nalazio, iako je dobivao sve poslijeratne izbore u Srebrenici. Na nagovor Nasera Orića, notornog ratnog i poratnog gangstera, doveo njegovog čovjeka Hamdiju Fejzića koji je kao novoizabrani predsjednikSDA direktno na izborima radio protiv Ćamila Durakovića. A kako bi potisnuli Srebreničane iz vrha SDA i preuzeli politički primat u RS-u i Podrinju, na rušenju bošnjačkog kandidata Durakovića su radila dvojica Izetbegovićevih savjetnika, Edin Ramić i Dževad Mahmutović. Gubitkom vlasti u Srebrenici, ova općina je izgubila i svoje mjesto u SDA te su iz nje protjerani Ahmetović, Abdurahman Malkić, Ševket Hafizović, dok su se bajraktari propasti SDA u RS-u, Mahmutović i Ramić, uzdigli na pozicije najodanijih Izetbegovićevih saradnika.
Novac namjenjen za izbornu kampanju u Srebrenici potrošio je Nasre Orić. Navodno je plaćao rad cool centra za izbore, a stvarno je novac potrošen na podmićivanje svjedoka Srba (!) da bi pred sudom u procesu protiv Orića promijenili svoje iskaze. Policija RS-a je zbog takvih uticaja na svjedoke uhapsila srpskog vojvodu i dobrog Orićevog prijatelja Sretena Petrovića. A pošto je Izetbegović insistirao da na čelo SDA Srebrenica dođe Naserov čovjek, njegova odgovornost za gubitak Srebrenice je očigledna. Srebrenica nije samo političko pitanje, ona je puno više moralno pitanje svakog od nas.
Napad na najviše funkcinere SDA koji se desio u prostorijama Islamske zajednice u Srebrenici, Adila Osmanovića, tadašnjeg zamjenika predsjednika SDA, Šefika Dzaferovića, tada potpredsjednika stranke, te nekolicinu drugih funkcionera, također je organiziran u Izetbegovićevom kabinetu od strane njegovog savjetnika Mahmutovića. Nakon što je Predsjedništvo SDA napravilo istražnu komisiju, na čijem čelu je bila ugledna pravnica Alma Ćolo, koja je napravila odličan izvještaj sa predloženim zaključcima. Jedan od zaključaka je bio smjena i isključenje iz GO SDA Hamdije Fejzića koji je markiran kao jedan od glavnih izvršilaca napada. Nije prošlo puno vremena Fejzić je vračen u Izvršni odbor SDA Srebrenica i rehabilitiran od strane Izetbegovića. Trenutno obnaša funkciju zamjenika načelnika ispred SDA.Nakon svega ovoga nekada pobjednička SDA u Srebrenici je spala na samo dva odbornika u SO Srebrenica. Ovom sramnom ulogom u Srebrenici Bakir Izetbegović je napravio veću političku štetu Bošnjacima u ovom gradu od Milorada Dodika.
Politički razlozi za smjenu Izetbegovića
Bakir Izetbegović je za osam godina vođenja SDA izgubio sve što se izgubiti može,što je rezltiralo najlošijom pozicijom stranke od njenog osnivanja do danas.
Godinu nakon preuzimanja stranke na lokalnim izborima 2016. godine izgubio je Srebrenicu, mada su Bošnjaci u Srebrenici u puno težim sigurnosnim i političkim uvjetima pobjeđivali u gradu u kojem je počinjen zločin genocida. Samo zbog gubitka Srebrenice trebao je podnijeti ostavku,i to bi bilo najmanje što je mogao učiniti da spasi obraz i sebi i stranci.
Nakon Srebrenice redali su se porazi po općinama diljem BiH;od Grada Sarajeva, Zenice, Visokog, Zavidovića, Maglaja, Bihaća, Goražde, Lukavca, Kalesije, Gradačca Gračanice itd, izgubljene su nekadašnje utvrde SDA. Indikativno je da je Izetbegović izgubio skoro sve velike univerzitetske gradove u Federaciji BiH.
Politika Bakira Izetbegovića je dovela do potpunog nestanka SDA u RS. Tamo je SDA po prvi put od uspostave Vijeća naroda u RS izgubila večinu, samim tim je izgubila mogućnost potezanja vitalnog interesa, kao jedine zaštite Bošnjaka u RS. Po prvi put SDA u NSRS nema klub (tri poslanika), a nekada ih je bilo 17 u klubu. Potpredsjednik Narodne skupštine je kontinuirano bio iz kluba SDA, sada to nije. Duraković je pobijedio SDA kandidata Senada Bratića, a uglavnom je ta pozicija na izborima pripadala SDA-ovom kanidatu.
Sva pogrešna politika u RS i položaj Bošnjaka je u potpunosti nestala zahvaljujući Izetbegovićevom „podrinjskom gubernatoru“ Edinu Ramiću kojeg povratnici samo pamte po bolesnim junicama dijeljenim po Srebrenici. Tako da se može reči da je Iztebegović svojom pogrešnom politikom Bošnjake u manjem entitetu predao na milost i nemilost Miloradu Dodiku.
Na poslednjim izborima Predsjednik SDA je bio kandidat za člana predsjedništva BiH. Šefik Dzaferović mu nije uspio sačuvati i tu očevu fotelju. Građani odnosno su mu dali „crveni karton“. To mu je trebao biti išaret da se povuče iz političkog života. Pobjeda SDP-ovog kandidata Denisa Bečirivića je bila ubjedljiva. Zbog bahatosti, spletkarenja, laganja partnera SDA je izgubila i koalicioni kapacitet, jer niko nakon izbora nije htio sa Izetbegovićem. (…)
(Nastavit će se)
(TBT, Tim za analitiku)
