KOLUMNA
Ono što nedostaje diplomatskom načinu rješavanja problema je
razgovor s predstavnicima vlasti, s nekim u Sarajevu, s predstavnicima SDA i da
se tamo inzistira na postizanju rješenja. Ono što nedostaje rješavanju problema
jest drukčiji pristup Hrvatima u BiH, jer je za njih, realno, Hrvatska
najzainteresiranija
Piše: Boris Vlašić, thebosniatimes.ba
Potpredsjednik Vlade Bozo Petrov i ministar vanjskih poslova
RH Miro Kovac u Stolcu se sastali s Stjepanom Boskovicem nacelnikom opcine
Stolac. Na sastanku su razgovarali o izborima i situaciji koja se dogodila u
ovom gradu.
Koji su zapravo dometi iznenadnog posjeta ministra vanjskih
poslova Mire Kovača i potpredsjednika opozvane Vlade Bože Petrova Stocu, u
kojem se na nedavnim izborima dogodio hrvatsko-bošnjački incident?
Ono što se dogodilo prošle sedmice ovdje u Stocu posljedica
je višegodišnje politike u BiH, gdje su Hrvati bili diskriminirani, odnosno
bili su konstitutivan narod, ali samo na papiru – rekao je Božo Petrov,
potpredsjednik opozvane Vlade i kandidat za budućeg predsjednika Sabora tokom
boravka u susjednoj državi.
Potpredsjednik Vlade osvanuo je u susjednoj državi usred pregovora
s Andrejem Plenkovićem o parlamanetarnoj podršci i raspodjeli fotelja u pratnji
Mire Kovača, ministra vanjskih poslova. Otišli su u Stolac nakon incidenta na
izborima održanima prije desetak dana. Incident je ustvari, pristojan izraz za
premlaćivanje koje je izveo Salmir Kaplan, kandidat za načelnika uime
Incijative za Stolac. Kaplan je, naime, fizički napao jednog člana biračkog
odbora, Marija Raguža, i predsjednika općinske izborne komisije, Ivana Perića,
čije su ozljede toliko opasne da bi Kaplan mogao zaraditi i optužnicu za
pokušaj ubistva. Pritom je iznio i nekoliko glasačkih kutija. Zaradio je
dugotrajno ispitivanje i opsežnu prijavu, ali ne i pritvor. Istodobno je, kao
vješt političar, parlamentarni zastupnik i bivši federalni ministar kulture,
dobro obrazovan u Sarajevu i Istanbulu, i sam iznio svoju verziju događaja u
kojoj mu je, očito, prekipjelo jer su Hrvati glasali na izborima koristeći
hrvatske dokumente i, kako tvrdi, trik s preminulim ljudima koji se nalaze na
biračkim popisima. Navodno je pronašao i 15-ak stogodišnjaka koji su istodobno
bili zavedeni kao birači, ali i pokojne osobe.
Nažalost, teško je tvrditi što se točno dogodilo, jesu li
Hrvati na lokalnim izborima stvarno lagali i, kako on tvrdi, manipulirali
popisima, glasačkim pravom i samim glasanjem ili su bili žrtve lokalnog
kandidata koji je odlučio incidentom utjecati na rezultat izbora. Teško je
utvrditi jer se mediji i istina u Bosni i Hercegovini, kao i tijekom rata,
razlikuju kada opisuju događaje, osim kada je potrebno prebrojiti mrtva tijela
jer se s njima ne može manipulirati.
No, ni jedna verzija ne djeluje neobično i neočekivano pa ni
tvrdnje kako su Bošnjaci, da bi mogli glasati u Stocu, u kojem je na vlasti HDZ
dugi niz godina, mijenjali adrese i prijavljivali se, ne bi li stekli pravo
glasa i pojavili se na izborima glasajući za bošnjačkog favorita Kaplana.
Kaplan je, pak, te iste poteze opravdavao ratnim rezultatom, tvrdeći da je
riječ o Bošnjacima koji su bili protjerani te kao takvi, ustvari, imaju
prirodno pravo vratiti se tamo odakle su morali otići i glasati.
Očito je Bosna i Hercegovina i danas mjesto u kojem je teško
živjeti i biti određen svojim porijeklom, pripadnošću jednoj od tri nekada
zaraćene strane, a pod utjecajem dviju susjednih država, Hrvatske i Srbije koje
se, kao potpisnice Daytonskog sporazuma, uvijek mogu “malo” umiješati
i predložiti svoje rješenje. Nikada to nije bilo rješenje i nikada ni Hrvatska,
a ni Srbija nisu pustile Bosnu i Hercegovinu na miru. Uvijek su se ponašale na način
da nisu vjerovale u zemlju u čiju su se neovisnost zaklinjale.
Neprihvatljivo je da se dogodi napad na službenu osobu, na
običan puk, da se apsolutno ništa ne poduzima, a s druge strane ni jedna
stranka iz bošnjačkog establishmenta to ne osudi, kazao je Petrov.
Odbacujemo rušenje ustavno-pravnog poretka BiH. Jasno
osuđujemo referendum u RS-u, isto tako osuđujemo nasilje koje se dogodilo ovdje
u Stocu. Očekujemo provođenje izbora u demokratskom duhu, sukladno Ustavu i
zakonima BiH, rekao je pak ministar Kovač tijekom boravka u Stocu, gdje su se
sastali s načelnikom Stjepanom Boškovićem iz HDZ-a. I to je bilo sve. Obična,
bezvezna poruka koja nije pokazala ni zainteresiranost za problem, ni
poznavanje problema, ni ponudu rješenja, tek svadljivo, poluprijeteće i huškačko
pojavljivanje u tuđem dvorištu, galama koja ne rješava ništa, eventualno služi
skupljanju bodova kada se pri raspodjeli kabineta u novoj Vladi Hrvatske budu
nabacivali argumentima i prošlim zaslugama. U stvari je amatersko miješanje u
probleme druge zemlje, što možda nije ni neobično kada je jači dio hrvatskog
izaslanstva, kako kaže profesor P., “predstavnik državnog aparata koji
nema ni petnaestominutno zastupničko iskustvo”.
Ono što nedostaje diplomatskom načinu rješavanja problema je
razgovor s predstavnicima vlasti, s nekim u Sarajevu, s predstavnicima SDA i da
se tamo inzistira na postizanju rješenja. Ono što nedostaje rješavanju problema
jest drukčiji pristup Hrvatima u BiH, jer je za njih, realno, Hrvatska
najzainteresiranija. Hrvatska šalje novac. Nekada je slala oružje i vojsku. S
različitim motivima.
Ali nikada nije zauzela pošten stav prema Hrvatima iz BiH,
nikada ih nije tretirala kao ljude koji pripadaju drugoj državi, već im je
davala nadu da će postati dijelom Hrvatske, a do tada im dajemo da glasaju na
izborima u Hrvatskoj, dajemo državljanstvo i prednosti koje takvo državljanstvo
ima sudjelujući partnerski u raznim administrativnim smicalicama i prevarama
jedne ili druge države, šaljemo vreće novca, a sve kako bi Hrvatima u BiH omogućili
da žive neku svoju iluziju pripadnosti drugoj državi. A to nikada, bez obzira
na to što su u zakonima prvi na popisu Hrvata izvan Hrvatske, neće značiti
brigu, samo spremnost na smicalicu koju ćemo, u pogodnom trenutku, pokušati
izvesti. Zato su poruke važne, one pokazuju razliku između državnika i
svadljivih prgavaca.
(TBT, Jutarnji.hr)