Nakon što se potkraj 1995. užasni rat u Bosni i Hercegovini završio prema SAD-u poželjnom ishodu, ishodu koji će učiniti od BIH nedovršenu zemlju i trajno krizno žarište, Amerikanci su kao jedina supersila mogli usmjeriti snažniju pažnju na druga krizna žarišta. Najvažnije krizno područje od svih za Sjedinjene Države u drugoj polovici 1990-ih bila je ruska muslimanska republika Čečenija zajedno s prostorima bivšeg Sovjetskog Saveza koji su graničili s Rusijom, Turskom i Iranom. Upravo na tim prostorima Amerikanci su uz pomoć svoje tajne službe CIA-e nastojali utjecati na političko-ekonomske procese koji su bili namijenjeni slabljenju Ruske Federacije s ciljem da Moskva ne povrati geopolitičku moć i utjecaj koji je imala za vrijeme SSSR-a.
Ekonomska vrijednost Kaspijskog bazena
Za vrijeme Clintonove administracije tijekom 1990-ih, geofizička testiranja Halliburtona i drugih velikih američkih i britanskih naftnih kompanija, utvrdila su postojale golemih ležišta sirove nafte i prirodnog plina u Kaspijskome bazenu između Azerbajdžana, Kazahstana, Rusije, Turkmenistana i Irana. Dok je SSSR postojao, gotovo sva navedena područja bila su pod kontrolom Kremlja ali od 1991.mnoga od njih potpala su pod suverenitet novonastalih država. Raspršenost vrijednih energenata na širokom prostoru u blizini ruskog teritorija, SAD-u je pružilo priliku okrenuti susjede protiv Rusije. Zapadne naftne kompanije kao što su British Petroleum i Amoco su nastojale preuzeti primat u politici energetske izolacije Rusije. Procjene zapadnjačkih geofizičara glasile su da naftne rezerve Kaspijskog bazena iznose oko 200 milijardi barela što je bila količina naftnih rezervi gotovo jednaka Saudijskoj Arabiji. Američko ministarstvo za energiju je procijenilo rezerve prirodnog plina Kaspijskog bazena jednakim rezervama Sjeverne Amerike. Tržišna vrijednost naftnih i plinskih rezervi iznosila je bilione dolara pa je razumljivo da su američki policymakeri uputili svoj pogled prema Euroaziji.
Energetska strategija SAD-a na Kavkazu
Američko-azerbajdžanska trgovačka komora osnovana je 1995. kako bi u Clintonovoj vladi lobirala za angažman SAD-a u kaspijskoj regiji uključujući Kavkaz. U tu komoru su bili uključeni moćnici poput izvršnog direktora kompanije Halliburton, Dicka Cheneyja, koji će kao potpredsjednik u administraciji Georga W. Busha usmjeravati SAD prema intervencijama u Afganistanu i Iraku. Na čelu komore je bio bivši državni tajnik i teksaški politički mešetar James Baker III. A tu su bili i Zbigniew Brzezinski, Henry Kissinger i Brent Scowcroft. U čemu je bila stvar? Jedini naftovod koji je iz Bakua transportirao naftu prema zapadu prolazio je kroz glavni grad Čečenije, Grozni. Imao je kapacitet 100.000 barela dnevno, bio je dug 146 km i potjecao još iz sovjetskog doba. Prenosio je azersku naftu preko Dagestana i Čečenije do ruske luke Novorosijsk na Crnom moru. Taj naftovod je bio glavna smetnja i prepreka alternativnoj ruti američkih i britanskih naftnih kompanija koje su, naravno, željele izbjeći transport kroz Rusiju.
Stoga nije iznenađujuće da je Kavkaz i tamošnji Čečenski rat zaintrigirao američke vođe. Godine 1998. predsjednik Bill Clinton je zadužio Richarda Morningstara i Matta Bryzu za razvoj energetske strategije SAD-a na Kavkazu i Kaspijskom moru. Ideja američke vlade bila je izgraditi cjevovode nezavisne o Rusiji od Kaspijskog jezera kroz južni dio kavkaske regije do Evrope. Bryza i Morningstar imali su presudnu ulogu u izgradnji naftovoda Baku – Tbilisi – Ceyhan (projekta Američko-azerbajdžanske komore) koji će naftu transportirati od Bakua u Azerbejdžanu kroz Gruziju do Turske i Mediterana. Obojica su bili blisko povezani s Dickom Cheneyjem i Richardom Perleom (bivši vladin zvaničnik i pristaša upotrebe mudžahedina u borbi protiv Sovjeta u Afganistanu).
Saradnja CIA-e i bin Ladenove Al-Qa’ide
U povijesti je Čečenija bila obitavalište umjerenih sufijskih muslimana koji su smatrali da je religija privatna stvar a ne politička kategorija. Međutim, uz potporu CIA-e došlo je do radikalizacije čečenskih i drugih muslimana na obližnjem području. Obavještajci CIA-e počeli su djelovati početkom 1990-ih u Azerbajdžanu a zatim su se proširili na Dagestan i Čečeniju. CIA je pomagala prebacivanje radikalnih islamskih fundamentalista (mudžahedina iz Afganistana) koji su bili pod kontrolom i komandom Osame bin Ladena u Čečeniju. Ti potezi su proširili političku osnovu Al-Qa’ide na bivšim sovjetskim prostorima.
Osama Bin Laden je instalirao svoga džihadističkog partnera Ibn al-Khattaba za komandanta, tj. emira mudžahedina u Čečeniji. On se borio rame uz rame s čečenskim islamističkim pobunjeničkim vođom Šamilom Basajevom. Ibn al-Khattab se rodio u Saudijskoj Arabiji i borio zajedno s mudžahedinima u Afganistanu tokom 1980-ih. Prema nekim informacijama bio je angažiran u dolasku islamskih fundamentalista u rat u Nagorno-Karabahu, dok je osobno sudjelovao u građanskom ratu u Tadžikistanu. Također, al-Khattab je sudjelovao u ratu u Bosni i Hercegovini zajedno s drugim mudžahedinima iako se o tome malo zna. U svim tim pothvatima islamski fundamentalisti su ili imali direktnu potporu CIA-e ili je CIA tolerirala njihovo djelovanje za više ciljeve. Vlada Saudijske Arabije je u dogovoru s Amerikom dala veliku financijsku pomoć al-Khattabovu čečenskom ratu protiv Rusije, odnosno njegovoj organizaciji Međunarodna islamska brigada. Na Kavkaskom gorju je Međunarodna islamska brigada brojila oko 1.500 džihadista unovačenih u Čečeniji, Dagestanu, Saudijskoj Arabiji i drugim muslimanskim područjima. Od sredine 1990-ih bin Laden je financirao radikalne čečenske pobunjeničke vođe poput Basajeva i al-Khattaba grandioznim iznosom od oko nekoliko milijuna dolara mjesečno što je onemogućilo utjecaj umjerenih čečenskih pobunjenika.
Angažman Saudijaca
Saudijske državne formalne ali i neslužbene strukture javno su dale potporu ratu u Čečeniji te su otpor dijela Čečena ruskoj vlasti proglasile legitimnim činom i svetim ratom džihadom. Privatni saudijski donori su slali novce al-Khattabu i njegovim čečenskim drugovima. Džihadisti ranjeni u ratnim okršajima slani su na liječenje u saudijske bolnice. Bivši agent FBI-a, Ali Soufan, kazao je: „Sjedinjene Države su u Afganistanu, Bosni i Čečeniji bile na muslimanskoj strani. A osim toga, muslimanske snage su opskrbljivale oružjem, novcem, opremom i svim potrebnim sredstvima.“ Svojim avionima CIA je prevozila afganistanske i druge mudžahedine na Kavkaz odakle su ilegalnim putevima prebacivani preko gruzijske granice u Čečeniju. Još jedna baza za obuku i opremanje čečenskih terorista nalazila se u Turskoj koja je ujedno bila i članica NATO saveza. U tim vremenima saudijska obavještajna služba i CIA su tijesno sarađivale glede instrumentalizacije mudžahedina bin Ladena i drugih islamističkih terorista.
Naftovod BTC (Baku–Tbilisi–Ceyhan)
Još 1991. tokom pregovora između američke naftne kompanije Chevron i vlade Kazahstana, liderima Središnje Azije obratili su se vodeći predstavnici američkih i britanskih naftnih kompanija. Tadašnji američki predsjednik George H. W. Bush aktivno je podupirao planove američkih naftaša što se tiče eksploatacije, kontrole izvora nafte u kaspijskom području te gradnje cjevovoda koji će transportirati kaspijsku naftu i plin prema Zapadu mimo Rusije. Iste godine su Heinie Aderholt, Richard Secord i Ed Dearborn (veterani američkih tajnih operacija u Laosu i Nikaragvi) pod plaštom naftne kompanije MEGA Oil stigli u azersku prijestolnicu Baku. Bush je dao svoju potporu ideji projekta izgradnje naftovoda koji bi transportirao naftu od Azerbajdžana preko Kavkaza do Turske. Naftovod bi bio pod neformalnom ali stvarnom kontrolom SAD-a.
Svioni MEGA Oila prevozili su džihadiste na Kavkaz kako bi se uveo teror, nasilje i kaos uzduž linije ruskog naftovoda u Čečeniji i Dagestanu te stavilo Azerbejdžan i azersku naftu pod američku nadležnost izgradnjom naftovoda BTC: Baku – Tbilisi-Ceyhan. BTC naftovod od Azerbajdžana preko Gruzije do Turske je konačno dovršen 2006. Funkcioneri MEGA-e su u Azerbajdžanu proveli vojnu obuku mudžahedina. Pretpostavlja se da su davali članovima azerske vlade „smeđe vreće s gotovinom“ te su uspostavili zračnu vezu po uzoru Air Americe koja je brzo i efikasno prikupljala na stotine džihadista u Afganistanu te ih tajno prevozila na Kavkaz.
Uloga Gulbuddina Hekmatyara
Afganistanski odnosno talibanski političar i ratni vođa, Gulbuddin Hekmatyar, tada je još uvijek surađivao s Osamom bin Ladenom te je mobilizirao afganistanske plaćenike za borbu protiv ruske države u Čečeniji i armenskih pobunjenika u Azerbajdžanu. Hekmatyar je iskoristio svoje nove veze i položaje kako bi s punim znanjem SAD-a, slao afganistanski heroin na susjedna i zapadna tržišta droge. Droga je krijumčarena preko Bakua u Čečeniju, Rusiju i Sjevernu Ameriku. Baku se pretvorio u transportnu čvornu točku afganistanskog heroina za čečensku mafiju.
Aktivna uloga SAD-a u antiruskom džihadu
Američke obavještajne službe ostale su duboko upletene u čečenske sukobe sve do Al-Qai’dinog terorističkog napada na SAD 11. septembra 2001. Prema tadašnjem dirketoru Radne skupine za terorizam i nekonvencionalno ratovanje američkog Kongresa, Yossefu Bodanskom, SAD se aktivno umiješao u „još jedan protivruski džihad, s namjerom da podupre i ojača najotrovnije protivzapadne islamističke snage“. Bodansky je otkrio da su zvaničnici vlade SAD-a u prosincu 1999. sudjelovali u službenom susretu u Azerbajdžanu gdje se govorilo o specijalnim programima za obuku i opremu mudžahedina s Kavkaza, Južne i Srednje Azije, itd. Osim toga, usuglasili su se oko pomoći privatnih američkih zaštitarskih kompanija i Turske, Jordana i Saudijske Arabije čečenskim borcima i stranim islamistima. Planirano je da se u proljeće 2000. potaknu nemiri i novi dugoročni sukobi. Bodansky je otkrio kako je službeni Washington smatrao da džihad na Kavkazu onemogućava Rusiji upotrebu tamošnje naftne rute zbog nasilja.
Najžešći sukobi u Čečeniji okončali su se u proljeće 2000. nakon snažnih operacija ruske vojske. Rusi su ostvarili skupu vojnu pobjedu. Tačne brojke poginulih i nestalih u čečenskim ratovima koje je uvelike potpalila CIA još se ne znaju, ali procjene govore od 25 do 50 hiljada mrtvih ili nestalih, većinom civila. Rusi su izgubili u Prvom čečenskom ratu preko 14 hiljada vojnika, a u Drugom čečenskom ratu oko 7 hiljada vojnika. Džihad u Čečeniji nije uspio ali uspio je projekt naftovoda Baku-Tbilisi-Ceyhan koji zaobilazi Rusiju i šalje naftu u Europu.
(TBT, GEOPOLITIKA NEWS)
