Konačno su evropski mediji,posebno njemački i engleski, počeli pisati objaktvinije o srpskim voždovima Aleksandru Vučiću i Miloradu Dodiku. To se desilo nakon njihovog skandaloznog obraćanja u Prijedoru na obilježavanju Dana sjećanja na sve stradale i prognane Srbe u oružanoj akciji “Oluja” početkom ovog mjeseca.
ZA RAT JE POTREBNO DVOJE
Vjerovatno će nekad sarajevski intelektualci pisati o tome kako se ovom gnusnom činu bošnjački političari nisu fizički suprostavili, na način da su upotrijebili čak i oružanu silu da ih spriječe u tome. To je pitanje tim ozbiljnije jer su predstavnici aktualne vlasti, famozne „Trojke“, već iskusili i ljudsko i političko poniženje u Konjicu kada im je Dodik u lice opsovao genocid. Ovo je bilo posebno poniženje za Nermina Nikšića, kao predsjednika SDP-a i kao premijera VladeFedracije BiH, jer je to njegov rodni grad. Obraz i dostojanstvo im je donekle spasio ministar Zukan Elez koji se nakon psovke, navodno, fizički htio obračunati sa njim, u čemu su ga spriječili prisutni bošnjački učesnici sastanka. Ali, avaj, trideset hiljada šehida u Prijedoru nije moglo ustati iz groba i suprostaviti se srpskim voždovima koji su nad njihovim masovnim grobnicama došli omeđiti granice „Srpskog sveta“, što je savremena inačica za projekat Velike Srbije u ime koje su počinili genocid nad prijedorskim muslimanima. Nakon ove manifestacije jasno je k'o dan, da dvojica sprkih voždova Vučić i Dodik uz blagoslov vladike Porfirija žele kukavički uništiti i zatrti sve što je muslimansko na ovim prostorima. Stoga je mlao reči da je ovo bila provokacije, već otvoren poziv za novi oružani sukob sa Bosanskim Muslimanima. I to što se sukob nije već desio, treba „zahvaliti“ međunarodnoj zajednici, prije svega američkom ambasadoru Michaelu Muprhyu koji je onemogučio Bakiru Izetbegoviću da zasjedne u fotelju Predsjedništva BiH, već je na vlast doveo trosranačku skupinu lidera Nermina Nikšića, Elemdina Konakovića i Edina Fortu, kojima je „povadio zube“ i tako ih učinio bezopasnim po Dodika. Ono što Murphy nije predvidio jeste nepredvidivo ponašanje Denisa Bećirovića, koji se kao tipičan politički junoša, oteo kontroli i sudjeluje u muzici raštimanog „crvenog orkestra“. On vrlo često ulazi sa Dodikom u verbalne duele, ali kao iskusniji igrač Dodik eskivira stvarni sukob sa njim. Očitoje procjena Dodikovih suflera rusko-srpskih obavještajnih službi daBećirović nije, niti bi mogao biti (ratni) vođa Bosanskih Muslimana.
Tako da po onoj narodnoj izreci, koju je nekad citirao Alija Izetbegović, da je „za rat potrebno dvoje“, za sada Dodikova strategija poromećena jer nije uspio isprovocirati situaciju sličnu onoj ubistvu sprskog svata na Baščaršiji u kojoj bi opet Bošnjake mogao okriviti za rat.
DODIK KAO TRUMP
Pored toga, njegovom glavnom savezniku Vladimiru Putinu ratna sreća kao da je okrenula leđa. I bez obzira na činjenicu da se Putinovi svjetski saveznici od Viktora Orbana, Benjamina Natenyahua,Recepa Tayipa Erodgana, pa i Zorana Milanovića, još „drže u sedlu“, svi oni pomno prate dešavanja u Americi gdje njihov poglavica Donald Trump bije velike pravne bitke. Svima njima,pa i Dodiku, oči su uprte u njega.
Bez obzira na to može se reči da je Dodik bukvalno u političkom ratu sa Amerikancima. I taj rat ne traje od jučer. Zapravo traje više od jedne dekade. Vjerovatno ga na američkoj strani osobno vodi amrički diplomata Raffi Gregorian, nekadašnji zamjenik visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. On se još 2008. godine sukobio s Dodikom, kao predsjednikom RS-a, za koga je ustvrdio da je okružen ljudima povezanima s bivšim vojnim strukturama koje su štitile ratnog zločinca Ratka Mladića. Prije nego što je imenovan za supervizora za Brčko i zamjenika visokog predstavnika, Gregorian bio je viši civilni službenik u sjedištu NATO-a u Sarajevu zadužen za reformu obrane i radio je kao politicki savjetnik komandanta NATO-a. Radio je 2005. kao dopredsjedavajući Komisije za reformu odbrane u Bosni i Hercegovini u ime NATO-a, a na to radno mjesto imenovao ga je visoki predstavnik lord Paddy Ashdown u decembru 2004. godine.
Gregorian i Dodik bili su kućni prijatelji i navodno kumovi, prije nego je posljednji postao premijer u RS-u. Zato je indikativno da strani analitičari baš Brčko vide kao neuralgičnu tačku na Balkanu i strahuju da bi tu mogao buknuti novi oružani sukob. Neki instituti su objavili uznemirujuće analize u kojima su ustvrdili kako je na djelu “vagnerizacija Brčko Distrikta”.
“Analitičari smatraju, da se u pozadini odvija borba za ovladavanjem Brčko Distrikta BiH”, stoji u spomenutim analizama . “Raspoređivanje dodatnih međunarodnih vojnih trupa (EUFOR) u Bijeljini i Orašju sa sigurnosnog aspekta nije dovoljno za osiguranje mira u Brčko Distriktu.”
Tako da nije slučajno da kontroverzni ministar unutarnjih poslova RS-a Siniša Karan (SNSD) u martu tražio preispitivanje potrebe funkcioniranja međunarodne zajednice i Arbitražnog tribunala za Brčko Distrikt, čime je nagovijestio namjere Dodikovih vlasti u Brčko Distriktu, koje su zasad ohrabrene neraspoređivanjem američkih vojnih snaga u Brčko Distriktu.
Posebno su zabrinjavajući kadrovsko-politički potezi predsjednika RS-a. On je u potpunosti stavio pod svoju kontrolu sve security privatne servise. Firma Prointer, firma koja se povezuje s Dodikovim sinom, kupila je firmu ubijenog Slaviše Krunića Sector Security i drži pod kontrolom i sve ostale (Wolf Security i druge) i to je njegova paralelna paraobavještajna i sigurnosna struktura. “Radi se o Dodikovim vagnerovcima”, tvrde analitičari.
Pošto je pokojni Krunić bio vrlo prisan prijatelj Gregoriana, njegovo ubistvo se može smatrati objavom rata od strane Dodika, kako samom Gregorianu tako i Amerikancima.
U sedmici koja je pred nama sasvim je izvjesno da će biti potvrđena optužnica protiv Milorada Dodika. To je prva prav(n)a bitka u kojoj je Dodik gubitnik. Očito je svjestan toga te se obraća prijateljima za pomoć, Zoranu Milanoviću i Peteru Szijjartou, dok uporedo okuplja advokatski tim iza kojeg očito stoji srpska obavještajna služba BIA. Za sada djeluje da odgađa oružani sukob i da se povlači an rezervne položaje. Ali, niko ne zna kako će reagirati na eventualnu presudu. Njegova situacija veoma podsjeća na Trumpovu. Mnogi tvrde da je Amerika stavila svoj kredibilitet iza optužnice za Trumpa. Bosna i Herecgovina i njene institucije davno su izgubile kredibilitet, pa je ovdje u pitanju samo kredibilitet međunarodne zajednice. Stoga, ma kako regairao Dodik na presudu, očito oni koji su smjeli stati iza optužnice imaju spreman odgovor na svaku moguću njegovu reakciju – pa i na izazivanje oružanog sukoba!
(TBT, Tim za analitiku)
