U svoja posljednja dva medijska nastupa Bakir Izetbegović se predstavlja kao vrhunaravni tumač naše povijesti, aktuelne zbilje i prorok budućnosti. Tako je povodom rođendana svoga oca rahmetli Alije Izetbegovića tumačio šta je bilo u njegovoj glavi, šta je mislio i šta želio u politici.
VELEMAJSTOR „BIJELIH LAŽI“
Onda se oglasio intervjuom u kojem je navodno razjasnio zbog čega je uklonjen sa političke scene i šta su bili motivi moćnika koji su ga uklonili. „Meni su motivi bili jasni od početka, ali su sada sigurno jasniji i javnosti jer iza nas je devet mjeseci promocije onoga što je trebalo biti alternativa politici SDA. Alternativa zvana “Osmorka”, a zatim “Trojka” je nametnuta kako bi se odnosi u BiH stabilizirali na račun Bošnjaka, probosanskog i patriotskog bloka općenito. Dovedeni su da popuštaju. Tu činjenicu niko relevantan više ne dovodi u pitanje“, rekao je Izetbegović.
Naravno da on u oba slučaja obmanjuje javnost i to na sebi svojstven način kao velemajstor „bijelih laži.“ Tako on tvrdi kako uopće ne treba sjediti za stolom gdje se pregovara o podjeli Bosne i Hercegovine, a njegov otac je, na primjer, sjedio sa svakim od krvoloka od Radovana Karadžića do Slobodana Miloševića, od Mate Bobana do Franje Tuđmana, te se koliko javno toliko i tajno sastajao, pa i sa Dobricom Ćosićem. Javne sastanke sa zlikovcima pravdao je „zavrtanjem ruke“, kakav je bio slučaj kad seu jesne 1992. godine sastao sa Karadžićem i Bobanom, pa se tako nadugo i naširoko pravdao promrzlim Sarajlijama u Oslobođenju.
Takve „bijeli laži“ mogu se uzeti kao slabost prema ocu, ali je to nedopustivo da radi u ime nacije. On ne zna da nas povijest gleda otvorenih očiju svakodnevno i da ove njegove „bijele laži“ mogu stvoriti „mrenu“ na očima narodu, ali da će povijest kad tad tu „mrenu“ skinuti britkim skalpelom istine i jasno svjedočiti o činjenicama, djelima i životima onih koji su se predstavljali tvorcima te povijesti.
Vrijeme kad Bakir Izetbegović izgovara da ne treba sjediti za stolom gdje se pregovara o podjeli Bosne i Hercegovine je bremenito baš tim pitanjima koja pred Bošnjake postavljaju njegovi medijski trabanti i kvazi teoretičari, i to u njegovom glasilu(sic!). To je poznat politički trik kojim se služio njegov otac koji bi nagovorio Omera Behmena, na primjer, kao izvikanog političkog jastreba da javno zagovara podjelu države na Bošnjačkom saboru, dok bi se on priklonio većini i rekao da neće odustati od borbe za cjelovitu BiH. Odatle spekulacije i sumnje koje svakodnevno iskazuju neki (bošnjački) historičari da je Alija Izetbegović bio spreman, kako tvrde, pristati na podjelu države.
Također je Bakir Izetbegović tempirao ovu izjavu u vrijeme kad najavljuje svoju posjetu turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu, koji je, ako je suditi po motivu zbog čega ga preferiraju i Zoran Milanović i Milorad Dodik da učestvuje u pregovorima o unutrašnjem dogovoru o budućnosti BiH, spreman pregovarati i o podjeli države. A svakim danom sve je više analitičara koji iznose takve tvrdnje na račun Erdogana. Pa zašto onda Izetbegović sjeda s njim za sto?!
I pored ovoga, nema nikakve sumnje u kopernikanske obrate u Erdoganovoj politici na međunarodnoj sceni koji se najdirektnije tiču samog Bakira Izetbegovića, a potom i Bosanskih Muslimana.
Pošto je baš ovih dana godišnjica masakra u kojem je ubijeno oko hiljadu demonstranata i pristalica egipatskog predsjednika Mohameda Morsija, poznat kao Rabaa, trebalo bi Izetbegovića podsjetiti na fotografiju koju objavio sa Erdoganom dok drže podignute desne ruke i pokazuju četiri prsta koja su simbolizirala solidarnost sa žrtvama tog masakra. Tajmsakr uspoređuju sa masakrom na Tianmenu, a mnogi tvrdi da je to najveći zločin u historiji Egipta kojeg je počinio aktuelni vladar Egipta Abdulfetah Al Sisi.
A samo desetak dan prije turski predsjednik je ugasio televizijsku stanicu u Turskoj koja je promovirala ideje Muslimanskog bratstva, dok je boravio i prosjačio koju milijardu dolara od suverena bogatih zaljevskih monarhija da bi ugodio njihovim autokratama. Već se davno desilo rukovanje Erdogana i Sisija i već su obnovljeni odnosi Turske i Egipta.
Ne moraju se bosansko-hercegovački lideri kvarteti u odnose zemlja na Bliskom istoku, i ne mora ih se ticati hipokrizija turskog predsjednika, ali što se Izetbegović morao kvartati, bolje reći što je morao sebi dopustiti da bude zloupotrebljen od strane Erdogana pa da se stavlja u kontekst simpatizera Muslimanskog bratstva čije članove danas progone diljem Bliskog istoka, pa čak i u Erdoganovoj Turskoj gdje im je bilo posljednje utočište?!
Stoga Izetbegović obmanjuje narod kad neće da kaže da je zbog ova podignuta četiri prsta „prekrižen“na Bliskom istoku. Njegovo ime, kao i ime njegovog oca je proskribirano i ne smije se spominjati, na primjer, u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, sa izuzetkom Šarže, jer je ideološki bio blizak Muslimanskom bratstvu.
U PAMET BOSANCI!
Potom Izetbegović obmanjuje javnost, a tačno zna da ga je slikanje sa notornim vehabijskim vođom Elvedinom Pezićem, sa kojim se tajno sastao u vrijeme izborne kampanje, koštalo političke karijere. Sasvim je opravdano rezonirati da je američki ambasador u Sarajevu Michael Murphy mislio na taj događaj kad je javno poručio Izetbegoviću da „ne dijele iste vrijednosti“.
Nedavno hapšenje Mirze Kapića, vehabije iz Zenice, koji je navodno htio srušiti neku džamiju, daje za pravo ambasadoru Murphyu. Mediji su ovu vijest tretirali kao da se radi o incidentu, međutim sama činjenica da se Kapić sumnjiči da je pokušavao kontaktirati sa strukturam koje podržavaju radikalne pokret radi tehničkih instrukcija za izvršenje terorističkog djela, dovoljno govori da je ISIL-ova zmija još živa u Bosni i Hercegovini. Ako se tome doda činjenica da je Kapić namjeravao napasti učenjake Islamske zajednice koji, kako se tvrdi, objavljuju proglase protiv mudžahedina i koji prijavljuju pristalice radikalnih pokreta i ISIL-a državnim agencijama, onda se normalnim građanima, posebno javnim djelatnicima, treba „doći kosa na glavi“ od jeze da su targetirati od strane ovakvih vjerskih ekremista koji su već osuđivani zbog boravka na ratištu u Siriji.
Prema saznanjima ovog portala iz dobro obavještenih izvora bliskih Rijasetu islamske zajednice u BiH, ovoga je Izetbegović itekako svjestan. Naime, reisu-ulema Husein ef. Kavazović je osobno izdao tajne instrukcije muftijama u koje ima povjerenje da u džematima agitiraju protiv utjecaja ekstremnih „proisilovskih, tekfirskih“ ideologija. Glupost je zamajavati vjernike nerazumljivim arapskim inačicama „tekfir“ za vehabizam. A političko je licemjerstvo i munafikluk šurovati sa vehabijskim vođama radi glasova, a tajno im iza leža „raditi im o glavi“. Reis Kavazović je morao javno povesti dijalog sa vehabijskim daijama(vođama) i otkloniti sve sumnje u njihovo ideologiju umjesto što pridikuje akademicima. Možda reis Kavazović ni tajno ne bi smio okretati protiv selefija da nije „dobio mig“ iz Saudijske Arabije čiji se suveren, odnosno prestolonasljednik Muhamed Bin Salam na prilično oštar način obračunava sa radikalnim vođama selfitičke provenijencije nakon što su postali prijetnja po monarhiju – kolijevku selefizma.
Isto tako, kao što građani mogu primjetiti, ušutile su se „Zelene beretke“ i ne reagiraju na provokacije Milorada Dodika, iako su to ranije činili skoro svakodnevno, pa su čak i bili uputili javni poziv za mobilizaciju radi učlanjenja novih članovau organizaciju. To je očito sve radila OSA u vrijeme dok je njome šefovao Osman Mehmedagić Osmica da bi stvarala ratnu psihozu među Bošnjacima.
Pošto je predsjednik RS Milorad Dodik poručio je da nakon optužnice Tužilaštva BiH “planira obavijestiti srpski narod šta mu se sprema i da će izvršiti maksimalnu homogenizaciju srpskog naroda i Republike Srpske”, jasno je da i Bosanski Muslimani moraju odgovoriti istom mjerom – mobilizacijom.
Na žalost, to su na najgori način činili Izetbegović i njegov reis Kavazović. Sa niima nikakvu bitku Bosanski Muslimani nisu dobili, pa neće ni onu koju su već u Prijedoru najavili Aleksandar Vučić i Milorad Dodik. Toće biti, svakim danom je sve izvjesnije, novi oružani sukob u Bosni i Hercegovini. O tome smo pisali ranije u par analiza. Stoga, u pamet Bosanci – ne slijedite one koje su svjetski moćnici „prekrižili“, a prijatelji „ostavili na cjedilu“! Sa njima srljate u poraze i propast.
(TBT, Tim za analitiku)
