U istanbulskoj četvrti Zeytinburnu nalazi se grupacija grobalja, sufijskih tekija i džamija koje imaju duboku historijsku važnost u gradu.
Unutar ovih terena, nadgrobni spomenici uklesani na osmanskom turskom u tišini odaju počast kako redovnim psojetiocima, tako i poštovanim islamskim učenjacima i sufijskim šeicima.
Usred ove historijske tapiserije stoji Yenikapi Mevlevihanesi, nekadašnja tekija sufijskog reda Mevlevi, koji su osnovali sljedbenici poznatog sufijskog pjesnika Rumija.
Od 1597. do 1925. godine, institucija je igrala ključnu ulogu u njegovanju duhovnog i intelektualnog putovanja sufijskih pristalica iz Osmanskog Istanbula.
Međutim, s dolaskom republikanske ere, Ataturkova vlada, zabrinuta zbog mogućnosti sufijske pobune protiv sekularnog poretka u nastajanju, zabranila je vjerske redove i zatvorila njihove tekije.
Danas je Yenikapi Mevlevihanesi pronašao obnovljenu namjenu za smještaj Fatih Sultan Mehmet univerziteta, kao i obnovljenu vezu sa svojom sufijskom prošlošću.
Tokom ljetnih mjeseci, “semahane” (gdje su se derviši vrtjeli) ispunjeno je više razgovora na engleskom i arapskom nego na turskom.
Ova promjena je posljedica ljetnih škola koje organiziraju islamski učenjaci iz raznih zemalja, uključujući Siriju, Jemen, UK i drugdje.
Mnogi od polaznika ovih kurseva dolaze iz zapadnih nacija i odabrali su ovu postavku kako bi produbili svoje razumijevanje islama.
‘Nema boljeg mjesta za učenje’
Dok su mnogi studenti privremeno u Turskoj, organizatori, uglavnom zapadnjaci, napravili su “hidžru” Turskoj. Izraz “hidžra” znači preseljenje iz neislamskog mjesta u islamsku sredinu s ciljem iskrenijeg prakticiranja islama. Onaj koji se kreće poznat je kao “muhadžir”.
U semahanu, učenjaci drže predavanja o islamskim studijama, pokrivajući teme kao što su fikh (islamska jurisprudencija) ili tefsir (egzegeza Kur'ana).
Zoubair Sajeed i njegova supruga Aisha iz Birminghama u Velikoj Britaniji kažu da Istanbul pruža atmosferu za proučavanje islama koju njihova vlastita zemlja ne može pružiti.
“Alhamdulillah [Hvala Bogu], ovdje smo, zajedno sa našom braćom i sestrama. Nema boljeg mjesta od Istanbula da provedemo ljeto”, kaže Zubair.
“Imamo priliku da proučavamo islam i produbimo naše razumijevanje naše vjere na ovom istorijski značajnom i svetom mjestu, vođeni učenjacima koji su svoje živote posvetili podučavanju.”
U Yenikapi Mevlevihanesi programe organizira Darul Fuqaha, a učešće na seminarima je potpuno besplatno.
Program Darul Fuqaha uključuje islamske učenjake sa ekspertizom o različitim temama, koji dolaze u Tursku ljeti iz različitih dijelova svijeta, uključujući Liban, UK i Egipat.
Organizacija nudi časove za više od 100 učenika, dajući idžazu, odnosno certifikaciju, u temi na kraju.
Da bi se kvalifikovali, zainteresovani pojedinci treba da popune samo jednostavan formular, ali većina sesija se vodi na arapskom jeziku, tako da se od polaznika očekuje da prethodno poznaju jezik.
Zaista, druge zemlje s muslimanskom većinom, poput Egipta ili Jordana, također pružaju slične razrede, a njihove institucije privlače i mnoge muslimane sa Zapada. Međutim, Turska ima jedinstvenu privlačnost u svojoj ponudi.
“Pored nastave, ovdje postoji neviđeno bogata historija”, dodaje Zoubair.
„Također, Turska je moderna i razvijena zemlja sa svojim bankarskim sistemom, komunikacionim sistemom, brzom internet vezom i dobro povezanim transportnim sistemom.
“Znate, ne osjećate se kao da ste usred ničega, već u srcu razvijene zemlje.”
Zapadne udobnosti
Ovo je bila tema koja se često postavljala u razgovorima sa studentima u Turskoj. Relativno razvijeno društvo, sa udobnostima i mnogim političkim slobodama zapadne zemlje, pored islamskog karaktera, sve to čini zemlju idealnim izborom za zapadne studente islama.
Muhammad Tahiri, Makedonac koji živi u Turskoj skoro deceniju i na čelu je zajednice koju čine zapadni muslimani koji žive u Turskoj, objašnjava da su islamska raznolikost i modernost bile glavne prednosti studiranja u Istanbulu.
“Ljudi jedni druge u Turskoj ne etiketiraju kao selefije ili sufije. Takva polarizacija, koju češće viđamo u drugim muslimanskim zemljama poput Egipta ili Saudijske Arabije, ovdje je mnogo manje zastupljena.”
“Ako neko dolazi iz, recimo, SAD-a, može čuti ezan na ulici i onda otići u kupovinu u tržni centar sa svim brendovima koji su im na raspolaganju”, dodaje on.
„Slično, oni mogu lako pristupiti internetu ili mobilnim aplikacijama bez ikakvih prepreka ili policijskog nadzora, za razliku od nekih drugih mjesta gdje može postojati mukhabarat [obavještajna služba.
“Osim toga, lokalni ljudi su šarmantni, gostoljubivi i uslužni.”
Omer Faruk Yeni, umjetnički direktor koji je organizirao slične programe u Istanbulu i upoznat je s prilivom zapadnih muslimana u Tursku, tvrdi da ovi časovi također njeguju osjećaj ummeta, odnosno islamske zajednice.
Yeni objašnjava: “Oni se osjećaju kao da su u muslimanskom svijetu, s muslimanima različitih etničkih zajednica, koji govore različite jezike, ali okupljeni sa istim ciljem: da bolje nauče islam.”
U Turskoj učenici imaju priliku da upoznaju istovjernike iz drugih zemalja s muslimanskom većinom, a mnoge časove pohađaju ljudi iz zemalja Centralne Azije, Balkana ili Istočne Azije.
Darul Fuqaha nije jedina institucija koja nudi časove. Brojne druge organizacije koriste Istanbul kao lokaciju za islamske kurseve, a svaka ima različite ciljeve, navodi Yeni.
“Neki rade kao dobrotvorne organizacije i pokušavaju prikupiti donacije, neki ostvaruju profit od ovih kurseva, a neki su motivirani isključivo vjerskim ciljevima”, objašnjava on.
Činjenje ‘hidžre’
Turska je privlačna ne samo za ove kurseve već i za dugotrajan život, koji se u islamskom kontekstu često naziva hidžra.
Mnoštvo online resursa, uključujući video zapise, blogove i podcaste, nudi uvid u život u Turskoj i smjernice o procedurama za izdavanje vize. Štaviše, nekoliko kompanija nudi usluge iznajmljivanja stanova i pomoć u procesu registracije za boravišnu dozvolu.
Abdulbasit Moussa se prije četiri godine preselio u Tursku radi novog života nakon što je odrastao i studirao u Kanadi. Njegov glavni razlog je bio da živi u društvu koje više pozdravlja muslimane, kako kaže “Kanada se nikada nije osjećala kao kod kuće”.
Osvrćući se na porast antimuslimanskog raspoloženja u posljednje dvije decenije, Moussa dodaje da se u Turskoj on i njemu slični osjećaju dobrodošlijim.
“Poslije napada 11. septembra stvari su se tako brzo promijenile, a muslimanski identitet je postao veći problem. Prolazio sam kroz Tursku, a nazvao me je moj rođak i rekao da ako sam u Istanbulu, moram posjetiti okrug Fatih.”
Fatih je područje u Istanbulu poznato po svom konzervativizmu i dom je nekoliko vjerskih zajednica, uključujući sufije.
Kada je stigao u susjedstvo, bila je to ljubav na prvi pogled, objašnjava Moussa: “Ljudi ovdje biraju da prakticiraju islam. Nisu prisiljeni na to. Neki dijelovi turskog društva su željni da sačuvaju svoj islamski identitet i stoga razumiju razlog zbog odlaska iz Kanade u muslimansku zemlju.”
Moussa je naučio arapski od učitelja u Siriji i nastavio proučavati islam s različitim učenjacima. Ovih dana sam pomaže u osnivanju ljetnih škola.
On smatra da je veći broj arapskih učenjaka iz mjesta kao što su Jemen, Sirija i Egipat koji dolaze u Tursku zainteresirao više zapadnih muslimana da dođu u Tursku kako bi naučili o islamu.
Ali upozorava da postoji kulturni šok za neke koji dolaze u zemlju s nerealnim očekivanjima kakav će biti život.
“Neki zapadni muslimani su razočarani svojim dolaskom u Tursku, jer je zamišljaju kao čisto islamsku zemlju. Zapravo, ono što oni zamišljaju kao islamsku zemlju ne postoji nigdje. Turska ima fundamentalno različite poglede i prakse na islam.
“Možete vidjeti još jednu Tursku na trgu Taksim, gdje se ljudi druže i piju. Zatim možete vidjeti još jednu Tursku u Fatihu, sa svim medresama i sufijskim zikr ceremonijama.”
Rose S. Aslan, vanredna profesorica na Kalifornijskom Luteranskom univerzitetu, objašnjava da konzervativni muslimani dolaze u Tursku da žive u islamskom okruženju i zato što zapadne vrijednosti ne odgovaraju njihovom moralu. Ali neki pridošlice su zbunjeni i razočarani sekularnom strukturom Turske.
“Neki od njih zamišljaju Tursku iz otomanskog doba, jer jedva znaju o prošlosti Turske, ali gledaju TV serije o njenoj istoriji.”
Ipak, Aslan dalje upozorava da se novonastale zajednice ne slikaju istim kistom.
“Zapadni muslimani su raznoliki. Neki su konzervativniji, neki progresivniji. Istanbul nudi ono što ljudi traže na bilo koji način.”
(TBT, MEE)
