Elmedin Dino Konaković je živi primjer kako se u Sarajevu mogu ostvariti životni snovi kroz politiku ako vama baš nigdje drugo ne ide u životu. Osrednji sportaš koji je na svim drugim poslovima pravio deficit i dugove firmama za koje je radio, i pored toga što je u tim poslovima muljao i sa krimosima, Konaković je ipak vješto iskoritio jezik kao političku alatku da bi uspio u politici. Njegov momentum karijere je koincidirao sa pojavonm društvenih mreža koje su pogodovale populistima. Baš tako, Konakovića je ta bujica populizam sa društvenih mreža izbacila na površinu gdje su ga stranci, Njemci i Amerikanci, prepoznali kao pogodan materijal za oblikovanje novog bošnjačkog nacinalnog lidera po evropskom jusu i ukusu.
NA ŠTA JE DRŽAVA SPALA
Bez obzira na opće negativno raspoloženje masa prema bivšoj ministrici Biseri Turković, postavljanjem Konakovića na mjesto šefa bosanske diplomatije bilo je veliko iznenađenje. Pošto je postavljen mimo svih procedura, jer je to ministarstvo trebalo pripasti Srbima, sam osjećaj da trećerazredni političar može predstavljati državu u svijetu kod obićnog svijeta izazivao je sram pa i jetke uzdahe – na šta nam je država spala!
Opće je poznato da ga je na tu funkciju inaugurirao američki ambasador Michael Muprphy koji je u projekat „Trojke“ uložio veliki trud i energiju – vrijednu dviljenja. Sama činjenica da je Konakoviću jedan od prvih čestitao izbor za šefa diplomatije Antony Blinken dovoljno govori koliku podršku Konaković uživa kod Amerikanaca.
Ubrzo će uslijediti i njegove kroki turneje po Evropi gdje će se susresti sa nekoliko svojih kolega iz evrospkih država. Jedan odnjih neće kriti oduševljenje da se susreće sa ministrom iz Sarajeva koji nije proiranski igrač što se očito spočitavalo ministrici Turković, odnosno samom Bakiru Izetbegoviću. Konaković nije reagirao na ovu imputaciju Bošnjacima, jer su mu godili komplimenti da njega doživljavaju kao evropskog igrača.
Sa tih susreta i sastanka Konaković je slao selfije svojim pristašama, a potom bi iz njegove stranke Narod i pravda (NiP) uslijedila saopćenje puna hvalospjeva njihovom ministru čijom zaslugom, kako su tvrdili, Bosna i Hercegovina nikad nije bila u boljoj poziciji, što će rečini kad joj politički rejting u svijet nije bio bolji.
“Zadovoljan sam i sretan, u samo osam dana smo imali razne susrete od sekretara SAD, ministrice vanjskih poslova Njemačke, Velike Britanije, Saudijske Arabije… Malo je diplomatija svijeta koja u tako kratkom periodu mogu razmjeniti stajališta sa predstavnicima svjetkih sila”, naglasio je Konaković.
Onda su uslijedile glavobolje po novu vlast „Trojke“ od strane koalicionih partnere, posebno Milorada Dodika koji se svom žestinom obrušio na državnisuverenitet zemlje bukvalno ugrožavajući njen pravni poredak. Konaković je počeo gutati knedle, zamuckivati i sve rijeđe sesastajati i kontaktirati svoje kolege u svijetu.
Onda je uslijedila afera kada je Općinsko vijeće sarajevske Općine Centar izglasalo inicijativu za opoziv načelnika Srđana Mandića iz Naše stranke (NS). Iako je Mandić glavno osumnjičeni lik, glavni akter afere je zapravo Konaković. Jer zahtjevi za smjenom dolaze iz Konakovićevog NiP-a , a Konaković brani Mandića kao svog čovjeka. Zbog toga, kakav god epilog bio ove afere ona će se sručiti na glavu Konakoviću koji sa Mandićem tajno dogovara investicione projekte „teške“ nekoliko milijardi maraka, dok njegovi vjećnici ostaju „kratkih rukava“ na rukama koje su glasale za Mandića.
AMERIČKA PITA OD ZELENOG ŽITA
Inače, radi se o investicijama na lokaciji Kvadranta B oko kojeg se godinama lome koplja. Administrativne i zakonske procedure blokirale su bilo kakve investicije i gradnju na ovoj lokaciji, doktajkuni poput gladnih vukova nasrću na lovinu.
Javnosti je već odavno poznato da se na ovoj lokaciji planira izgradnja nebodera u visini SCC-a koji je u neposrednoj blizini, no iz firme The Place kažu da su rekonstrukcijom Upravne zgrade pokazali na koji način baštine tradiciju grada Sarajeva.
“Renoviranjem i revitalizacijom zadržali smo namjenu i gabarite same zgrade te se prilikom odabira materijala vodilo računa o mjerama zaštite koje su propisane odlukom o zaštiti nacionalnih spomenika. Mnogo truda, rada, upornosti i strpljenja bilo je potrebno da bi zgrada ‘The Place’ poprimila današnji izgled. Dokazali smo da smo investitori koji baštine tradiciju grada i itekako smo spremni nastaviti naš započeti put”, isticali su općinski organi medijima.
Vlasnici firme The Place d.o.o. Sarajevo su Emir Granov i Meliha Hadžić. Osim njih u vlasničkoj strukturi firme su Greenmont d.o.o i Bellucci Investment Holding d.o.o. Sarajevo osnovane arapskim kapitalom, te My Place d.o.o. Sarajevo čiji je vlasnik Greenmont d.o.o. Iz vlasničke strukture su izašli Gordan i Haris Memija, te Saša Spasojević.
Niko zapravo ne zna tačnu cijenu najavljenih investicija, ali u građevinskim kuloarima se tvrdi da se radi o profitu od par miljardi.
Pošto je na ovom prostoru izbio jedan od najvećih unutarbošnjačkih sukoba između Fahrudina Radončića i Bakira Izetbegovića zbog dodjele lokacije za izgradnju nebodera Saudijcu Sulejmanu Al Shidiju, očekivati je da bi se epilog afere Mandić mogao razvijati u sličnom pravcu raskola u „Trojki“.
Da podsjetimo, Radončić je dobio alternativnu lokaciju s kojom nije bio zadovoljan iako je na njoj izgradio svoj toranj Twist Tower, dok Al Shidi dobio lokaciju na kojoj je izgradio SCC, a koju je navodno Izetbegović bio obećao Radončiću. Al Shidi, kako tvrde kuloari, namjerava prodati svoj SCC i investirati u Crnoj Gori, što bi se moglorazumjeti kao znak da je Izetbegović izgubio bitku sa tajkunima u Sarajevu. Ko su oni? Dovoljno je pogledati u (prez)imena vlasnika firmi koje žele graditi na lokaciji Kvadrant B. da bi se prepoznalo da iza njih stoje stari (vukovi) tajkuni koji su bili bliski Izetbegoviću i(li) Radončiću kad su oni, u vrijeme apsolutne vlasti SDA u Sarajevu, bili bir-zajedno. To su prije svega Senad Šahipašić Šaja, Hamo Granov, Alija Delimustafić, Amer Bukvić i drugi. Za nih se dugo špekuliralo da su siva eminencija, mentori i mecene lidera NiP-a Elmedina Konakovića. Zbog toga je sasvim logično očekivati da će Konakovićeva harizma sagorjeti na ovoj aferi, a da je vrlo neizvjesno da li će sarajevski načelnici koje podržava „Trojka“ Srđan Mandić, Hasan Tanović i Nermin Muzur dočekati kraj mandata u svojim foteljama.
Sve ovo mora zabrinuti američkog ambasadora Michaela Murphya koji je uložio veliki trud, pa čak založio i svoj ugled, da dođe do promjene paradigme vlasti u Sarajevu. Nek mu se i oprosti da ima dvostruke aršine kad je u pitanju korupcija i ljudi sa američke crne liste koji su bliski Konakoviću, ali mu se ne može oprostiti da je previdio da se bar u Sarajevu „ne pravi (američka) pita od zelena žita“! Zbog te greške prijeti mu apsolutni krah politike „peres(trojke)“ koju već sad velika većina Bošnjaka doživljava kao prevaru. Pored toga, sva ta energija koju je ambasador Murphy uložio da doprinese političkim promjenama imala je jedno veliko „uzemljenje“ zbog kojeg ni danas građani Bosne i Hercegovine,posebno Sarajlije, ne vide „svijetlo na kraju tunela“. Ispostavilo se da je to „uzemljenje“ stranka koju vodi Elmedin Dino Konaković!
(TBT, Tim za analitiku)
