Čitajući informacije tokom ljetnih odmora o vrlo turbulentnim političkim ofanzivama i manevrima dvojice srpskih voždova Aleksandra Vučića i Milorada Dodika, koji su poentirali 4.augusta u Prijedoru sa obilježavanjem 28 godišnjice “dan progona Srba iz Hrvatske”, običan građanin bi odmahnuo rukom i rekao da je to sve već viđeno i da su to stara „srpska posla“.
DODIK „NA APARATIMA“
Sama činjenica da su srpski voždovi odabrali grad, iz kojeg je od 1992. godine protjerano više od 30 hiljada Hrvata i Bošnjaka, a njih više od tri hiljade ubijeno, govori da to nije tako i da se radi o veoma opasnoj provokaciji goroj od one kada je Dodik u Konjicu opsovao genocid. To što nije bilo adekvatne reakcije od strane Bošnjaka, smrtno je ozbiljno pitanje na koji će se morati brzo dati odgovor. A ta reakcija je morala biti da se svim silama onemogući takav skup. Osim verbalnih osuda bošnjački prvaci su ponižavajuće pasivno posmatrali tu ceremoniju na kojoj su dvojica šegrta Balkanskog kasapina Slobodana Miloševića likovala nad besmoćnim žrtvama genocida.
Da bismo shvatili uopće u čemu se ovdje radi, prvo treba odbaciti sve moguće analize lokalnih medija koji su u sistemu media plana međunarodnih predstavnika, prije svega zapadnih ambasada. Oni već dvije decenije pišu kako je Milorad Dodik „na aparatima“, kako će biti uhapšen itd. I ne samo da su pisali takve bljuvotine, već više od dva desetljeća pišu kako će međunarodna zajednica, posebno su isticali Amerikance, smijeniti trojicu nacionalističkih lidera „u paketu“. Od svega imamo reakciju Amerikanaca koji su Dodika kaznili sa sankcijama stavivši ga na crnu listu. Ali te sankcije osim što su cinične, postižu i kontraefekat na način da samo razjaruju sprski mainstream da žešće i jače kidišu na suverenitet i integritet države, kao i na nacionalni ponos Bosanskih Muslimana.
Tako je na zajedničkoj konferenciji za medije sa Miloradom Dodikom u Banjaluci, Aleksandar Vučić rekao je da će se Srbija prema sankcijama Sjedinjenih Država koje su uvedene rukovodstvu RS ponašati kao da ne postoje.
Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam, povodom ove izjave smatra da je to nastavak politike devedesetih godina koju je vodio Slobodan Milošević.
„Ne čudi zapravo ni Dodik ni Vučić. Čudi to što Zapad stvara mogućnosti da se oni tako bahato ponašaju. Tjeraju inat Zapadu. Kad je reč o Vučiću, njega je Angela Merkel na neki način podržavala. Sve je to ohrabrivalo ovakvo ponašenje i Vučića i Dodika i svakog autokrate na ovim prostorima“, ističe Popov.
On dodaje da ih je (Vučića i Dodika) ponašanje bez posljedica ohrabrilo.
„Ne vidimo nikakve konkretne posljedice po njih“, primjećuje Popov i pita zašto i do kada će Zapad tolerirati to.
Tek je Ivana Stradner, savjetnica u Fondaciji za odbranu demokratije iz Washingtona istakla kako su “krize na Kosovu i u Bosni i Hercegovini izuzetno opasne, ali da je možda ona u Bosni i Hercegovini trenutno opasnija”.
„ Na Kosovu postoji NATO misija i Zapad dosta pažnje posvećuje onome što se dešava na Kosovu, ali nemam utisak da se ista takva pažnja posvećuje Bosni i Hercegovini posebno kada imamo u vidu ono što radi Milorad Dodik. Tamo su velike polarizacije, da ne pričam o utjecaju Rusije i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića koji Bosnu i Hercegovinu kao i Kosovo koristi da eskalira krizu – kazala je Stradner za RSE.
Stradner podsjeća da “Rusija ima izuzetno veliki utjecaj na sve što se dešava na Balkanu, ona tamo vodi hibridni rat”.
Ovakve ocjene profesorice Stradner proizilaze iz činjenica koje se mogu vidjeti golim okom na geopolitičkoj sceni. Pitanje je samo diplomatske volje i hrabrosti da li će ih neko uzeti u obzir kad govori o Balkanu.
BOŠNJACI NIKA SLABIJI
Jasno je da su Vladimir Putin, Aleksandar Vučić , kaoi Milorad Dodik u ozbiljnim problemima i da su pribijeni uza zid. Da bi se održali na vlasti imaju na raspolaganju vlastite medije, policiju pa i vojsku kojima vladaju na autokratski način. Ali ni Vučić ni Dodik nisu Putin, i njihovi režimi su rovitiji od Putinovog. Posebno je u teškoj situaciji Vučić protiv koga građani iskazuju masovno nezadovoljstvo kroz demonstracije. Pošto Vučić dobro zna da su ovakve demonstracije srušile većeg i moćnijeg diktatora od njega Slobodana Miloševića one ga sigurno ne ostavljaju ravnodušnim. Moguće je čak i da ima paranoju zbog sumnje ko stoji iza njih.
I o tome je govorila profesorica Ivana Stradner koja smatra kako Vučić sjajno manipulira američkim ambasadorom u Srbiji Christopherom Hillom koji poručuje da je Srbija na putu ka Evropskoj uniji.
„ Vučić želi ostati na vlasti i ima svoje ljude za Moskvu… ali i za SAD. Fascinantno je kako srbijanska obavještajna služba djeluje na Zapadu…, uključujući i medije. Vučić je puno naučio od svog mentora Slobodana Miloševića i ne radi očite greške. On zna šta odjekuje kod Amerikanaca i obećava stvari koje neće ispuniti… dok kupuje još vremena“, poručila je Stradner.
Ponašanje ambasadora Hilla , veterana američke diplomatije koji je boravio na ovim prostorima u vrijeme vladavine Miloševića, te učestvovao u mirovnim pregovorima u Daytonu, najbolje ilustrira da je američka politika na Balkanu u živom blatu. Hillov diplomatski voajerizam podsjeća na ponašanje njegov prethodnika bivšeg ambasador SAD-a u Hrvatskoj i Srbiji Williama Montgomerya, koji se odbio vratiti u Ameriku i danas otvoreno lobira za Srbiju.
Najprostije rečeno novi sukobi na Balkanu su mogući jer se ovakva Američka politika pokazala poražavajuće neučinkovitom , te da nikakvi problemi na ovim prostorima nosi riješeni. Stoga oni najčešće eskaliraju tamo gdje je situacija u svakom pogledu i najteža, a to je Bosna i Hercegovina.To bi mogao biti dodatni motiv Vučiću i Dodiku da izazovu novi oružani sukob. Očito je da je bošnjačka politička komponenta razbijena i da nikad nije bila slabija od poslije rata na ovamo. To je rezultat dugogodišnjeg hibridnog rata kojeg Beograd i Zagreb vode protiv Sarajeva, a preko svojih obavještajnih službi i medija. Nakon rata u Ukrajini Zagreb je djelimično smanjio intenzitet tog hibridnog rata prema Sarajevu, te je zahvaljujući premijeru Andreju Plenkoviću izvršen pritisak na Dragana Čovića da se bar prividno distancira od Dodika. Zato je Dodik iskoristio svoje srdačne odnose sa predsjednikom Hrvatske Zoranom Milanovićem na kojeg računa da neće dopustiti mješanje Hrvatske u sukobe Srba i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini. Njegova posjeta Milanoviću na Hvaru, gdje je doletio helikopterom vojske Srbije, sigurno je bila posvećena ovom cilju. Pokazna vježba takvih odnosa Srbije i Hrvatske se baš desila u Prijedoru 4. avgusta. Iako su Vučić i Dodik uputili nekoliko otrovnih poruka i optužbi na račun Hrvatske, Milanović je to ignorirao i pravio se da ih ne čuje.
Dakle, samo kukavice i politički slijepci ne vide da su srpski voždovi pripremili teren za novi oružani sukob. Kakva će biti forma tog sukoba u ovom trenutku je manje bitno. Sigurno je da nećebiti klasična invazija na teritorij pod bošnjačkom kontrolom, jer bi taj sukob imao za cilj institucionalnu disoluciju Bosne i Hercegovine nakon koje će srpska vojska i policija braniti samoproglašeni državni suverenitet Republike Srpske svim silama!!!
(TBT, Tim za analitiku)
